Pandemija COVID-19 pojačala je netrpeljivost između globalnih sila, pogotovo Kine i Amerike, dok su neke druge iz prikrajka protežirale vlastite interese širenjem dezinformacija o virusu, pandemiji i vakcinama. Geopolitika porijekla virusa SARS-CoV-2 je i mjesecima i godinama nakon početka pandemije COVID-19 uzavrelo političko pitanje. Da li je virus rezultat zoonotskog prenosa sa životinja na tržnici Huanan (zoonotic spillover) ili je procurio iz laboratorije u Wuhanu (lableak), tačka je oko koje se lome koplja. Ovo pitanje nije nevažno – odgovor pomaže u tome kako se bolje zaštiti od budućih pandemija. Vjerovatniji scenario je zoonotski prenos, i to za sada zastupa dobar dio naučne zajednice, ali postoje i tvrdnje niskog nivoa dokaza da je bio lableak.

Krizne situacije, poput pojave nove bolesti, dovode do širenja prirodnog straha koji zamagljuje racionalne odgovore.

 

Autor: Jelena Kalinić

Pandemija COVID-19 nije mogla doći u gori čas – u doba vrlo zategnutih odnosa SAD i novopečene moderne svjetske sile, Kine, a sve to začinjeno tenzijama na prostorima bivših sovjetskih republika. Još od 2014. godine postoje značajne promjene na području Krimske oblasti koje dodatno komplikuju usložnjeni odnosi Ukrajine i Ruske federacije, paralelno jačanje populizma, pojava Qanon pokreta, te naučni i ekonomski uspjesi Kine. Kao ukiseljeni šlag na lošu tortu, na sve to je došla i pandemija COVID-19 i to baš iz Kine, iz grada Wuhana, koji je bio nulta tačka širenja.

Svijet se suočio s novim geopolitičkim izazovom u pandemiji uzrokovanoj širenjem virusa SARS-CoV-2. Svjetska privreda je pala za oko 3%. Trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine i njihovih odbrambenih sporazuma s drugim zemljama već je  od ranije bio veliki problem, ali je dosegao kritičnu fazu zbog COVID-19. Sjedinjene Države podnijele su više tužbi protiv Kine, navodeći da su namjerno pustili koronavirus.

Prvi slučajevi pojave bolesti koju ćemo kasnije znati kao COVID-19 javili se se krajem decembra 2019. Poslije će se pokazati da je virus koji izaziva ovu bolest cirkulisao i nešto ranije, ali prvi zvanični slučajevi su identifikovani krajem te godine. Kineski zdravstveni autoriteti su pokušali shvatiti o čemu je riječ, ali ispostavilo se da uzročnik ne odgovara postojećim informacijama o virusima. Nije bio ni gripa, niti prehlada i otkrilo se da je u pitanju nešto sasvim novo.

Naučna zajednica, uključujući i medije koji se bave naukom, poput Science i Nature, počinju izvještavati o ovoj pojavi, ali 1. januar 2020. nije bio baš dan kada su ljudi, mass-mediji i političari puno obraćali pažnju na ove alarme. Dok je svijet spavao i mamurao, naučnici, poput mitske proročice Kasandre govorili da se nešto dešava, virus se širio. Trebalo je 2 mjeseca da se svijet probudi i shvati šta se događa, a do tada je pandemija udarila svom jačinom, noseći sa sobom žrtve među onima koji su imali tu nesreću da kontaktiraju virus. Ekonomske veze s Kinom brzo su donijele virus u Evropu, SAD i drugdje. Turizam zamire, utakmice, skijališta sva ta bučna i radosna mjesta odjednom su postali mnogima mjesta kojih se plaše i koja su se počela zaobilaziti.

U trenutku kada vlastita nekompetencija, potpuna uspavanost svijeta, uljuljkanost u samodopadnost, nespremnost za odgovor na potencijalnu pojavu novih virusa, neulaganje u javnozdravstveni sektor, koji je poput siročeta bio omalovažavan i niz političko-ekonomskih konstelacija stvore povoljne uslove za širenje virusa, šta učiniti? Proglasiti sebe nespremnim na ovakve izazove, ukazati glasačima i svekolikom globalnom građanstvu da se novac, kojeg ima, ulagao u neke stvari koje možda nisu esencijalne, a zapostavljao odgovor na potencijalnu pandemiju ili  – optužiti nekog drugog da je kriv.

