Namik Hrle, IBM Fellow i direktor razvoja IBM laboratorije: “Dati i omogućiti drugima da mogu rasti i napredovati”

NG: Koja je vaša trenutna pozicija u IBM?

Namik Hrle: IBM ima desetke razvojnih laboratorija u svijetu i jedna od njih je u Njemačkoj. Ja sam direktor razvoja softvera u toj laboratoriji, a na globalnom nivou vodim IBM-ovu strategiju generiranja, pohrane i korištenja podataka u velikim sistemima kao što su banke, osiguravajuća društva, trgovački lanci, ukratko, u najvećim poslovnim sistemima svijeta. A budući da sam i IBM Fellow, moja uloga je i edukacija mladih talenata u IBM-u te usmjeravanje njihovih tehničkih karijera kao i predstavljanje IBM-ove strategije i tehnologije u raznim prilikama, kao što su sastanci sa sadašnjim i budućim klijentima, prezentacije na stručnim konferencijama i tome slično.

NG: Kako je izgledao vaš životni put i školovanje, od rodne Banjaluke do trenutne pozicije?

Namik Hrle: Rođen sam 1956. u Banjaluci, u  takozvanoj Maloj Čaršiji, Mejdan i tamo sam išao u osnovnu školu Kasim Hadžić, Banjalučanima je to poznata škola. Poslije toga sam pohađao još poznatiju Banjalučku gimnaziju, matematički smjer, prva generacije i to u novoj zgradi jer je stara austrijska zgrada gimnazije bila neupotrebljiva poslije zemljotresa 1969. Profesorica mi je bila pokojna Mirjana Perenčević Dimitrijević i ona mi je puno značila. Neugodno je da se hvalim, ali bio sam dobar učenik, navodno najbolji u nekoliko generacija, bio na raznim takmičenjima, republičkim i saveznim. A to zapravo znači da sam puno učio. Te godine su mi ostale u lijepom sjećanju, okružen familijom i prijateljima iz komšiluka, iz škole. Nakon gimnazije sam otišao u Zagreb gdje sam diplomirao na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek Praktična matematika. Magistrirao sam računarske (kompjuterske) znanosti na Elektrotehničkom fakultetu i radio u tri firme, u Zagrebu, kao programer i sistemski analitičar. Nisam radio kao matematičar jer ni tada profesori nisu bili dobro plaćeni, shvatio sam da je za mene bolje biti „u kompjuterima“. U januaru 1989. sam sa suprugom i kćerkom otišao u Sydney, u Australiju. Često mi kažu da sam mudro otišao iz zemlje koja će se uskoro krvavo raspasti, a ja odgovaram da je to bila totalna koincidencija, nisam imao pojma što će se dogoditi u Jugoslaviji. U Australiji sam radio u firmi za razvoj sistemskog softvera, a 1995. sam se preselio u Njemačku, radio sam kao samostalni konsultant i krajem 1998. sam prihvatio ponudu IBM-a za stalni posao.

NG: Kako ste došli do trenutne pozicije? Možete li podijeliti svoj put karijere i ključne trenutke koji su oblikovali vašu ulogu u IBM-u?

Namik Hrle: U IBM-u sam uvijek radio na razvoju softvera za velike poslovne sisteme i ta pozicija pruža izvrsnu mogućnost bliskog rada s klijentima, odnosno omogućuje da se upoznate sa njihovim konkretnim, specifičnim potrebama, s njihovim načinom rada, s njihovim poslovnim modelom. To vas inspirira i stvara osnovu za kreaciju arhitekture i razvoja konkretnih poslovnih aplikacija. To je neki ključni momenat. Treba napomenuti i da je izuzetno važno na koji način komunicirate, a i da je bitno steći povjerenje klijenata da ono što radite nije samo zato da oni to kupe, nego da vam je stalo do njihovog poslovnog uspjeha i da aktivno sudjelujete u postizanju istog. Ove karakteristike posla su za mene bile izuzetno inspirativne i omogućile mi da razvijam neka inovativna rješenja koja su često uključivala i tehnologiju koju sam formalno patentirao. Ovaj aspekt je također vrlo bitan za moju karijeru unutar IBM-a. Naime, IBM izuzetno cijeni inovativni rad koji rezultira u ponudi koja je relevantna za uspjeh naših klijenata, a opet, i ovo je jako bitno, konsekventno donosi značajan prihod IBM-u. Usput sam promovirao tehnologiju koju su moji timovi razvijali i izgleda da sam to radio dobro, jer su naši klijenti prihvatili ta rješenja. Za taj talenat i talenat prenosa znanja na druge ja sam jako zahvalan svojim roditeljima, koji su bili nastavnici u banjalučkim školama. Mislim da su mi oni to nekako prenijeli. Nedostatak socijalne i emotivne inteligencije u jednom trenutku postaje barijera daljnjem napretku u karijeri, ako želite dalje, morate to ili prirodno imati ili naučiti, što je moguće.

NG: Kao IBM Fellow, što znači za vas imati najvišu titulu u tehničkoj karijeri u IBM-u?

