- Tehnološka revolucija predvođena vještačkom inteligencijom mijenja tržište rada, s različitim mišljenjima o njenom utjecaju na zaposlenost i zapošljivost.
- Buduće promjene zahtijevaće stalno prilagođavanje, dok automatizacija stvara nove profesije i produbljuje društvene nejednakosti.
Kada je razvoj parnog stroja doveo do Industrijske revolucije u 19. vijeku, dogodile su se mnoge socio-ekonomske promjene čiji se utjecaj i dan-danas proučava, naročito sa aspekta ekonomije. Wattova parna mašina, patentirana 1769. godine i razvoj nauke, u kombinaciji sa kolonijalnim osvajanjima, učinili su Veliku Britaniju u doba kraljice Viktorije praktično najmoćnijom državom na svijetu. Naučni razvoj i otkrića potakla su tehnološki i industrijski razvoj, koji je opet iznova potakao razvoj nauke u međusobnoj pozitivnoj sprezi. Parne mašine su zamijenile ljude u mnogim poslovima, a manufakture su ustupile mjesto industrijskoj proizvodnji. Fizički radnici su i dalje bili potrebni, ali sa upotrebom mašina, ova klasa ljudi je postala još siromašnija i obespravljenija. Uzdiže se nova klasa ljudi – industrijalci i bankari, oni koji su se bolje snašli u pomaku vremena i poplavi novih ideja i procesa. Ovaj pomak u razvoju civilizacije istovremeno je bio i potreban korak za stvaranje kapitalističkih društvenih odnosa.
Mi živimo u još jednoj eri velikih promjena: čovječanstvo je, za one koji to još nisu primijetili, ušlo u tehnološku revoluciju i svi oni rođeni nakon 1980. predstavljaju pokoljenja „silikonskog naraštaja“, u koji spadaju „milenijumska generacija“, „generacija Z“, „generacija alfa” i svi oni koji će se roditi nakon njih. To su sve one generacije koje su od malih nogu bile okružene tehnikom, pogotovo kompjuterskom tehnikom. Naravno, to ne znači da su oni rođeni prije digitalno nekompetentni, čak naprotiv – pripadnici „baby-boom“ i „X“ generacija pokazale su zavidan stepen digitalne inteligencije u prilagođavanju nečemu što nije postojalo kada su re rodili.
Ali, revolucija razvoja vještačke inteligencije i digitalnog univerzuma će, neupitno, izmijeniti sve pore ljudskog djelovanja i način na koji shvatamo rad. IT stručnjaci postaju dijelom rastuće „white collar“ klase, kao i svi oni koji koriste plodove nove revolucije za zaradu. U budućnosti ćemo imati poslove za koje danas ne znamo ni da postoje jer nova poslovna klima kreira nove socijalne i ekonomske mogućnosti – ko ih shvati i iskoristi na vrijeme.
No, da li će nova tehnološka revolucija, intenzivnija nego bilo šta drugo što se dogodilo u toku razvoja ljudske civilizacije, dovesti do gubitka posla za milione ljudi, stvoriti klasu bespomoćnih i nepotrebnih ljudi koji se nisu snašli u novim odnosima? Da li ova revolucija može kreirati novi tip socijalnog ustrojstva ili nove revolucije?
Umjetna inteligencija treba ljude
Da bi dali projekcije koje su približne odgovorima na ova pitanja, Pew Research Center Washington D.C. je 2014. proveo anketu sa 1900 ekonomskih stručnjaka. 48% njih smatralo je da će doći do velike nezaposlenosti jer će roboti i kompjuteri zauzeti određena radna mjesta. Drugih 52% smatra da to toga ipak neće doći jer, premda će mašine zauzeti radna mjesta, i dalje će biti potrebni ljudi koji će upravljati i programirati te mašine. Ipak, posao jednog programera koji može upravljati desetinama i stotinama robota i kompjutera je samo jedno radno mjesto. Na drugoj strani tasa se nalaze radnici na traci, službenici i birokrate koji gube radna mjesta.
Kao primjer toga kako vještačka inteligencija može pomoći u različitim sferama, ali i napraviti problem možemo navesti primjer časopisa Los Angeles Times. Ova dnevna novina postoji od 1881. godine, ali je, kao i svi drugi časopisi koji su preživjeli do danas, prešla na digitalno izdanje. Ništa čudno, s obzirom da su i domaći mediji uspostavili svoje portale. Međutim, Los Angeles Times nije bez razloga četvrti najpopularniji časopis u SAD: čitanost može zahvaliti sposobnosti brze reakcije na informacije, a to, u ovom svijetu buke podataka, znači posjedovati dobar sistem upravljanja informacijama. Šta je to omogućilo LA Timesu da kotira ovako visoko? 2014. godine, LA Times je potukao sve rivale kada je trebalo izvještavati o zemljotresima, koristeći algoritam koji je pretvarao izvještaje Američkog geološkog zavoda (US Geological Survey) u vijesti i to u roku od samo nekoliko minuta.
No, bez ljudske kontrole i provjere, današnji oblici vještačke inteligencije ipak nisu svemoćni: u junu 2017. godine, ovaj algoritam je stvorio vijest o potresu magnitude 6.8 stepeni (IX stepeni po Mercallijevoj skali) u području Santa Barbare. Cijeli svijet je potresla ova vijest – osim stanovnika Santa Barbare. Naime, ovo je bila vijest o razornom potresu koji je pogodio ovo područje 29. juna 1925. godine, a izvještaj na stranici Američkog geološkog zavoda bio je sjećanje na ovaj zemljotres. Algoritam nije mogao razlikovati kontekste, nego je samo reagovao na ključne riječi te je tako, nehotice, objavljena lažna vijest. Uredništvo Los Angeles Timesa se izvinilo publici i povuklo ovu vijest.
Umjetna inteligecija i problemi s kontekstom
Dakle, današnji oblici vještačke inteligencije nisu još relevantni kao krajnja instanca donošenja odluka jer nisu u stanju razumjeti kontekst. Međutim, teza da će razvoj naprednih tehnologija stvoriti klasu bespotrebnih ljudskih bića ima svoju utemeljenost. Yuval Noah Harari, proslavljeni pisac, autor knjiga Sapiens: kratka istorija čovječanstva i Homo Deus: kratka istorija sutrašnjice u nekoliko svojih eseja objašnjava kako nije nemoguće da se razviju i takvi algoritimi koji će moći učiti, komunicirati sa nama, razumjeti emocije, želje, intuiciju i kontekst.
Prema Harariju, revolucija vještačke inteligencije („AI revolution“) neće biti samo jedan događaj nakon kojeg bi se tržište rada i sektor obrazovanja smirili, nego će se raditi o kaskadi promjena, koje će se događati brzo i intenzivno. To znači da će se u potpunosti izgubiti pojam o onome što nazivamo „posao/ profesija za cijeli život“. Jednostavno, ti koncepti će postati prepotopski, fosili nekog starog vremena, a djeca koja se danas rađaju biće u haosu novih ideja. „Stvari koje budu učili u školi“, govori Harari, „biće irelevantne kada im bude 40-50 godina. Ako žele očuvati posao i razumjeti svijet moraće stalno iznova da se prilagođavaju i to sve brže i brže“. Harari ne navodi koja će to znanja biti irelevantna za nekih 50 godina.
Hararijeve riječi ne znače da nešto što učimo u školi neće biti potrebno. Svakako u umu koji odbija humanizam, učenje o filozofiji, moralu možda nije potrebno, ali će biti potrebno u budućnosti inače ćemo ući u veliku krizu. I svakako da Hararija treba uzimati cum grano salis.
Indeks intenziteta rutinskog zadatka
Američki ured za statistiku objavljuje procjene prema kojim će do 2026. godine, zbog automatizacije, posao izgubiti desetine hiljada radnika, ali i procjenu da će se otvoriti nova radna mjesta u oblasti programiranja. Slične su i procjene istraživanja Instituta McKinsey Global: zbog razvoja vještačke inteligencije i robota bez posla bi moglo ostati 800 miliona ljudi do 2030. godine. Ovo istraživanje je pokrilo 43 zemlje i oko 800 profesija. Svaka treća osoba u razvijenim zemljama će biti pogođena ovom promjenom. Dobra vijest je to da će do tada biti stvoreni novi poslovi i ovi ljudi će se moći prekvalificirati za nove profesije.
Prema izvještaju Davida Autora i Davida Dorna, ekonomskih analitičara sa Massachusetts Institute of Technology (MIT), kompjuterizacija je već danas dovela do toga da nestaju srednje plaćena radna mjesta, odnosno ta se mjesta najviše zamjenjuju digitalnim uređajima. U isto vrijeme, raste broj ljudi zaposlenih u spektru nisko i visoko plaćenih profesija. Kako bi ovo kvantificirali, razvili su jedan novi parametar, „indeks intenziteta rutinskog zadatka“- RTI, prema engleskom „routine task intensity“. Što je RTI neke profesije veći, to je manje manuelnog rada i potrebe za apstraktim mišljenjem potrebno kako bi se obavio zadatak.
Umjetna inteligencija u medicini i vojsci
Ipak, ponekad dobitnici i gubitnici nisu oni na koje bismo prvo pomislili. U klinikama, automatizacija i vještačka inteligencija veća su prijetnja doktorima nego sestrama. U nekim specijalizacijama se dešava da su ljekari fokusirani na procesuiranje i analizu podataka, kako bi zaključili dijagnozu, dok medicinske sestre moraju raditi više „po instinktu“ i kontekstualno te imati razvijenu emotivnu inteligenciju, što je za vještačku inteligenciju još uvijek misija nemoguće.
Medicinska sestra treba znati i dati injekciju i smiriti pacijenta, pogotovo ako se radi o djeci. Možda ćemo u budućnosti imati digitalnog porodičnog ljekara koji će procesuirati simptome i donositi dijagnoze sa većim stepenom sigurnosti i tačnosti, koji će moći tretirati više ljudi, ali će medicinske sestre biti te koje će imati neposredni kontakt sa pacijentima. Naravno, sve ovo su još uvijek spekulacije: danas se ne možemo osloniti na Google dijagnoze niti svako može biti ljekar, ali je ovo tek primjer jednog od mogućih kretanja razvoja automatizacije u kojem bi poslove mogli izgubiti oni sa višom stručnom spremom, a ne oni sa srednjom. Međutim, postoji bojazan da će zdravstvo osloniti na chatbotove u davanju brzih dijagnoza.
Vještačka inteligencija bi mogla promijeniti još jednu sferu ljudskog života: oko 1.25 miliona ljudi širom svijeta strada u saobraćajnim nesrećema, a 90% tih nesreća je prouzrokovano ljudskim faktorom – lošom procjenom situacije, pijanstvom i sl. Stručnjaci smatraju kako bi vožnja vođena umjetnom inteligencijom bila mnogo sigurnija. I to je jedan od primjera gdje bi ljudi mogli biti zamijenjeni robotima i vještačkom inteligencijom, naravno, ukoliko ideja u potpunosti zaživi, pošto postoje i ljudi koji jednostavno uživaju u upravljanju vozilom, ali i ljudi koji ne bi pristali da se voze autobusom bez vozača.
Međutim, vojska je mjesto u kojem nove tehnologije obično prve zažive. Vojnici su stavka koja donosi mnogo ekonomskog i političkog tereta jednoj zemlji: možda će vojske budućnosti, kada već kao čovječanstvo ne možemo napustiti koncept vojske i ratovanja, biti sačinjene od male kohorte ljudskih stručnjaka, a ostalo će činiti dronovi, roboti i algoritmi.
U suštini, automatizacija i razvoj novih algoritama će okončati neke profesije, bar za ljude, ali će kreirati nove profesije koje će održavati i unapređivati tehnologiju te upravljati programima i novim strojevima. Također, to će ljudsku vrstu staviti pred mnoga iskušenja i pritisaka: naša djeca će se morati brzo prilagođavati promjenama i učiti novim vještinama do kraja radnog vijeka. Ovi izazovi su veći nego izazovi nakon patentiranja parne mašine, a dovešće do većeg produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih, između onih koji su imali sreće da se rode u visokorazvijenim zemljama i onih koji nisu bili te sreće, između neoliberalnih težnji kasnog kapitalizma i želje za socijalnim reformama i većom socijalnom jednakošću.
Međutim niko od svih oni koji obećavaju nove profesije još nije u stanju predvidjeti koje će to profesiji biti. I niko ne govori o programima reedukacije i socijalne pomoći onima koji izgube posao zbog promjene načina rada.
O ljudima koji imaju desetak ili manje godina pred penziju i koji su bili ponosni na svoje poslove i odjednom im se svijet okrenuo naopačke. Svijet nije spreman za ovu promjenu i nemamo sistem i plan kako tome pristupiti.
Mala škola AI: treniran ili deriviran model? Kako treniramo AI?
Šta je to umjetna inteligencija? Bazične stvari koje treba razumjeti
Tekst je ažuriran 2024.