U martu 2020. svijet mrzi Kinu. Stigmatiziraju se kineski turisti, kineska kultura, azijsko porijeklo. Kina je optužena ne samo da je odgovorna za pandemiju – iako su iz Kine godinama stizala upozorenja da je ovakav scenario moguć. Kinezi se proglašavaju „prljavim svaštojedima“ i niz rasističkih mimova je lansiran putem društvenih mreža, pokazujući stereotipe – Kinezi koji jedu sve, „mali žuti“ i slično. Istovremeno, ni Kina nije bez mane: brani se šutnjom, dolazi i do skrivanja podataka, zataškavanja te namjerne ili nenamjerne obrade tržnice morskim plodovima i životinjama u Wuhanu, gdje je uništena velika većina dokaza o tome šta se dogodilo. S tržnice Huanan u Wuhanu je, kako se pretpostavlja i kako će zaključci iz 2022. pokazati, krenulo širenje koronavirusa SARS-CoV-2. Također, u svim tim mimovima je do krajnjih granica uvećana činjenica da se u Kini na trpezama zaista mogu naći rijetke i ugrožene divlje vrste, a dijelovi tijela ovih životinja se koriste u alternativnoj tradicionalnoj medicini, no treba naglasiti i da je činjenica kako mladi, moderni građani Kine zapravo ne konzumiraju ovakve stvari u velikoj većini. Ovo su kurioziteti, zaostavštine koje danas stvaraju negativnu sliku Kine. Dokazi da su kineski zvaničnici pokušali zataškati da se nešto doga]a dodatno su podgrijali tenzije. 

Uskoro kreću nove optužbe protiv Kine, uglavnom na krilima izjava tadašnjeg predsjednika SAD, Donalda Trumpa. Izjave u kojima se SARS-CoV-2 naziva „kineskim virusom“ dodatno pumpaju rasnu i etničku netrpeljivost prema ljudima azijskog porijekla. Kao kruna svih tenzija, kreću optužbe da je virus potekao iz kineske laboratorije u Wuhanu koja se nalazi na nekoliko kilometara od tržnice Huanan. Teorija „curenja virusa“ („lab-leak“) je s početka krenula s pričom da su kineski i američki naučnici u toj laboratoriji proučavali različite viruse i da je u nekom laboratorijskom incidentu virus „pobjegao“. Međutim, premda se laboratorijski incidenti događaju, oni baš i nisu česti i danas osoblje ovakvih laboratorija ima visoke standarde i mora se čvrsto držati protokola te je zapravo ova teza, premda moguća, malo vjerovatna.

Međutim, onda lab-leak hipoteza evoluira u nešto daleko opasnije, u naučnu fantastiku koja je lako prijemčiva ljudima – da je ovaj virus namjerno konsturiran, da su se u toj laboratoriji pravili eksperimentalni sojevi u kojima su se spajali različiti virusi, da SARS-CoV-2 sadrži elemente HIV-virusa, da je to biološko oružje koje se tajno stvaralo u saradnji s američkim naučnicima u cilju kontrole populacije… Francuski virolog koji je decenijama prije pandemije postao zvijezda pseudonauke, nobelovac Luc Montagnier širi priču o HIV sekvencama, a to objeručke prihvataju teoretičari zavjera širom svijeta, rasisti, i razni desničarski populisti.

Ulje na vatru je dosuto putem sulude teorije zavjera da 5G signal nekako producira virus u ćelijama, a koja se zasnivala na nekim šarlatanskim studijama objavljenim u predatorskim časopisima.

U članku koji je objavio Scientific American iz marta 2022, Stephan Lewdandowski, profesor kognitivnih nauka, Peter Jacobs, naučni savjetnik pri NASA i virolog Stuart Neil pišu: „kad god naučna otkrića ugroze osjećaj kontrole ljudi nad svojim životima, teorije zavjere nikad ne zaostaju. Pojava novih virusa nije iznimka“.

Pandemija je iskorištena kao poligon prepucavanja i informativnog rata Kine i SAD, a potom i čitavog svijeta. Pri tome je Rusija u sjeni vodila propagandnu politiku bacajući sjeme razdora zapadnom svijetu, dobro osjećajući puls javnosti i koristeći vojsku botova udarala liberalne demokratije, načete pojavom trumpizma, tamo gdje su najosjetljivije – u srž najvećeg ponosa zapadnog svijeta – slobodu govora. Rat protiv virusa se praktično vodio na marginama mimetičko-informacijskih bitki. Svako naučno objašnjenje je u tim bitkama dočekivano na nož kao vid cenzure i ugnjetavanja „prava na slobodno istražvanje“ bolje rečeno „prava na slobodno i nekažnjeno širenje dezinformacija“.

