Sally Ride je prva Amerikanka u svemiru i ako pažljivije istražimo, treća žena u svemiru, nakon Valentine Tereškove i Svjetlane Savickaje. I to je to što otprilike većina nas zna o njoj. Ko je bila ova žena? Sa čime se suočavala u karijeri? Šta bismo trebali znati o njoj?
Sally Ride se rodila 26. maja 1951. u Los Angelesu, preciznije u predgrađu Los Angelesa Encino. Kao tinejdžerka je bila i dobra igračica tenisa, ali su onda njenu ljubav preotele dvije oblasti – fizika i jezici. Bakalaureat je stekla iz engleskog jezika i fizike i to pri Univerzitetu Stanford. Na Stanfordu je 1978. stekla i doktorat iz fizike i to na temu interakcije X-zraka u interstelarnom (međuzvjezdanom) prostoru. Kao da to nije samo po sebi impresivno, te godine će se pridružiti i NASA.
NASA grupa astronauta 8 iz 1978. ujedino je i prva NASA-ina klasa u kojoj su selektirane i žene. Apliciralo je 8000 osoba, a na kraju je odabrano 35. Ride nakon godinu dana, 1979. godine, “diplomirala” u klasi (diplomira je u navodnicima, jer se ne radi o pravom studiju u formalnom smislu, nego o visoko-specijaliziranom trening-kursu, ali s obzirom na težinu kursa, ovo je praktično diploma).
Kada završite ovu napornu NASA-inu obuku, možete biti i CapCom (osoba koja komunicira sa astronautima na misijama u svemiru), specijalista za misiji i još mnogo toga, ali to ne znači da ste automatski postali i astronaut i da ćete ići tamo gore, u svemir. Inače, Sally Ride je bila CapCom na drugom i trećem letu svemirskog šatla.
Seksizam kao norma
Međutim, put u svemir je za Sally bio teži nego bilo kome drugom. Naime, osamdesetih godina, seksizam u NASA je još uvijek bila norma. I ne samo tu – seksizam je isijavao i iz odnosa medija prema Sally. Nevjerovatan je pritisak kroz koji je ova žena prošla, eto samo zato što je žena.
Mediji su je stavili u fokus jer je bilo “šokantno” da jedna žena ide u svemir. U praksi, to je značilo da je Sally na praktično dnevnoj bazi dobijala prilično stupidna pitanja koja niko u toj formi i takvog sadržaja ne bi postavio njenim kolegama astronautima.
Neka od tih pitanja su glasila “Da li će boravak u svemiru utjecati na Vaše reproduktivne organe” ili “Ako nešto pođe naopako, da li ćete početi plakati?”. Po mom ličnom mišljenju, a vi se ne morate složiti, ovo drugo pitanje je čak više seksističko i stupidno od prvog. Naravno, bar prema meni dostupnim podacima, niti jedan muškarac, astronaut, nije upitan šta će biti sa njegovim reproduktivnim organima usljed boravka u svemiru.
Nadalje, NASA zaista nije znala kako da se nosi sa jednom jedinom ženom u svemiru. Kako su tim NASA uglavnom činili muškarci, i menstruacija u svemiru je bila problem jer nisu mogli procijeniti koliko će tampona trebati Sally u toku jedne sedmice. Pa su došli do zaključka da će joj trebati 100 tampona, eto “da bi bila sigurna”. Također, u NASA zamolili Sally da im pomogne oko kreiranja prvog “svemirskog make-up kita”, smatrajući, je li, da je najvažnija stvar ženama u svemiru šminkanje i da valjda žene, jedino to mogu i da jedino žele biti našminkane (btw – naravno da volim šminku i ne prezirem je, nego ističem kako im je ženska šminka bila preča problematika nego mnogo važnije stvari).
Pismo
Vezano za seksizam u NASA i Sally Ride, postoji jedna mala prigodna priča, o jednom pisamcetu koje je ona čuvala do kraja života. Radi se o pismu žene, pravnice po struc,i Linde Halpern. Ona je Sally napisala zahvalnicu i čestitke što je postala prva Amerikanka u svemiru, ali je uz svoje pisamce priložila i zvanični odgovor nekog NASA činovnika iz 1962. godine, kada je, kao učenica osnovne škole, pisala NASA i pitala kako bi mogla postati astronautkinja. Odgovor NASA-inog činovnika je bio kako NASA nema namjeru uzimati žene za misije, zbog “potrebnog nivoa naučnog i vazduhoplovnog treninga te zbog fizičkih karakteristika”. Ovo pismo je očigledno Sally toliko ganulo i bilo podsjetnik toga šta je učinila, a što je bilo onemogućeno mnogim drugim ženama zbog grubog seksizma.
Odgovor NASA Lindi Halpern možete pročitati na linku ovdje.
Misije
Sallyna prva misija je bila STS-7, koja je ujedino bila i 7. misija space shuttle i 2 misija shuttle Challenger. Misija je lansirana 18. juna 1983. Dosta ljudi koji su prisustvovali ovom lansiranju je nosilo majice sa natpisom “Ride, Sally, Ride”, što je stih iz R&B pjesme “Mustang Sally” od Wilsona Picketta. Ime je znak, potvrđeno je u Sallynom slučaju.
Nakon ove misije, Sally je bila na STS-41-G 1984. godine. Ukupno je provela 343 sata u svemiru.
Ona je do danas najmlađa Amerikanka u svemiru – imala je 32 godinu na prvoj misiji.
Kasnije, Sally će biti i članica komisija za istraživanje dvije stravične tragedije u istoriji NASA – STS-51-L (Challenger disaster, 1986.) i Columbia iz 2003.
Privatni život i spisateljska karijera: popularizator nauke
Međutim, tu nije kraj insteresatnim stvarima o Sally Ride. Međutim, ovdje se opet moramo vratiti na njen privatni život te na rod i seksualnost. Naime, Sally je ujedino i prva LGBTIQ osoba u svemiru.
Zapravo, ovo je postalo poznato i javno tek kada je Sally preminula 2012. godine, jer je na smrtovnici pisalo kako joj je partnerka bila Tam O’Shaughnessy, profesorica psihologije pri San Diego State University.
Sally i Tam su se znale od djetinjstva i upoznale su se u vrijeme kad su se obje aktivno bavile tenisom. Zajedno su napisale čak šest vrlo inspirativnih knjiga za djecu. Radi se o naučno-popularnim knjiga u kojima se djeci i mladima govori o Zemlji, o klimatskim promjenama i Solarnom sistemu. Naslovi ovih knjiga su Misija: planeta Zemlja, Misija: spasiti planetu, Misterija Marsa, Istraživanje Sunčevog sistema, Treća planeta i Voyager: pustolovina do ruba Sunčevog sistema.
Broj nagrada i priznanja uručenih Saly Ride čini dug popis, ali i dalje je dosta gorčine kada pomislimo šta je sve istrpila, koliko nipodaštavanja sposobnosti da bi došla do toga. Ipak, “oni koji idu putevima utrtim, ne pale svjetla onima što dolaze” (prema stihovima Hamze Hume).
2017. LEGO lansira figuricu Sally Ride, a 2019. Mattel lutku Barbi koja liči na Sally Ride.
Sally Ride je preminula 23. jula 2012. u 61. godini, od raka gušterače. Klasa NASA astronauta iz 2017. je imenovana po njoj.
Ovaj tekst nastao je uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH u okviru projekta “U.S. Scientists Who Changed the World” i zahvaljujemo se Ambasadi SAD.
