Uplovite u fascinantan svijet biodizajna kroz intervju sa sarajevskom biodizajnericom Majom Halilović koja koristi biologiju, organske materijale i održive prakse za stvaranje inovativnih proizvoda. Otkrijte kako Maja Halilović biodizajn stapa s lokalnim identitetom na Balkanu te transformiše organski otpad u nagrađivane biomaterijale. Maja pravi iskorak u održivu budućnost kroz spoj umjetnosti, nauke i aktivnog suprotstavljanja izazovima našeg vremena, prekomjernoj potrošnji, zagađenju, i klimatskim promjenama.
Maja Halilović je rođena u Tuzli i trenutno radi i živi u Sarajevu. Završila je Produkt Dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevo. Ona je suosnivačica Bio Co Culture, projekta usmjerenog na educiranje šireg auditorija o biodizajnu i bio-umjetnosti diljem Balkana.
Trenutno predaje o svom istraživačkom radu u području biodizajna te održava radionice o proizvodnji biomaterijala. Također održava predavanja o klimatskim promjenama, greenwashing-u, ekologiji i praksama bez otpada. Svojim stručnim znanjem pomaže kompanijama u ponovnoj upotrebi njihovog otpada, čime ostvaruje pozitivan utjecaj na okoliš.
Maja Halilović, courtesy photo Naslovna: biodizajn Maja Halilović, Scooby i dizajn za Biocandle, courtesy photo
NG: Šta znači biti biodizajner/biodizajnerica i šta je to biodizajn?
MH: Biti biodizajnerica znači upuštati se u inovativni svijet gdje se koristi biologija, organski materijali i održive prakse kako bi se razvijali proizvodi, materijali odnosno biomaterijali. Biodizajn je disciplina koja spaja biologiju, tehnologiju i dizajn kako bi se stvorila održiva rješenja koja imaju pozitivan utjecaj na okoliš. Ovaj pristup podrazumijeva rad s prirodom, umjesto protiv nje, i inspiriran je biološkim procesima i oblicima.
Da bismo stvorili održivije proizvode i materijale, kao biodizajneri/ce koristimo biološke resurse, mikroorganizme i druge žive organizme kako bismo razvili inovativne i ekološki prihvatljive alternative konvencionalnim materijalima. To podrazumijeva rad s algama, bakterijama, micelijumom i sl, te s organskim otpadom koji podrazumijeva sve od kuhinjskog do građevinskog otpada. Biodizajn ide dalje od klasičnog dizajna jer integrira principe biologije i ekologije, čime se postiže sklad između ljudskih potreba i očuvanja prirode.
Sasvim je uredu što se spominje umjetnost jer niste jedini koji spominjete tu djelatnost, s tim da biodizajn zaista nema veze s umjetnošću, onda se zove bioumjetnost-BIOArt.
NG: Koliko je biodizajn prihvaćen na Balkanu?
Biodizajn na Balkanu prolazi kroz intrigantan put prepoznavanja i prihvatanja. Kroz sve izazove i ograničenja, možemo ga promatrati kao sjeme koje polako klija u plodnom tlu inovacija i održivosti. Iako još uvijek nije mainstream, prisustvo biodizajna na Balkanu raste.
Naša regija, bogata tradicijom, kulturom i prirodnim resursima, postaje polje gdje se biodizajn počinje stapati s lokalnim identitetom. Izazov leži u prepoznavanju i integraciji ovog koncepta u širu zajednicu, posebno među industrijama i kreativnim sektorima. Edukacija, svijest o održivosti i podrška inovacijama mogu ključno utjecati na daljnji razvoj biodizajna na Balkanu.
Uzmite, na primjer, lokalne resurse poput biljaka, tradicionalnih materijala i zanatskih vještina, i spojite ih s modernim principima biodizajna. To bi moglo dovesti do stvaranja jedinstvenih, održivih rješenja koja odražavaju duh regije. Dakle, iako još uvijek u fazi klijanja, biodizajn na Balkanu nosi potencijal da postane snažan pokretač inovacija i održivog razvoja.
NG: Šta Vas je potaklo da se počnete baviti biodizajnom?
MH: Moj ulazak u svijet biodizajna bio je poput otkrića čarobnog vrta inovacija i održivosti. Bila sam vođena željom za stvaranjem koje respektira prirodu i odgovorno koristi resurse.
