Ekolog i istraživač bioraznolikosti Franz Essl proglašen je „Naučnikom godine 2022.” u Austriji. Ovom nagradom Klub obrazovanja i naučnih novinara odao je priznanje njegovom obrazovnom radu u području očuvanja vrsta i sferi borbe protiv klimatskih promjena.

Photo credit: Thomas Lehmann

Razgovor vodila: Jelena Kalinić

Esslovo istraživanje se dobrim dijelom odnosi na to kako ljudi mijenjaju okoliš. Istovremeno i naučnik i aktivist, botaničar i zaštitar prirode, objavio niz naučnih radova, ali je istovremeno i glas dizanja svijesti o važnosti biodiverziteta.

Essl je rođen 1973. u Linzu u Gornjoj Austriji i odrastao na farmi u blizini grada Steyr. Diplomirao je na Fakultetu prirodnih nauka Univerziteta u Beču, gdje je i doktorirao. Prirodu je, kako sam kaže, zavolio boraveći na farmi, u šumi i igrajući se na obližnjem potoku. Od djetinjstva su ga zanimale biljke i životinje i rano je shvatio kako su mnog vrste i njihova staništa ugrožena.

U knjizi Edwarda O. Wilsona, „Pola Zemlje”, Wilson, znameniti istraživač biodiverziteta predlaže jednu vrlo radikalnu ideju – da se 50% Zemljine površine zaštiti od ljudi, kao jedna vrsta visokozaštićenog područja poput nacionalnog parka, kako bi se održao biodiverzitet.

Essl se, u razgovoru koji smo vodili u bečkom Café Freud, osvrnuo na tu ideju. „Moje lično mišljenje je da je Pola zemlje stvarno upečatljiv naslov, ali mislim da nije glavno da li se tu treba raditi o 30 ili manje procenata zaštićene površine, nego je glavna poenta zaštititi biološku raznolikost. Biodiverzitet postoji, ali je u padu zbog sve većeg i rastućeg ljudskog utjecaja. Potrebno je da se prepozna kako je za očuvanje biodiverziteta potrebno i dovoljno prostora.“

Međutim, upravo je ova Wilsonova ideja našla odjeka u ideji „30 x 30“, prema Montrealskom sporazumu. Delegati 190 zemalja su se 2022. na COP15 obvezali na zaštitu 30% kopna i 30% obalnih i morskih područja do 2030. godine, ispunjavajući najviši cilj dogovora, poznat kao 30-po-30. Autohtoni i tradicionalni teritoriji također će se računati u ovaj cilj, za što su se zalagale mnoge zemlje i aktivisti tokom razgovora. Sporazum također teži obnovi 30% degradiranih zemljišta i voda, u odnosu na raniji cilj od 20%.

„U nekim područjima imate divljinu, u nekim područjima poput Evrope imate mješavinu kultivisanih područja, a na planinama manji utjecaj čovjeka. Treba postići fer balans između zaštite područja i lokalnih zajednica.“, dodao je Essl. Ovo podrazumijeva integralan pristup i kompromise između razvoja zajednice i zaštite biodiverziteta.

„Ovo je veliki izazov, a još veći izazov je implementacija mjera“, ističe on.

Kada pomišljamo na biodiverzitet, pomišljamo obično na netaknutu divljinu i udaljena područja, međutim to ne mora biti tako – u Evropi postoje kultivisana područja, poljoprivredna zemljišta koja također imaju dobar biodiverzitet.

„Mnoga poljoprivredna područja u Evropi koja su oblikovana stotinama godina kroz ljudske aktivnosti su ekstremno bogata biodiverzitetom. Čak ni ne moraju biti daleko. Evo, u Beču, koji ima oko dva miliona stanovnika, u blizini postoji nacionalni park, bukvalno kada izađete iz metroa, dvadeset minuta. Imate i ostatke Bečke šume… To pokazuje da se mogu integrisati ljudske potrebne, korištenje zemlje i konzervacija okoliša“, kazao je Essl.

U mnogim gradskim sredinama milionskih gradova širom Evropske Unije praktikuju se i bašte na krovovima zgrada, pa čak i pčelinjaci. Manje se sade hibridi koji nemaju nektara, a više biljke koje privlače pčele, leptire i druge polinatore, a neki dijelovi parkova se namjerno ostavljaju da podivljaju, da ih naseli korov i ne kose se. Ovi mali refugijumi postaju utočišta za ptice, insekte i niz drugih životinja. Kod nas se u parkovima, kojih nažalost zapravo i nema, uglavnom praktikuje zastarjela hortikultura 70-tih godina, bez raznovrsnosti i bez vrsta koje zbilja privlače insekte i ptice.
Mnoge ekonomski razvijenije i bogatije zemlje globalnog Sjevera imaju problem s upotrebom zemlje za poljoprivredu što je glavni pokretač utjecaja na okoliš. U samoj Austriji, to djeluje na cijelu zmlju, osim možda nekih visokih područja Alpa. To znači da što se dogodi s poljoprivredom, ima ogroman utjecaj na cijelo područje.