Namik Hrle: IBM Fellow je titula koja se dodjeljuje onim IBM-ovim inženjerima koji su dosegnuli najviši stupanj doprinosa tehničkom vođstvu, inovacijama, poslovnom utjecaju, društvenom ugledu i izgradnji talenata. Zbog toga svega, ta titula daje određeni status unutar, ali i izvan IBM-a. To se prvenstveno odražava na utjecaj koji Fellow ima na strategiju razvoja IBM-a. IBM očekuje da Fellows daju svoje mišljenje i uvažavaju ga zbog toga što puno iskustva i dokazanog znanja stoji iza ove titule, ona kvalificira nekoga za mišljenje koje treba uzeti u obzir kada se razvija neka nova tehnologija i kada se odlučuje da li će se investirati u neku novu stvar i kako će se nešto napraviti. Dakle, između ostalog, IBM Fellows imaju i savjetodavnu ulogu. IBM Fellow služi i kao primjer doslovno stotinama hiljada IBM-ovih inženjera. Titula je uvedena prije šezdesetak godina, a poslužila je kao inspiracija i drugim velikim kompanijama kao što su Microsoft i Google, oni isto imaju Fellows. Njeni su nosioci čak i neki dobitnici Nobelove i Turingove nagrade. Imajući sve to u vidu, puno mi znači to priznanje.

NG: S obzirom na vaš status IBM-ovog Master Inventora sa 70-tak patenata, možete li podijeliti neke od najznačajnijih tehnoloških dostignuća koja ste postigli? Kako ta dostignuća doprinose digitalnoj transformaciji i preoblikovanju poslovnih aplikacija?

Namik Hrle: Do sada mi je dodijeljeno 76 patenata. Svaki patent mi je drag i svaki ima svoju priču, svoju ulogu u izgradnji neke aplikacije, nekog poslovnog sistema. Ako baš moram izdvojiti jedan, onda je to sistem za sinhronizaciju podatkovnih kopija, koji je transakcijski potpuno konzistentan. Na koju god kopiju da odete, dobićete zadnje ažurirano stanje sistema. Nedostatak dotadašnjih tehnologija sinhronizacije, npr. two-phase-commit, je često prevelik negativan uticaj na sistem koji se koristi kao izvor sinhronizacije. Moj patent je zamjena za taj two-phase-commit protokol. Taj patent se već koristi u modernim aplikacijama koje kombiniraju transakcijski i analitički pristup podacima, tzv. Hybrid Transactional Analytical Processing aplikacije.

NG: Koje su najbitnije životne lekcije koje ste naučili?

Namik Hrle: Počnimo od manje važnih lekcija, a to su one poslovne. Jer imamo poslovne i privatne. Poslovne lekcije koje sam u životu naučio jesu da je stvarno izuzetno važno konstantno učenje. A pogotovo u poslu kojim se ja bavim, volim reći da je vrijeme poluraspada znanja par godina. Ono što naučite danas, za par godina je pola vrijedno onog što je bilo vrijedno danas, i tako dalje u tom trendu. Bitan uvjet rasta karijere je i spremnost biti na ivici zone komfora, a to nije uvijek ugodno i nije baš za svakoga u svim životnim situacijama. Ne može se beskonačno rasti, morate se resetirati da bi se ponovo moglo rasti. Također, ja sam duboko uvjeren da je i ovo seljenje s jednog mjesta na drugo, jako dobra inspiracija za brži rast, čak i poslovni uspjeh. Što se privatne sfere tiče, neću reći ništa što već ne bi trebalo biti poznato, nadam se, svima. Naime, jako je važno biti ono što kolokvijalno zovemo ‘dobar, čestit čovjek’, pomoći ako vidiš da će to rezultirati uspjehom nekog drugog, to je gotovo jednako zadovoljstvo kao tvoj vlastiti uspjeh. Osjećam se jako dobro kad neki od mojih mnogobrojnih kolega koje sam savjetovao u počecima njihovih karijera, postignu uspjeh. Neki od njih su postigli više nego ja. Dakle, dati, omogućiti drugima da mogu rasti i napredovati. Također, vrlo je važno ne praviti razliku, ne diskriminirati, prakticirati apsolutnu toleranciju, bez obzira na etnicitet, spol, boju kože, vjeroispovijest, narodnost, seksualnu orijentaciju itd.

 

NG: Koji bi savjet imali za mlade u BiH?

