Geopolitika porijekla virusa i pandemije COVID-19

Pandemija COVID-19 pojačala je netrpeljivost između globalnih sila, pogotovo Kine i Amerike, dok su neke druge iz prikrajka protežirale vlastite interese širenjem dezinformacija o virusu, pandemiji i vakcinama. Geopolitika porijekla virusa SARS-CoV-2 je i mjesecima i godinama nakon početka pandemije COVID-19 uzavrelo političko pitanje. Da li je virus rezultat zoonotskog prenosa sa životinja na tržnici Huanan (zoonotic spillover) ili je procurio iz laboratorije u Wuhanu (lableak), tačka je oko koje se lome koplja. Ovo pitanje nije nevažno – odgovor pomaže u tome kako se bolje zaštiti od budućih pandemija. Vjerovatniji scenario je zoonotski prenos, i to za sada zastupa dobar dio naučne zajednice, ali postoje i tvrdnje niskog nivoa dokaza da je bio lableak. Ova razmišljanja su, pokazalo se, vrlo opasna.

Krizne situacije, poput pojave nove bolesti, dovode do širenja prirodnog straha koji zamagljuje racionalne odgovore.

Pandemija COVID-19 nije mogla doći u gori čas – u doba vrlo zategnutih odnosa SAD i novopečene moderne svjetske sile, Kine, a sve to začinjeno tenzijama na prostorima bivših sovjetskih republika. Još od 2014. godine postoje značajne promjene na području Krimske oblasti koje dodatno komplikuju usložnjeni odnosi Ukrajine i Ruske federacije, paralelno jačanje populizma, pojava Qanon pokreta, te naučni i ekonomski uspjesi Kine. Kao ukiseljeni šlag na lošu tortu, na sve to je došla i pandemija COVID-19 i to baš iz Kine, iz grada Wuhana, koji je bio nulta tačka širenja.

Svijet se suočio s novim geopolitičkim izazovom u pandemiji uzrokovanoj širenjem virusa SARS-CoV-2. Svjetska privreda je pala za oko 3%. Trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine i njihovih odbrambenih sporazuma s drugim zemljama već je  od ranije bio veliki problem, ali je dosegao kritičnu fazu zbog COVID-19. Sjedinjene Države podnijele su više tužbi protiv Kine, navodeći da su namjerno pustili koronavirus. Prvi slučajevi pojave bolesti koju ćemo kasnije znati kao COVID-19 javili se se krajem decembra 2019. Poslije će se pokazati da je virus koji izaziva ovu bolest cirkulisao i nešto ranije, ali prvi zvanični slučajevi su identifikovani krajem te godine. Kineski zdravstveni autoriteti su pokušali shvatiti o čemu je riječ, ali ispostavilo se da uzročnik ne odgovara postojećim informacijama o virusima. Nije bio ni gripa, niti prehlada i otkrilo se da je u pitanju nešto sasvim novo.

Naučna zajednica, uključujući i medije koji se bave naukom, poput Science i Nature, počinju izvještavati o ovoj pojavi, ali 1. januar 2020. nije bio baš dan kada su ljudi, mass-mediji i političari puno obraćali pažnju na ove alarme. Dok je svijet spavao i mamurao, naučnici, poput mitske proročice Kasandre govorili da se nešto dešava, virus se širio. Trebalo je 2 mjeseca da se svijet probudi i shvati šta se događa, a do tada je pandemija udarila svom jačinom, noseći sa sobom žrtve među onima koji su imali tu nesreću da kontaktiraju virus. Ekonomske veze s Kinom brzo su donijele virus u Evropu, SAD i drugdje. Turizam zamire, utakmice, skijališta sva ta bučna i radosna mjesta odjednom su postali mnogima mjesta kojih se plaše i koja su se počela zaobilaziti.

U trenutku kada vlastita nekompetencija, potpuna uspavanost svijeta, uljuljkanost u samodopadnost, nespremnost za odgovor na potencijalnu pojavu novih virusa, neulaganje u javnozdravstveni sektor, koji je poput siročeta bio omalovažavan i niz političko-ekonomskih konstelacija stvore povoljne uslove za širenje virusa, šta učiniti? Proglasiti sebe nespremnim na ovakve izazove, ukazati glasačima i svekolikom globalnom građanstvu da se novac, kojeg ima, ulagao u neke stvari koje možda nisu esencijalne, a zapostavljao odgovor na potencijalnu pandemiju ili  – optužiti nekog drugog da je kriv.