Priča je otišla toliko daleko da su naučnici koji su se bavili COVID-19 i naročito njegovim porijeklom ili bili uključeni u studiju SAD univerziteta Chapel Hill koja je uključivala wuhanski laboratorij, bili uznemiravani i dobijali su prijetnje, uključujući i prijetnje smrćuOvome su naročito bili izloženi naučnici visokog profila.

Antivakcinalna propaganda u istočnom bloku i zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, u kombinaciji sa sporim i zakašnjelim prilivom vakcina je, s jedne strane dovela do velikog broja žrtava, zatim s druge strane otvorila vrata za meku diplomatiju Rusije i Kine putem vakcina u ovim zemljama, pogotovo Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a s treće strane, pošto su vakcine stigle kasno, propaganda je uzela maha i ukorijenila se te je stvorila nepovjerenje i atmosferu odbijanja vakcina i kod ljudi koji su u suprotnom mogli biti vakcinisani, da se na vrijeme krenulo s imunizacijom. Jednostavno se stvorio prazan hod, vakuum koji je informatički potrovao jedan dio građana ovih zemalja.

I dok se zapadne liberalne demokratije te zemlje u tranziciji pokušavaju nositi s teretom pandemije, infodemije, jačanja krajnje desnice, pokreta poput Qanon, nepovjerenja u zdravstvo i vakcine, dok su Afrika, pa dijelimično i Latinska Amerika u zapećku krize, a evropske zemlje koje nisu članice EU su, zbog kašnjenja isporuka vakcina platile visok danak, dotle je Rusija ove distrakcije koristila kako bi se neometano posvetila svojim ciljevima, kao i Kina. Cilj Rusije je bio da se EU, SAD „zabave oko svog jada“ u kojem ne bi vidjela šta se dešava istočno od granica EU.

Kina je druga najveća ekonomija na svijetu – od zemlje u razvoju, zemlje BRICK-a, uznapredovala je daleko. S obzirom da se Sjedinjene Države svakodnevno suočavaju s gospodarskim gubicima, Kina ubrzano ide prema tome da postane najveće gospodarstvo na svijetu, a po broju naučnih radova su već prestigli SAD.

Kina ima želju da ima punu kontrolu nad Južnokineskim morem, a sada u ovoj situaciji „zabavljenosti zapadnih zemalja svojim jadom“ pokušava okupirati Hongkong, Tajvan i Južno kinesko more. Kina tako iskorištava situaciju dok je ostatak svijeta usredotočen na suočavanje s pandemijom koronavirusa te, čak potencijalno koristi epidemiološke mjere kao zavjesu za sprječavanje bunta u Hongkongu i nekim intelektualnim centrima unutar Kine. Iako su epidemiološke mjere dobar, pouzdan i efikasan način kontrole širenja bolesti, nisu komforne i nisu omiljene, a na lošem su glasu jer pružaju mogućnost jačanja kontrole u totalitarnim sistemima te su izgovor za gušenje protesta i okupljanja građana.

Lekcija koju bi trebalo ponijeti iz ove krize izazvane pandemijom COVID-19 jeste da pojava nepoznatih bolesti u situaciji politički nategnutih odnosa, dovodi do širenja prirodnog straha koji zamagljuje racionalne odgovore. Istovremeno igrači na svjetskoj političkoj sceni mogu koristiti krizu za svoje ciljeve – slabljenje suprotne strane, izazivanje polarizacije na suprotnoj strani i korištenje situacije za zagušivanje političkih protivnika.

Update: podaci iz jula 2022, studija objavljena u Science pokazuje da dokazi idu na stranu hipoteze o prirodnom porijeklu virusa i njegovom prelijevanju s životinjama na ljude s epicentrom na tržnici Huanan u Wuhanu.

 

 

Ostali eseji iz serije “Nauka, politika i demokratija”:

Nauka nije apolitična
Da li je nauka demokratična?
Građanska nauka
Naučna i zdravstvena pismenost
Politizacija nauke

Ostale potražite pod Kategorijom “Nauka i demokratija”

 

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH  i European Endowment for Democracy.