Naimk Hrle: Radite na sebi, učite, budite plemeniti. Današnje tehnologije otvaraju mogućnost učenja brže i bolje nego ikad prije. Kad sam ja studirao, skripte sa inozemnih fakulteta ili strane stručne knjige su išle od ruke do ruke, jedva je dobijem, i moram za par dana vratiti, možda nemam para da to kopiram. A danas gotovo svo znanje je dostupno gotovo svima u času kada ga trebate. Ja ne mogu opisati kakva je to razlika u mogućnostima. Ljudi koji hoće danas da nešto nauče, nemaju gore opisani problem. Najmodernija znanja su vam dostupna gotovo odmah. Ne morate biti u Americi da bi vam bilo dostupno znanje. Kad god govorim šta bih preporučio mladima u BiH, uvijek mi je malo teško reći jer ispadnem licemjeran. Ja sad pričam njima kako je lijepo tu gdje jesi, ne trebaš ići vani… a ja sam taj koji je otišao. Razumijem licemjernu dimenziju toga što ja sad kažem, ali ne mogu izbjeći reći da je jako lijepo biti okružen svojom porodicom, prijateljima. Onog časa kada sam otišao, održavanje veze s rodbinom i prijateljima je naravno postalo puno kompliciranije.

NG: Kako vidite i predviđate dalji razvoj AI i kvantnih računara, na kojima IBM već godinama svesrdno radi?

Namik Hrle: AI je stvarno izuzetno važna tehnologija. Nedavno je bilo 100 godina otkako se prvi put pojavilo ime IBM, koje je promijenjeno iz Computing-Tabulating-Recording Company. Sa sigurnošću možemo reći da smo kreirali ili sudjelovali u mnogobrojnim tehnološkim dostignućima. I sa takvim iskustvom, vjerujemo da je malo šta tako značajno kao umjetna inteligencija i kvantni računari, sa takvim velikim utjecajem na skoro svaki aspekt naših života. Mogućnosti su gotovo neograničene. Umjetna inteligencija i kvantni računari mogu pomoći riješiti probleme koji trenutna arhitektura sistema ne može napraviti. Na primjer, može napraviti terapiju za do sada neizlječive bolesti. Umjetna inteligencija i kvantni računari mogu komplementirati, pojačati ljudske mentalne i intelektualne mogućnosti kao što su mašine u vrijeme industrijske revolucije augmentirale ljudske fizičke aktivnosti. Interesantna mi je ta zanimljiva paralela. Augmentacija u smislu proširivanja sposobnosti, dakle AI ne mora značiti Artifical Intelligence nego Augmented Intelligence. Kvantni računari također imaju potencijal da omoguće rješenja do sada nerješivih problema, pogotovo onih koji su u svojoj prirodi eksponencijalni, kao na primjer molekularne kombinacije, analiza virusnih mutacija, kreiranje novih materijala i tome slično. Današnji konvencionalni računari nisu pogodni za ovakve eksponencijalne probleme, i kvantni računari ih mogu komplementirati. Često se susrećem sa pitanjem koji je IBM-ov angažman u AI, pa da i to spomenem. Ono na što se IBM koncentrira vezano za AI je prvenstveno njeno korištenje u poslovnim sistemima, dakle ne i korištenje od strane krajnjih korisnika, kao vas ili mene. IBM-ova implementacija AI nije toliko vidljiva individualnim korisnicima, jer je namijenjena za banke, osiguravajuća društva, aerokompanije, dakle velike poslovne sisteme.

NG: Ima li projekcija kada, za koliko godina će se pojaviti prvi operativni kvantni kompjuteri?

Namik Hrle: Pet. Pet godina. Već sada se koriste kvantni računari u raznim aplikacijama. Mi smo ih otvorili svim korisnicima, svako može otići na IBM Cloud i upoznati se sa radom kvantnog kompjutera, čak i programirati na njemu. Što se tiče široke komercijalne upotrebe, očekujemo da će to biti za četiri do pet godina.

NG: Dijaspora je svakako jedan veliki adut za razvoj BiH, ali čini se da je nedovoljno koriste u matici. Šta su najveće kočnice uključivanja dijaspore u privredni i naučno-istraživački put Bosne i Hercegovine?

Namik Hrle: Ja bih volio biti pozitivan, ali ima nešto što je teško, komplicirano u svemu tome jer da bi se stvarno dijaspora masovno, sa svim svojim potencijalima uključila i dovela u Bosnu, treba za to osigurati osnovne uvjete. Ne kažem da dijaspora ne može i ne treba raditi na tome, ali u svakom slučaju, kad bi bili uvjeti osigurani, rezultati bi bili puno značajniji. Naše unutarnje podjele i taj osjećaj nesigurnosti je prisutan i to je teško ignorirati. Recimo, jedna od mojih velikih ali i neostvarenih želja je bila dovesti IBM u Bosnu. Imao sam i još uvijek imam pristup onima koji odlučuju o ovakvim potezima. Ali ti ljudi traže sigurnost za svoje investicije. Ne govorim o fizičkoj sigurnosti, nego o ekonomskoj sigurnosti, stabilnosti. Kod nas u BiH se nažalost konstantno generira nekakva tenzija, nekakavi problemi, latentni sukobi i taj osjećaj je dominantan. Naravno, to nikako nije poticajno za onoga  ko hoće investirati svoje novce, to djeluje odbijajuće. Veliki je to problem. Naravno, ne možemo jednostavno dići ruke, i ja ću probati naći neki način, možda kroz neke od akademskih inicijativa, i animirati dio dijaspore da razmisli o načinima angažmana u našoj BiH.