Munchov “Vrisak” Izvor: Munch Museum, Oslo

Svijetle žute nijanse koje su nekada bile tako upadljive na čuvenoj slici “Vrisak” (ili, još bolji prevod “Krik”, norveški “Skrik“) norveškog ekpresioniste Edwarda Muncha postale su s vremenom prigušene, manje jarke. Krivac za to su hemijske reakcije potaknute vlagom. Međutim, nauka može produžiti život umjetnosti. 

Munch je slikao boje zalaska sunca na jezerima žutom bojom koja sadrži sada izblijedjeli pigment kadmij sulfid. Letizia Monico i Costanza Miliani iz Italijanskog nacionalnog istraživačkog vijeća u Perugiji te njihove kolege analizirali su verziju Vriska koja se nalazi u Munchovom muzeju u Oslu slikajući sliku svjetlošću različitih valnih duljina. Tim je također uzeo šest sitnih ljuskica boje i sondirao ih zračenjem. Analiza je otkrila kako je žuti kadmijum sulfid na slici djelomično pretvoren u druge kadmijumske spojeve koji su bjelkaste boje.
 
Naučnici su izveli slične analize na uzorku kadmijum-žute boje iz jedne od Munchovih vlastitih epruveta s bojom i druge, pripremljene pomoću pigmenta iz ranog dvadesetog vijeka. Zbog određene nečistoće u obje boje, kadmij-sulfid pretvorio se u bijeli kadmij-sulfat kad je bio izložen visokoj razini vlage.
 
Iako je slika stabilna pri standardnoj razini svjetlosti, naučnici preporučuju njeno čuvanje na relativnoj vlažnosti manjoj od 45%.

Munch je napravio 2 verzije slike u slikarskim tehnikama ulja i tempere, 2 verzije u pastelu i jedan litografski print. Jedna slika i jedan pastel se nalaze u Munchovom muzeju u Oslu. Jedna slika se nalazi u Nacionalnoj galeriji u Oslu. Drugi pastel je u privatnoj zbirci.
Munchov “Vrisak”