„Rekao bih da je do sredine 20. vijeka poljoprivreda svuda bila prilično tradicionalna. Ono što se nakon toga promijenilo jeste da smo postali efikasniji, u smislu koliko jedan farmer može uzgojiti, koliko možete dobiti od polja, zbog kombiniranih metoda koje su donijele Zelena revolucija i mašine. S jedne strane, to je jako uspješna priča jer smo počeli dobivati 2-3 puta više uroda s iste površine, a s druge strane to ima i svoju cijenu. Ova intenzivna upotreba zemlje dovodi do toga da su močvarna staništa, šume potisnuti. To je kao kada imate vrhunskog sportistu koji postiže odlične rezultate, ali na anabolicima, i u jednom trenutku to više ne ide.“

Na fragilne planinske ekosisteme kakvi su Alpi još nešto ima utjecaja – zimski turizam, ali i klimatske promjene. Zbog otopljenja dolazi do „seobe“ nekih vrsta. One koje vole hladnije, uskospecijalizirane vrste za niže temperature se sele više, neke druge se spuštaju, a termofilnije vrste s nižih nadmorskih visina se također penju.

„Tamo gdje se koncentrira dosta ljudi zarad turizma, u prvom redu, na zapadu Austrije, naravno da ima utjecaja. Ovi ski-resorti su pritisak na prilično drevne krajolike. Ali je to prilično lokalizirano. Glavno je pitanje koliko se još može investirati u infrastrukturu. Međutim, zbog klimatskih promjena, ski-resorti na nižim visinama već imaju probleme“, ističe Essl.

Ovo je nešto što vidimo i u BiH – neumjerena izgradnja na planinama koje imaju skijališta, što je enorman pritisak na planinske ekosisteme, a pri tome je snijega sve manje i sezone skijanja dolaze sve kasnije i kraće su.

Još jedna opasnost po biodiverzitet su i invazivne vrste. Međutim, kako je Essl istakao, tu postoji problem shvatanja reda veličine opasnosti. Često građani i vladine institucije podcjenjuju utjecaj biljnih i životinjskih vrsta koje ne pripadaju nekom području, pod izlikom da ne nanose velike štete. Međutim, neka invazivna vrsta ne mora nanositi privrednu štetu, kao što potkornjak nanosi štetu drveću, da bi imala negativan utjecaj na biodiverzitet i domaće vrste.

Moguće je da takve vrste vrše pritisak na domaće vrste, recimo da se hrane istom hranom i ona, ako je invazivna vrsta u većoj populaciji jer se brže razmnožava, to potiskuje autohtone vrste. Druge invazivne vrste mogu imati utjecaj na zdravlje, poput ambrozije, čiji je polen izrazit alergen.

„U Austriji smo 2002. pravili spisak alohtonih biljaka i utvrdili mo ih oko 1100. Neke su, istina rijetke, neke se jave, pa nestanu, ali to je velik broj. Sada, 2023. taj broj iznosi 1650 vrsta. Dakle imamo porast od oko 50% stranih biljnih vrsta u 20 godina. Jedna od zdravstveno značajnih invazivnih vrsta je ambrozija, ali je invazivan i bagrem te gljivica Hymenoscyphus fraxineus“, kazao je Essl.

Hymenoscyphus fraxineus (eng. Ash dieback) jer gljivica iz Azije koja se prenosi zrakom i izaziva crnjenje listova te lezije stabla, poebno napada jasen, po čemu je i dobila ime.

Essl se osvrnuo i na algoritme mašinskog učenja u nauci o biodiverzitetu

„Ako imate mnogo podataka, trebate i sofisticirane  alate. Neke metode mogu ekstrahirati i stvari koje su skrivene u podacima, algoritam može analizirati koje su to sheme skrivene u podacima. Recimo mi smo koristili distribuciju vrsta u regionima Austrije i testirali  da li su tradicioalno prepoznata područja rasprostranjenja nekih vrsta zaista takva, odnosno dobiti precizniju mapu rasprostranjenja vrsta“, dodao je.

Essl također primjećuje kako se politički može dobiti podrška za pozitivne promjene, čak i kada postoji jaka opozicija, ali kada ljudi vide prednosti, oni to prihvate. Tako su ljudi prihvatili recikliranje ili smanjenje saobraćaja automobila u gradovima. „Važan je i pritisak građanskog društva, koje podržava promjene“, naglasio je Franz Essl.

 

*susret s Franzom Esslom bio je dio ALPS15 posjet Austriji 2023. u organizaciji austrijskog Ministarstva EU i internacionalnih odnosa i Privredne komore Austrije.