Prva iskustva s biodizajnom došla su kao odgovor na izazove koje smo suočavali u tradicionalnim industrijama. Promišljanje o dizajnu i inovacijama s biološkom inspiracijom postalo je moj odgovor na pitanje kako možemo stvarati bez iscrpljivanja planeta.
Živimo u vremenu kad je svijest o ekologiji ključna, i biodizajn mi je pružio platformu da prenesem svoju kreativnost u korisne i ekološki prihvatljive koncepte. Bila sam fascinirana mogućnostima koje priroda pruža, od izučavanja jednoćelijskih organizama do korištenja organskog otpada kao osnove za inovacije.
NG: Nedavno ste dobili Bronzanu nagradu za inovacije u Nurnbergu? O kakvoj je nagradi riječ i za kakav dizajn? Radi se zapravo o posudi za svijeće od biološkog otpada i biosvijeći, zar ne?
MH: Da, ponosno mogu reći da sam nedavno bila nagrađena Bronzanom nagradom za inovacije na 75. međunarodnoj izložbi inovacija „IENA“ u Nürnbergu. Ova prestižna nagrada priznaje izuzetne inovacije u dizajnu, a ja sam je primila za svoj patentirani izum postupka dobivanja biomaterijala iz organskog otpada ljuski jaja. Ovaj postupak ne samo da predstavlja tehnološki uspjeh već i snažnu poruku o održivosti i kreativnosti. Kroz ovu inovaciju, transformišem otpad u resurs, koristeći ga kao osnovu za stvaranje biomaterijala koji ima široku primjenu u raznim industrijama. Ova nagrada zaista predstavlja priznanje rada na održivim i inovativnim rješenjima koja imaju pozitivan uticaj na okoliš i društvo.
Dizajn za Biosvijeću, courtesy Maja Halilović
NG: Ovo nije Vaša prva nagrada, osvojili ste i zlatnu nagradu u Južnoj Koreji za kreativni izum “biomaterijal iz organskog otpada: biosvijeća”. Kako to izgleda?
Osvojiti zlatnu nagradu u Južnoj Koreji za kreativni izum “Biomaterijal iz Organskog Otpada: BIOCANDLE.” bilo je nevjerojatno iskustvo. Biti prepoznata na međunarodnoj sceni za svoj rad predstavlja ne samo veliku čast već i potvrdu da su inovacije relevantne i inspirativne širom svijeta. Priznanje je došlo za koncept biosvijeća, gdje sam koristila biomaterijal dobiven od organskog otpada ljuski jaja kako bih stvorila održive i estetski privlačne svijeće. Ovaj kreativni izum ne samo da pokazuje kako se održivi materijali mogu koristiti na neočekivane načine, već također naglašava važnost promišljanja o načinu na koji koristimo resurse kako bismo smanjili uticaj na okoliš. Sve u svemu, ovo iskustvo je dodatni podstrek da nastavim istraživanje i inovaciju u oblasti biodizajna i održivog razvoja.
NG: Ipak ste najpoznatiji po svojim biomaterijalu zvanom Scoby, Halilovic IMM64BS. Od čega je on on i kako ga stvarate?
MH: Biomaterijal poznat kao Scoby – moj rad s SCOBY pod radnim naslovom IMM64BS (IMM značenje Immortale, 64 značenje broj dana prvog uzgoja i tretmana) predstavlja jedinstveni proizvod mog istraživačkog rada. Scoby je skraćenica od “symbiotic culture of bacteria and yeast,” odnosno “simbiozna kultura bakterija i kvasca.” Ovaj biomaterijal se stvara kombinacijom bakterija i kvasca, stvarajući biološki film koji se koristi u različitim kreativnim i funkcionalnim aplikacijama. Proces stvaranja Scobya počinje kombinacijom određenih sojeva bakterija i kvasaca, uz kontrolirane uvjete okoline. Ova simbioza dovodi do stvaranja tanke, fleksibilne mreže koja ima razne primjene. Scoby ima karakteristike koje ga čine izuzetno prilagodljivim biomaterijalom, odnosno može se oblikovati i koristiti u različitim projektima. Ova inovativna tehnologija otvara vrata novim mogućnostima u oblasti biodizajna, omogućavajući korištenje bioloških materijala u kreiranju održivih proizvoda i rješenja. Scoby je jedan od primjera kako se organski materijali mogu koristiti kao resursi za inovaciju i stvaranje održivih proizvoda.
