Slika: http://cosmetics-uk.com |
Prvo su se pojavile razne micelarne vode za skidanje šminke. Onda su se pojavili i micelarni šamponi za kosu. Zadnji krik mode su micelarni deterdženti za pranje veša.
Sve ovo zvuči veoma “high tech”, ali stvar je u tome što ove reklame reklamiraju deterdžente kao da su micele deterdženata sasvim nova, do sada nepostojeća tehnologija. Međutim, praktično se svi deterdženti baziraju na postojanju micela.
Dakle, sapuni i deterženti jesu micele. Micelarna voda je zapravo naziv za otopinu koja može ukloniti masne tvari sa lica (a šminka, pogotovo većina pudera i krema jesu smjese bazirane na nekoj masnoći), a ne treba se ispirati. Stoga je micelarna voda zgodna ako idete na put ili u prirodu. “Micelarni” deterdženti su zapravo samo novi naziv za nešto što je već postojalo i nije logično izdvajati novac za to. Osim eto, ako vas to čini srećnima.
Sami deterdženti se od sapuna razlikuju po tome što molekule deterdženata bolje djeluju u tvrdoj vodi, tj. vodi bogatoj mineralnim solima, naročito kalcijevim solima. Suštinski, radi se o surfaktantima – tvarima koje smanjuju površinsku napetost vode, a dijele se na anionske i kationske te nejonske i zwitterionske (cviterionske). Ovi nazivi djeluju možda nezgrapno, ali kada pogledate etiketu bilo kojeg deterdženta, tamo vam piše procenat udjela nekih kationskih i anionskih deterdženata.
Jedan od najpoznatijih anionskih deterdženata je natrijum lauret sulfat, kojeg imate praktično svugdje – u pastama za zube, šamponima, deterdžentima, ali ponekad može biti iritantan za kožu.
Uglavnom, nema razloga da plaćate više ako se neki deterdžent reklamira kao čudo tehnologije samo zato što se bazira na micelama.