Andrej A. Gajić: prekomjerni ribolov, gubitak staništa, zagađenje i klimatske promjene utječu na ajkule i raže

Andrej A. Gajić, međunarodno je nagrađivani naučnik, ihtiolog i marinski biolog, istaknuti predavač, dubinski ronilac, ROV pilot (daljinski upravlja podvodnim vozilom) i autor edukativnih dokumentarnih programa. Direktor je i osnivač naučno-istraživačkog instituta Sharklab ADRIA. Počasni je ambasador Barcelonske Konvencije (UNEP MAP) i nosilac UNESCO fellowshipa. Jedan je od voditelja ekspedicija pri Explorers Club. Član je Explorers Club od 2021. a do danas je vodio dvije velike studije za Explorers Club i to „Plastic Sharks“ i „What lurks in the depths?“. Dobio je jednu od četiri pozicije u konkurenciji od preko 15.000 aplikanata, koja je prošla najrigoroznije naučne recenzije. Također je član Savjetodavnog odbora istraživača pri National Geographic i vođa tima “Shark Tales” National Geographic, čije se trenutno istraživanje fokusira na posljedice gubitka staništa i zagađenja na zdravlje ajkula i raža. Gajić je posvećen dugoročnoj zaštiti ovih riba u Sredozemlju i drugim morskim sredinama. O tome i drugim stvarima, pričao je za Nauka govori.

NG: Kako biste opisali trenutno stanje biodiverziteta morskih pasa i raža u Jadranskom moru, te koji su ključni izazovi s kojima se ti morski organizmi suočavaju?

Gajić: Trenutno stanje ajkula i raža u Jadranskom moru, kao i ostalim svjetskim morima, je zabrinjavajuće. Pritisci na ove vrste su mnogobrojni, a uključuju prvenstveno prekomjerni ribolov, gubitak staništa, zagađenje, kao i klimatske promjene. Prekomjerni neselektivni i ilegalni ribolov je jedan od najvećih problema, posebno za pridnene vrste. Većina ovih vrsta odlikuje se sporim rastom, kasnim sazrijevanjem i niskom stopom reprodukcije, što ih čini posebno ranjivima na prekomjerni izlov. Urbanizacija obale, zagađenje iz kopnenih izvora i različite aktivnosti na moru, kao što su izgradnja infrastrukture i turizam, utiču na ključna staništa za koćenje i hranjenje ovih vrsta. Nadalje, zagađenje, koje sa sobom najčešće nosi teške metale i perzistentne organske zagađivače dodatno ugrožava zdravlje morskih pasa i raža. Ovi zagađivači mogu uzrokovati različite bolesti i smanjiti reproduktivnu sposobnost. Tu su svakako i klimatske promjene, koje  dodatno kompliciraju ovaj ve’ težak skup problema.

Za adekvatan odgovor na ove izazove potrebno je primijeniti višestruke strategije koje uključuju značajno bolje upravljanje ribolovom, obustavu ilegalnog ribolova (posebice koćom), zaštitu i obnovu staništa, kao i strožije regulative za smanjenje zagađenja. Takođe, vrlo je važna regionalna i međunarodna saradnja, s obzirom na to da morski psi i raže ne poznaju nacionalne granice i migriraju kroz različite jurisdikcije. Implementacija i poštovanje međunarodnih sporazuma i konvencija, kao što je Barcelonska konvencija, ključni su za očuvanje ovih izuzetnih, ali krajnje ugroženih morskih bića.

NG: Koje konkretne korake preporučujete kao istraživačka grupa i ti osobno, kako bi se zaštitile ove vrste od prijetnji kao što su gubitak staništa, prekomjerni ribolov i onečišćenje, te kako će vaša istraživanja pridonijeti očuvanju bioraznolikosti Jadranskog mora?

Gajić: Preporučujem prvenstveno smanjenje ribolovnih pritisaka, pokušaj da se izborimo sa ilegalnim ribolovom u zemljama u razvoju, te zaštitu ključnih staništa, prvenstveno kotilišta. Danas se susrećemo sa brojnim potpuno neefektivnim, pa čak i besmislenim, mjerama za očuvanje – koje stvaraju opasnu iluziju o stanju mnogih kritično ugroženih populacija. Tako, za pojedine vrste minimalna dozvoljena veličina odgovara veličini pred okot ili pak vrste koje se vraćaju u more nakon ulova mogu imati krajnje niske stope preživljavanja – što je glavni fokus mojih istraživanja. Takođe, važno je provoditi edukativne kampanje za podizanje svijesti o značaju ovih vrsta i negativnim uticajima prekomjernog ribolova i zagađenja.

Naša istraživanja, prepoznata od Barcelonske Konvencije i Evropske Unije, pružaju ključne podatke za informisanje efektivnih politika očuvanja, te kroz detaljan monitoring i studije uticaja zagađenja, doprinosimo razumijevanju i rješavanju izazova s kojima se suočavaju morski psi i raže u Jadranskom moru.