U martu 2020. svijet mrzi Kinu. Stigmatiziraju se kineski turisti, kineska kultura, azijsko porijeklo. Kina je optužena ne samo da je odgovorna za pandemiju – iako su iz Kine godinama stizala upozorenja da je ovakav scenario moguć. Kinezi se proglašavaju „prljavim svaštojedima“ i niz rasističkih mimova je lansiran putem društvenih mreža, pokazujući stereotipe – Kinezi koji jedu sve, „mali žuti“ i slično. Istovremeno, ni Kina nije bez mane: brani se šutnjom, dolazi i do skrivanja podataka, zataškavanja te namjerne ili nenamjerne obrade tržnice morskim plodovima i životinjama u Wuhanu, gdje je uništena velika većina dokaza o tome šta se dogodilo. S tržnice Huanan u Wuhanu je, kako se pretpostavlja i kako će zaključci iz 2022. pokazati, krenulo širenje koronavirusa SARS-CoV-2. Također, u svim tim mimovima je do krajnjih granica uvećana činjenica da se u Kini na trpezama zaista mogu naći rijetke i ugrožene divlje vrste, a dijelovi tijela ovih životinja se koriste u alternativnoj tradicionalnoj medicini, no treba naglasiti i da je činjenica kako mladi, moderni građani Kine zapravo ne konzumiraju ovakve stvari u velikoj većini. Ovo su kurioziteti, zaostavštine koje danas stvaraju negativnu sliku Kine. Dokazi da su kineski zvaničnici pokušali zataškati da se nešto doga]a dodatno su podgrijali tenzije.

Uskoro kreću nove optužbe protiv Kine, uglavnom na krilima izjava tadašnjeg predsjednika SAD, Donalda Trumpa. Izjave u kojima se SARS-CoV-2 naziva „kineskim virusom“ dodatno pumpaju rasnu i etničku netrpeljivost prema ljudima azijskog porijekla. Kao kruna svih tenzija, kreću optužbe da je virus potekao iz kineske laboratorije u Wuhanu koja se nalazi na nekoliko kilometara od tržnice Huanan. Teorija „curenja virusa“ („lab-leak“) je s početka krenula s pričom da su kineski i američki naučnici u toj laboratoriji proučavali različite viruse i da je u nekom laboratorijskom incidentu virus „pobjegao“. Međutim, premda se laboratorijski incidenti događaju, oni baš i nisu česti i danas osoblje ovakvih laboratorija ima visoke standarde i mora se čvrsto držati protokola te je zapravo ova teza, premda moguća, malo vjerovatna.

Međutim, onda lab-leak hipoteza evoluira u nešto daleko opasnije, u naučnu fantastiku koja je lako prijemčiva ljudima – da je ovaj virus namjerno konsturiran, da su se u toj laboratoriji pravili eksperimentalni sojevi u kojima su se spajali različiti virusi, da SARS-CoV-2 sadrži elemente HIV-virusa, da je to biološko oružje koje se tajno stvaralo u saradnji s američkim naučnicima u cilju kontrole populacije… Francuski virolog koji je decenijama prije pandemije postao zvijezda pseudonauke, nobelovac Luc Montagnier širi priču o HIV sekvencama, a to objeručke prihvataju teoretičari zavjera širom svijeta, rasisti, i razni desničarski populisti.

Ulje na vatru je dosuto putem sulude teorije zavjera da 5G signal nekako producira virus u ćelijama, a koja se zasnivala na nekim šarlatanskim studijama objavljenim u predatorskim časopisima.

U članku koji je objavio Scientific American iz marta 2022, Stephan Lewdandowski, profesor kognitivnih nauka, Peter Jacobs, naučni savjetnik pri NASA i virolog Stuart Neil pišu: „kad god naučna otkrića ugroze osjećaj kontrole ljudi nad svojim životima, teorije zavjere nikad ne zaostaju. Pojava novih virusa nije iznimka“.

Pandemija je iskorištena kao poligon prepucavanja i informativnog rata Kine i SAD, a potom i čitavog svijeta. Pri tome je Rusija u sjeni vodila propagandnu politiku bacajući sjeme razdora zapadnom svijetu, dobro osjećajući puls javnosti i koristeći vojsku botova udarala liberalne demokratije, načete pojavom trumpizma, tamo gdje su najosjetljivije – u srž najvećeg ponosa zapadnog svijeta – slobodu govora. Rat protiv virusa se praktično vodio na marginama mimetičko-informacijskih bitki. Svako naučno objašnjenje je u tim bitkama dočekivano na nož kao vid cenzure i ugnjetavanja „prava na slobodno istražvanje“ bolje rečeno „prava na slobodno i nekažnjeno širenje dezinformacija“.