Scoby t-shirt, courtesy Maja Halilović
NG: Kako testirate svoje materijale?
MH: Testiranje biomaterijala, uključujući Scoby i druge inovativne materijale koje razvijam, ključno je kako bi se osigurala njihova funkcionalnost, izdržljivost i sigurnost. Proces testiranja obuhvata nekoliko ključnih koraka:
- Fizička svojstva: Mjerenje mehaničkih karakteristika poput čvrstoće, elastičnosti i otpornosti na kidanje pomaže u procjeni kako će se materijal ponašati u različitim uvjetima
- Održivost: Testiranje kako materijal reagira na vlagu, temperaturu i UV zračenje važno je za ocjenu dugovječnosti i održivosti materijala.
- Biorazgradivost: Ako je biomaterijal namijenjen održivim rješenjima, važno je ispitati njegovu sposobnost biorazgradnje, čime se osigurava minimiziranje utjecaja na okoliš.
- Primjena specifičnih uvjeta: Ako je materijal namijenjen određenoj primjeni (npr. u građevinskoj industriji ili proizvodnji odjeće), testira se kako se ponaša u tim specifičnim uvjetima.
Kombinacija laboratorijskih testova, terenskih ispitivanja i praćenja performansi u stvarnim uvjetima pomaže u dobivanju potrebnih informacija o kvaliteti i pouzdanosti biomaterijala.
NG: Koliko je potrebno znanje biologije i hemije da bi se ovo uradilo? Često se govori kako umjetnici “bježe” od nauke, a vi nauku koristite kao medij. Odakle to u vama?
MH: Za razvoj biomaterijala i bavljenje biodizajnom potrebno je duboko razumijevanje biologije i hemije. Znanje biologije je ključno jer mnogi biomaterijali proizilaze iz bioloških izvora poput algi ili gljivica. Poznavanje biologije pomaže u odabiru odgovarajućih izvora i razumijevanju bioloških procesa u proizvodnji. Sposobnost razumijevanja hemijskih procesa igra ključnu ulogu u sintezi materijala. Hemija pomaže u manipulaciji molekularnim strukturama kako bi se postigle željene karakteristike, poput čvrstoće, elastičnosti ili boje. Važno je napomenuti da se u biodizajnu naučna i dizajnerska dimenzija često prožimaju. Kreativni pristup i inovativno razmišljanje često su neophodni za premošćivanje između naučnih disciplina i praktične primjene biomaterijala. Bavljenje biodizajnom znači integrirati naučne principe u proces stvaranja kako bi se postigli inovativni i održivi rezultati. Ovo međufazno područje između dizajna i nauke omogućava stvaranje jedinstvenih i funkcionalnih rješenja.
NG: Da li se Vaši radovi mogu smatrati i nekom vrstom instalacije-protesta, promocije menadžmenta otpada i kulture zero-waste?
MH: Da, moji radovi se mogu shvatiti i kao svojevrsni „protest” ili proklamacija koja jasno ukazuje na mnoge globalne izazove. Oni služe kao glasan podsjetnik na važnost održivosti, borbu protiv iskorištavanja resursa, i suprostavljanje praksama koje dovode do zagađenja i uništavanja ekosistema. Osim toga, radovi imaju i edukativnu dimenziju, promovirajući menadžment otpada i kulturu zero-waste. Ovime se naglašava potreba za odgovornim postupanjem s resursima, smanjenjem otpada i promicanjem održivih praksi. To nije samo proklamacija, već i poziv na akciju i promjene u načinu kako tretiramo planetu. Moj rad je naučna i društvena intervencija usmjerena prema promjenama koje su nužne za očuvanje okoliša i poboljšanje društva.
Moj rad jasno i glasno upire prst u naše djelovanje na planeti Zemlji. Jasno se suprotstavljam kapitalizmu, ugnjetavanju ljudi, kršenju ljudskih i radničkih prava, zagađenju i uništavanju ekosistema.