NG: Kako ćete koristiti inovativan pristup u istraživanju dubokomorskih morskih pasa i raža te kakve ste rezultate i zaključke imali o ovim populacijama? Ovo što Sharklab sad radi, prvo je istraživanje dubokomorskih rušljoriba odnosno elazmobranhija – da li ste radili i istraživanja drugih dubokomorskih bića u Jadranu?

Gajić: U istraživanju dubokomorskih vrsta, koristimo tradicionalni monitoring dubokog ribarstva, ali i inovativne pristupe kao što su napredne tehnologije praćenja i analize, te remote operated vehicles (op. a ROV) za istraživanje na velikim dubinama. Ovi pristupi nam omogućavaju da studiramo ove teško dostupne vrste u njihovom prirodnom staništu, dajući nam bolji uvid u njihovu ekologiju, ponašanje i potrebe za očuvanjem. U dosadašnjim istraživanjima, primijetili smo niz izazova s kojima se dubokomorske vrste suočavaju, uključujući veliku osjetljivost na promjene u njihovom staništu koje izazivaju ljudske aktivnosti kao što su dubokomorski ribolov i izmjena morskog dna. Prvenstveno, u našem fokusu su pas prasac (Oxynotus centrina), dubinski pas (Centrophorus uyato), pas volonja (Hexanchus griseus), volonja pepeljak (Heptranchias perlo) i nekoliko drugih.  Pored terenskog rada, naša istraživanja su usmjerena na praćenje stepena preživljavanja nakon puštanja, kao i bazične biologije i reprodukcije. Laboratorijska istraživanja prvenstveno su zasnovana za magnetnoj rezonanci (MRI), histološkim i toksikološkim analizama. Naše studije na dubokomorskim vrstama u posljednje dvije godine dale su prve podatke o populacijama nekoliko kritično ugroženih vrsta. Trenutno radimo na publiciranju tih rezultata, a kako su ekspedicije finansirane od strane Explorers Club i Discovery Channel ne mogu iznositi informacije prije nego budu objavljene tradicionalnim naučnim kanalima.

 

NG: Koje su ključne informacije o razvoju bolesti, prisutnosti mikroplastike te reakcijama na okolišne pritiske, i kako će ti rezultati osvijetliti uslove života i ranjivost dubokomorskih vrsta, te da li će biti iskorišteni za učinkovitu klimatski osviještenu regionalnu konzervaciju?

Gajić: Naše istraživanje dubokomorskih, ali i ostalih vrsta po ko zna koji put potvrdilo je njihovu iznimno visoku osjetljivost na neselektivni ribolov, gubitak staništa i zagađenje. Kada govorimo o mikroplastici, najčešće kontaminacije koje smo utvrdili putem RAMAN spektroskopije su poliamidi i polipropileni, kao i poliester.

Neke jedinke imaju više od 2.000 fragmenata poliamida u svega 10-15 cm kardijačnog želuca. Trenutne analize teških metala ukazale su na zabrinjavajuće visoke koncentracije arsena, kadmijuma, žive i aluminijuma u tkivima pojedinih vrsta. Magnetna rezonanca pomaže nam u razumijevanju povreda koje su nastale usljed konfrontacije sa mrežom i krajnje su bitne za procjenu preživljavanja. Jedna takva studija upravo je objavljena u jednom od najboljih svjetskih časopisa za konzervaciju (Aquatic Conservation, Wiley) – Gajić (2024). Rezultati naših studija ključni su za razumijevanje životnih uslova i ranjivosti ajkula i raža, te su vitalni i za oblikovanje efikasnih strategija zaštite.

NG: Koji su efekti gubljenja habitata i zagađenja na elazmobranhije? Zbog čega nastaje gubljenje staništa?

Gajić: Gubitak staništa i zagađenje značajno utječu na elasmobranhije, ugrožavajući njihove populacije na više načina. Urbanizacija obalnih područja, izgradnja infrastrukture i turistički razvoj dovode do degradacije ili potpunog uništenja staništa, kao i ometanja životinja u njihovom prirodnom okruženju. Zagađenje, uključujući teške metale i POPs (op. a. Persistent Organic Pollutants) koji se jako dobro vežu na mikro- i nanoplastiku), dodatno pogoršava stanje, ometajući biološke procese i zdravlje ovih vrsta. Posebno je zabrinjavajuća akumulacija toksina, koja može dovesti do smanjene plodnosti i povećane stope mortaliteta. Sve ove promjene, udružene sa ribolovnim naporima, dovode do drastičnog smanjenja populacija i gubitka biodiverziteta, što zahtijeva poprilično hitne mjere zaštite i obnove staništa, kao i znatno strože kontrole ribolova.

NG: Koje su posljedice klimatskih promjena na Jadran i Mediteran, na život u njima i na elazmobranhije?

