Mikroplastika je još jedan problem modernog doba. Ove čestice plastike, manje od 5 milimetara su ne samo svugdje oko nas, nego i u nama. Ljudi još nisu potpuno svjesni kako mikroplastika nastaje, a naučnici još nemaju konsenzus koliko je opasna po zdravlje. Ali imaju prilično dobru sliku.

Nedavno je u potoku u Kini otkriveno “plastično kamenje” napravljeno od tankih slojeva plastičnog otpada zalijepljenog za kamenje. Ovo je prvi put da su naučnici otkrili da je takav otpad hemijski vezan za stijene, a ne samo fizički ugrađen u sedimente. Ljudi u dvadesetom i dvadeset prvom vijeku stvaraju nove geološke zapise. Ovi se kompleksi sastoje od polietilenskih (LDPE) ili polipropilenskih (PP) filmova niske gustoće zalijepljenih na mineralne matrice u kojima dominira kvarc.

Plastika hemijski povezana sa stijenom, Credit: Deyi Hou & Liuwei Wang/Tsinghua University

 

U laboratorijskim testovima, stijene ispuštaju velike količine zagađujuće mikroplastike. Rad o ovome objavljen je u aprilu 2023. u Environmental Science & Technology.

Ogromne količine plastičnog otpada odlažu se u okoliš, a mikroplastika zagađuje cijelu planetu, od vrha Mount Everesta do najdubljih mjesta u oceanima, kakva je Marijanska brazda u Pacifiku. Studija  objavljena u Cell iz 2020. koja je pronašla vlakna i čestice mikroplastike na visini od 8.440 m na Mount Everestu, pokazala je da se većinom radi o poliesterskim vlaknima iz odjeće i opreme alpinista.

Odakle uopšte mikroplastika, kako nastaje?

Mikroplastika može da bude primarna i sekundarna, odnosno ona koja je takva pri samom nastanku i ona koje nastaje raspadanjem većih komada plastika kao što su plastične boce, ribarski otpad i ostalih većih plastičnih predmeta“, objašnjava  Adla Kahrić, suosnivačica i potpredsjednica Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju.

Mikroplastika su ili čestice plastike koje su već proizvedene tako male za neku svrhu, ili čestice koje nastaju raspadanjem većih plastičnih predmeta ili se osipaju s odjeće tokom pranja u veš mašini ili na druge načine.

Primarna mikroplastika su čestice plastike malog promjera, obično u obliku „mikroperli“, koje se stavljaju u određene tipove kozmetike, poput pilinga.

Danas je mikroplastika uglavnom zabranjena u kozmetičkim proizvodima, tako da je manje primarne mikroplastike, ali komadići i  vlakna koji nastaju od većih plastičnih predmeta pod dejstvom sunčevih zraka su široko rasprostranjeni.

Do prije koju godinu, mikroperlice plastike su bile prisutne u nizu kozmetičkih preparata, poput pilinga, pa čak i sapuna, maski za lice, gelova za tuširanje. Međutim, stroga regulativa je natjerala kozmetičku industriju da preformuliše svoje proizvode.

Realno – a što će vam plastične čestice u kozmetici? Proces izbacivanja plastike, polimera iz kozmetičkih proizvoda još nije gotov, nije 100% sve izbačeno, ali je prilično smanjeno. Provjerite ovdje pod kojim se to nazivima plastika može kriti u kozmetici.

Veliki problem je sekundarna mikroplastika, koja nastaje utjecajem fizičkih faktora (voda, vjetar, sunce) pri čemu se plastični predmeti raspadaju, krune i osipaju, kreirajući čestice mikroplastike.

Koji su izvori mikroplastike povezani sa hranom i pićem koje konzumiramo?

Zabilježeni su brojni izvori mikroplastike povezani s hranom, uključujući

  • ribu, školjke i druge morske plodove;
  • ljudske osnovne dnevne namirnice, kao što su kuhinjska so (nažalost, naročito morska so), šećer;
  • flaširana voda;
  • mlijeko;
  • med;
  • plastične vrećice čaja;
  • u većoj mjeri plastični kuhinjski alati, tanjiri  i ambalaža.

Koji su izvori mikroplasitke koji nisu povezani s kozmetikom i hranom

Prije svega, to je odjeća. Studija iz 2011. je utvrdila kako se pri pranju u veš mašini  s odjeće odvoji i ode u kanalizaciju preko 1900 mikrovlakana pri svakom pranju. Dosta naše odjeće  je od poliestera i drugih plastičnih materijala.

Izvor ovih čestica su i automobilske gume, koje se osipaju i ostavljaju za sobom mikročestice.

Da li je istina da je mikroplastika pronađena i u krvi, placenti, majčinom mlijeku?

Da, nažalost. Akvatični organizmi su kontaminirani česticama i mikrovlaknima plastika. Putem lanaca ishrane, ove čestice dolaze do sviju, pa i do ljudi.

U junu 2022. objavljena je studija kako su naučnici iz Italije putem Ramanove mikrospektroskopije pronašli mikroplastiku u majčinom mlijeku.

Neki od naučnika koji su učestovali u onom radu, 2021. su objavili studiju da su pronašli mikroplastiku i u uzorcima ljudske placente.

U maju 2022. objavljena je i studija nizozemskim naučnika koja je utvrdila postojanje mikroplastike u ljudskoj krvi.

Koje je štetno djelovanje mikroplastike na živi svijet i čovjeka?

Najveća prijetnja mikroplastike je što dospijeva u lanac ishrane, te putem higijenskih proizvoda i otpada dospijeva u slatkovodne ekosisteme, a zatim i u mora i oceane, akumulirajući se i otpuštajući štetne tvari.

Upravo zbog štetnosti sastava, mikroplastika je iznimno opasna po zdravlje svakog živog organizma, jer može ispuštati teške metale i druge štetne supstance. Obzirom da se sada mikroplastika može pronaći svuda, u vodi, odjeći, higijenskim proizvodima, jasno je da zahtijeva urgentno reagovanje svakog pojedinca u cilju smanjenja korištenja plastičnih proizvoda“, naglasila je Kahrić.

Mikroplastika je pronađena u mnogim akvatičnim organizmima, poput riba, školjki, rakova, morskih kornjača, delfina, kitova, raža i ajkula, a naručito su istražene ribe, školjke i rakovi, jer kroz lanac ishrane dospijevaju do čovjeka. Istraživanja ukazuju da mikroplastika utječe na ponašanje i zdravstveno stanje različitih  organizama.

Mikroplastika djeluje tako što remeti rast i reproduktivni ciklus mnogih akvatičnih organizama. Neke vrste plastike sadrže ftalate, čija je funkcija da učine plastiku trajnijom, ali su istovremeno povezani i sa remećenjem funkcije hormona.

Prisustvo plastike je praćeno povišenim nivoima markera stresa. Dešava se da jedinke u razvoju pojedu plastične čestice bez ikakve hranljive vrijednosti i  onda ne pojedu dovoljno hrane da prežive (izvor: Nature). Mali akvatični organizmi, poput račića kopepoda se mogu zapetljati u mikrovlakna  i otežano im je kretanje i hranjenje.

Potencijalno, mikroplastika i mikročestice, mogu promijeniti nekoliko ćelijskih regulacijskih putova u placenti, kao što su imunološki mehanizmi tokom trudnoće, signalizacija faktora rasta tokom i nakon implantacije jajne ćelije, funkcije atipičnih hemokinskih receptora koji upravljaju komunikacijom majka-fetus, signalizaciju između embrija i materice, promet dendritičnih stanica materice, T limfocita i makrofaga tokom normalne trudnoće.

Ti učinci mogu dovesti do nepovoljnih ishoda trudnoće uključujući preeklampsiju i zastoj u rastu fetusa (prema: Placental origins of adverse pregnancy outcomes: potential molecular targets: an Executive Workshop Summary of the Eunice Kennedy Shriver National Institute of Child Health and Human Development.

Utjecaj mikroplastike na fiziološke procese se još proučava. Procijeniti rizike i stvarni utjecaj mikroplastike nije lako. Različiti tipovi plastike imaju različiti sastav, neke su prilično inertne ali druge mogu imati utjecaja na zdravlje i remetiti funkciju hormona.

Iako toksini iz plastike mogu uzrokovati štetne zdravstvene učinke kod ptica, australska studija iz 2019. godine, u kojoj su pilići japanskih prepelica namjerno hranjeni takvim toksinima, otkrila je suprotno: pilići su pretrpjeli manja kašnjenja u rastu i sazrijevanju, ali nije vjerovatnije od neizloženih pilića da se razbole, umru ili imaju problema s reprodukcijom.

Šta možemo učiniti  da smanjimo prisustvo mikroplastike i njen utjecaj na naše zdravlje?

  • jedite manje morskih plodova
  • nosite odjeću od prirodnih materijala
  • manje koristite jednokratne predmete od plastike (slamke, tanjiri, čapše, pribor za jelo, ambalaža)
  • promijeniti način na koji perete veš (recimo nešto možete oprati ručno, ili u veš mašini na manjoj temperaturi, s manjim brojem obrtaja centrifuge)
  • kupujte manje proizvoda u plastičnoj ambalaži
  • provjeravajte sastav kozmetičkih proizvoda i ne kupujte ono što ima u sastavu plastike
  • koristite više javni prevoz ili idite pješke

Microplastics are everywhere — but are they harmful?