Priča je otišla toliko daleko da su naučnici koji su se bavili COVID-19 i naročito njegovim porijeklom ili bili uključeni u studiju SAD univerziteta Chapel Hill koja je uključivala wuhanski laboratorij, bili uznemiravani i dobijali su prijetnje, uključujući i prijetnje smrću. Ovome su naročito bili izloženi naučnici visokog profila.

Antivakcinalna propaganda u istočnom bloku i zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, u kombinaciji sa sporim i zakašnjelim prilivom vakcina je, s jedne strane dovela do velikog broja žrtava, zatim s druge strane otvorila vrata za meku diplomatiju Rusije i Kine putem vakcina u ovim zemljama, pogotovo Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a s treće strane, pošto su vakcine stigle kasno, propaganda je uzela maha i ukorijenila se te je stvorila nepovjerenje i atmosferu odbijanja vakcina i kod ljudi koji su u suprotnom mogli biti vakcinisani, da se na vrijeme krenulo s imunizacijom. Jednostavno se stvorio prazan hod, vakuum koji je informatički potrovao jedan dio građana ovih zemalja.

I dok se zapadne liberalne demokratije te zemlje u tranziciji pokušavaju nositi s teretom pandemije, infodemije, jačanja krajnje desnice, pokreta poput Qanon, nepovjerenja u zdravstvo i vakcine, dok su Afrika, pa dijelimično i Latinska Amerika u zapećku krize, a evropske zemlje koje nisu članice EU su, zbog kašnjenja isporuka vakcina platile visok danak, dotle je Rusija ove distrakcije koristila kako bi se neometano posvetila svojim ciljevima, kao i Kina. Cilj Rusije je bio da se EU, SAD „zabave oko svog jada“ u kojem ne bi vidjela šta se dešava istočno od granica EU.

Kina je druga najveća ekonomija na svijetu – od zemlje u razvoju, zemlje BRICK-a, uznapredovala je daleko. S obzirom da se Sjedinjene Države svakodnevno suočavaju s gospodarskim gubicima, Kina ubrzano ide prema tome da postane najveće gospodarstvo na svijetu, a po broju naučnih radova su već prestigli SAD.

Kina ima želju da ima punu kontrolu nad Južnokineskim morem, a sada u ovoj situaciji „zabavljenosti zapadnih zemalja svojim jadom“ pokušava okupirati Hongkong, Tajvan i Južno kinesko more. Kina tako iskorištava situaciju dok je ostatak svijeta usredotočen na suočavanje s pandemijom koronavirusa te, čak potencijalno koristi epidemiološke mjere kao zavjesu za sprječavanje bunta u Hongkongu i nekim intelektualnim centrima unutar Kine. Iako su epidemiološke mjere dobar, pouzdan i efikasan način kontrole širenja bolesti, nisu komforne i nisu omiljene, a na lošem su glasu jer pružaju mogućnost jačanja kontrole u totalitarnim sistemima te su izgovor za gušenje protesta i okupljanja građana.

Lekcija koju bi trebalo ponijeti iz ove krize izazvane pandemijom COVID-19 jeste da pojava nepoznatih bolesti u situaciji politički nategnutih odnosa, dovodi do širenja prirodnog straha koji zamagljuje racionalne odgovore. Istovremeno igrači na svjetskoj političkoj sceni mogu koristiti krizu za svoje ciljeve – slabljenje suprotne strane, izazivanje polarizacije na suprotnoj strani i korištenje situacije za zagušivanje političkih protivnika.

Update: podaci iz jula 2022, studija objavljena u Science pokazuje da dokazi idu na stranu hipoteze o prirodnom porijeklu virusa i njegovom prelijevanju s životinjama na ljude s epicentrom na tržnici Huanan u Wuhanu.

 

 

Ostali eseji iz serije “Nauka, politika i demokratija”:

Nauka nije apolitična
Da li je nauka demokratična?
Građanska nauka
Naučna i zdravstvena pismenost
Politizacija nauke

Ostale potražite pod Kategorijom “Nauka i demokratija”