Gajić: Sve evidentnije klimatske promjene ostavljaju dubok utjecaj na Jadran i Mediteran, mijenjajući temperature vode i doprinoseći acidifikaciji mora, što direktno utječe na biološku raznolikost i sveukupno funkcionisnje morskih ekosistema. Porast temperature mora može poremetiti migracijske rute i reproduktivne cikluse, dovodeći do promjena u distribuciji i dostupnosti plijena. Acidifikacija mora između ostalog ugrožava proces kalcifikacije, ključan za razvoj vrsta koje su uglavnom osnova prehrambene mreže. Za ajkule i raže, ove promjene mogu dovesti do smanjenja plodnosti i smanjenja imunološkog odgovara – što može rezultirati dosta slabijim preživljavanjem nakon puštanja, te pojavom bolesti. Zajedno sa ribolovnim pritiscima, ovo stvara ozbiljne izazove za njihovo preživljavanje.

NG: Ko su sve pokrovitelji vašeg rada?

Gajić: Naš trenutni rad u Mediteranskom moru direktno finansira National Geographic, zatim Explorers Club i Discovery Channel, dok je direktni pokrovitelj većine studija UNEP MAP – Barcelonska Konvencija. Prethodna istraživanja finansirale su brojne fondacije poput Rufford, Bin Zayed Conservation Fund, Ensemble, PADI, Waitt Foundation, IDEA WILD i nekolicina drugih uključujući i naše Federalno Ministarstvo obrazovanja i nauke koje je uvijek bitan i cijenjen partner u našem radu.

NG: Kako si došao do saradnje s National Geographic?

Gajić: Trenutno radim kao jedan od voditelja studije na psima tupanima u čitavom Meditranskom moru, te kao ekspertni recenzent za National Geographic. Dakle, pored naučnog dijela, moj angažman svodi se na ocjenjivaje grantova i donošenje preporuka i odluka o finansiranju novih istraživača i njhov prijem u zvanja pri National Geographic.

Pored toga, radio sam na nekoliko dokumentarnih snimanja i bio sam pozvani predavač na nekoliko samita u Evropi i Sjedinjenim Državama. Nadalje, četiri knjige Voice serije koje objavljuje NatGeo Learning zasnovane su na mom privatnom životu i karijeri, kroz koje studenti uče Engleski jezik. Naravno, imao sam mnogo članaka u magazinu o meni i mom radu, posebice US/Canada, UK i China. Pored toga, radio sam blisko sa NatGeo Kids na mnogim programima za naše najmlađe.

NG: Ako postoji neko ko bi želio od mladih da vam se pridruži, šta treba znati i kako da se prijave?

Gajić: Mi smo uvijek otvoreni za angažman novog kadra, posebice u najjužnijim dijelovima Jadrana. Minimalni ulazni kriteriji su 5 radova (od čega 3 kao prvi autor) u CC, naravno iz oblasti našeg djelovanja i minimalno 3 regionalna projekta iza sebe koja je rukovodio kao PI. Stepen doktora nauka nije obavezan. Svi zainteresirani kandidati sa navedenim kvalifikacijama prolaze ciklus od tri intervjua.

NG: Koji je najveći morski pas u Jadranu? Navedi nekoliko vrsta morskih pasa i raža Jadrana i koje su najugroženije?

Gajić: Najveći morski pas Jadrana je gorostasna psina (Cetorhinus maximus), koja može narasti do 15 metara dužine. U potpunosti je bezopasan i hrani se filtriranjem najsitnijih organizama iz vodene mase. Najugroženije vrste, koje su predmet naših stalnih istražavanja su: pas prasac, Oxynotus centrina, pas dubinas, Centrophorus uyato, sklat, Squatina squatina, mako psina, Isurus oxyrinchus, golub, Aetomylaeus bovinus, leptirica, Gymnura altavela, i nažalost brojne druge koje se nalaze na rubu opstanka

NG: Kako se ponašati ako se primijeti morski pas?

Gajić: Velika većina morskih pasa ukoliko osjeti vas, pobjeći će glavom bez obzira, tako da nećete imati priliku da se posebno ponašate.

NG: Šta ti je najfascinatnije kod morskih pasa i raža?

Gajić: Najfascinantnije kod morskih pasa i raža je njihova nevjerovatna adaptabilnost i raznolikost, te činjenica da su preživjeli pet masovnih izumiranja. Od gigantskih kitopsina koji se hrane planktonom do malih dubokomorskih vrsta koje žive u potpunom mraku i odlikuju se bioluminiscencijom, svaka vrsta ima svoje jedinstvene prilagodbe koje im omogućuju preživljavanje.

NG: Za kraj – koja vrsta ti je najomiljenija?

Andrej A. Gajić: Morski pas prasac, Oxynotus centrina

 

Sadržaj je kreiran uz podršku: