Vjerovatno ste vidjeli koje su to riječi godine 2025. Oxford rječnik je odabrao rage bait, a Merriam Webster 6-7. Prošle godine to su bile enshittification, brain rot i slop.

Oba izbora su odraz zeitgeista našeg vremena, tog spleena koji se poput teške magle ravne onoj iz Kingovog romana, spušta na civilizaciju. Rani Wittgenstein kaže kako su “granice mog jezika granice mog svijeta” i da je jezik slika stvarnosti. Kasni Wittgenstein će biti malo manje strog, pa će smatrati kako je jezik aktivnost i kako način na koji se neka riječ koristi određuje značenje te riječi. Zato riječi i mogu dobijati nova značenja kao na primjeru današnjeg povika mladih “slay” u smislu da je nešto super.

Ali, prema Sapir-Whorfovoj hipotezi, jezik usmjerava naše mišljenje i zapravo sliku svijeta.

Ako sam vas smorila sa lingvističkim hipotezama, vratimo se na početak – riječi koje su Oxford rječnik i Merriam Webster proglasili kao riječi godine 2025. predstavljaju i odraz slike svijeta, ali će i utjecati na dalje formiranje naše slike svijeta. Vratimo se na same riječi – rage bait, odnosno mamac za iskaljivanje bijesa. To je onaj sadržaj koji je koncipiran namjerno tako da izazove bijes i lavinu kritika.

Ali, kako oni koji se bave bilo kakvim nastupima u javnosti ili odnosima sa javnošću znaju, i loš publicitet je publicitet, stara, već prežvakana tvrdnja, ali se ljudi uvijek upecaju. Jer će vas pamtiti i po negativnom i to diže vidljivost. Vaše je da birate da li ćete ostati nevidljivi (što je ok) ili vidljivi (što je ok). Rage bait je engagement strategija. Kao naprimjer kada Vogue izbaci naslovnicu starboya – zvjezdanog dječaka, Timothyja Chalameta koja je sviju iznervirala. I da, izvinjavam se jezičkim čistuncima na upotrebi riječi rage bait, engagement i starboy. Jer prosto nemamo adekvatne prevode za njih i zato što ovako zadržavam i notu cinizma i otklona prema tim terminima.

Šta nam to govori o društvu u kojem živimo? Da smo toliko oguglali na osjećaje, profinjenost, ljubaznost, da je jedina emocija koju smo u stanju izbaciti iz sebe, koju znamo i umijemo – bijes. Društvo ekonomije pažnje i ekonomije mržnje, bijesa, okrutnosti i agresivnosti. Jer nas mogu taći i ovako otupljene mrdnuti samo stvari poput toga. Nekad čak ni to, ni podvođenje maloljetnih djevojčica ili ubistvo jedne žene.

Otupili smo na ljepotu, tananost, i više zapravo i nema velikih umjetničkih djela, osim pokojeg filma i dobro ispričane i kreirane serije. Ovo nije kukanje kako je nekad bilo bolje i romantiziranje starih vremena. Ovo je nada da ipak ima ljudi koji vole da vole, imaju oko za osjetljive tanane stvari i pokažu ih. Ovo je tankoćutni rage bait protiv rage baita.

Što se 6-7 tiče… još nisam samo sigurna da li je ovo riječ? Više bih to nazvala fenomenom unutar efemernih trendova novih generacija. Dakle, radi se o broju 67 iz jedne pjesme (Doot doot) koji je postao popularan naročito među alfa generacijom i često su ga izgovarali… da izazovu rage kod starijih. Prosto mamac za skakanje po ganglijama. Ispitivanje granica i pragova trpeljivosti. Kao skibidi. I da se razumijemo – svi mi smo imali ovakve neke trendove da nerviramo nastavnike i roditelje. Te stvari dođu i prođu, a ako želite baš izofirati mlade zbog toga – počnite i sami da koristite te izraze i vrlo brzo će im postati ne-cool. A koliko je popularno, svjedoči i to da je jedna epizoda nove sezone South Parka bila posvećena upravo ovom fenomenu, i uključivala je Petera Thiela koji u tome vidi Antihrista.

I da – ovo su riječi godine za englesko govorno područje, a zbog utjecaja tehnologije i mi ga osjetimo. U nekim drugim državama i drugim jezicima, ovo uopšte možda nije slučaj.

Dapače, ne mislim da je cijela generacija brejn-rotana. Zapravo, kada vidim komentare na našim stranicama, brain rot dolazi često od generacije boomera i generacije X. I interesantno – mržnja. Bakice koje kuhaju ručkić i koje vam na stranici ispod sadržaja o vakcinama napišu nepojmljive vulgarnosti. Riječi koje pristojan čovjek na pristojnoj stranici ne može ponoviti. Ustaše i četnici koji najsramnije stvari pišu na AI generisanoj slici izmišljene prabake partizanke, pozivaju na silovanje i raduju se što je neko gnojio zemlju. Banalnost zla. Ali o tome neki drugi put. Moj savjet za današnji i svaki drugi dan je – budi Čovjek.