Zamislite ovaj scenario: FBI dolazi u muzej, uzima ostatke jedne mumije i nosi ih u svoj laboratorij. Na šta vas podsjeća ova scena? Na Dosije X?
Pa, ne baš. FBI zapravo nema Dosije X jedinicu, no ono što bi federalcima bilo zanimljivo da rade sa mumijom starom oko 4000 godina jeste – da na njoj vježbaju.
1915. godine u egipatskoj nekropoli Deir el-Bersha iz perioda Srednjeg Egipta, pronađena je odrubljena glava mumije, u grobu označenom kao 10A. Pronašao ju je američki egiptolog Georg Andrew Reisner. Istraživači su uspjeli dešifrovati kako je grobnica pripadala nomarhu (provincijski upravitelj) po imenu Djehutynakht i njegovoj supruzi, ali nije bilo jasno čija je glava zapravo – da li se radi o muškarcu ili ženi. Sama mumija i nalazište poznati su po oslikanom sanduku, jednom od bolje očuvanih primjera egipatskog slikarstva tog perioda. Sanduk i glava mumije su izloženi u Museum of Fine Arts u Bostonu.
 | |
|
Međutim, kustosi u Bostonu su odlučili da saznaju nešto više o ostacima mumije. Ono što je bio veliki problem u cijeloj priči jeste to da pustinjska klima, uslovi u kojima je boravila glava mumije znatno oštećuju i degradiraju DNK. Ipak, muzej se odlučio na saradnju sa FBI kako bi utvrdili identitet mumije.
Voditeljica tima bila je Odile Loreille, FBI forenzičarka, koja je već radila na nekoliko zanimljivih slučajeva: ekstrahirala je DNK 130 000 godina starog spiljskog medvjeda, radila je na identifikaciji žrtava Korejskog rata, dvogodišnjeg djeteta sa Titanika i dvoje djece iz Dinastije Romanov.
U high-tech FBI laboratoriji, Loreille i njen tim su odlučili da pokušaju ekstrahirati DNK iz zuba mumije, s obzirom da su velike šanse kako je tu DNK bolje očuvana i najmanje kontaminirana jer je biološki materijal zaštićen slojem cakline. Tim je probušio zub, ekstrahirao određenu količinu praha koji je zatim rastvoren u otapalu i amplificiran pomoću PCR uređaja. Analizirali su degradiranost uzorka DNK i uzorak je pokazao visok stepen oštećenja – što je ujedno i potvrda da se zaista radi o glavi mumije (a ne o podvali, o lažnom uzorku).
 |
| Statua Djehutynakhta, Museum of Fine Arts, Boston, izvor: Marcus Cyron – via wikimediacommons |
DNK laboratoriji rade stalno ovakve stvari, međutim ovaj uzorak je bio izuzetno osjetljiv, i jedino je FBI laboratorij imao opremu dovoljno dobru da bi se mogao izvući uzorak. I uspjeli su u tome: Loreille je mogla potvrditi kako se radi o lobanji muškarca, odnosno, u pitanju je bio gospodin Djehutynakht, a ne njegova supruga. To su uspjeli pomoću softvera koji je analizirao odnos X i Y homosoma.
