Ostrvce Pingelap je atol u nedođiji Pacifika, minijaturni raj Mikronezije, površine oko 1.8 km² u vrijeme plime. Kao i svako tropsko ostrvo, Pingelap je pun boja – tu je azurno nebo, tirkizno more, zelene krošnje palmi…ukratko, sve ono što očekujete na jednom tropskom ostrvu. Međutim, jedan dio mještana Pingelapa (Pingelapažana?) ne vide te boje, vide samo crno, sivo i bijelo.
Naime, dobar dio stanovnika Pingelapa ima nasljednu ahromatoplaziju (akromatoplaziju), sljepilo za boje, zbog toga što nemaju funkcionalne čuniće na retini, nego samo imaju štapiće. Da vas malo podsjetim gradiva osnovne škole – čunjići i štapići su stanice čula vida pomoću kojih percipiramo svjetlosne podražaje. Pomoću štapića percipiramo intenzitet svjetlosti, a pomoću čunjića boje.
Sljepilo za boje kod mještana Pingelapa je autosomalni recesivni genetički poremećaj, to znači da se incidencija poremećaja povećava ukoliko postoji inbreeding mještanja, što je često na ostvrskim, izolovanim populacijama.
Do ovoga je došlo nakon jednog katastrofalnog tajfuna, koji je ostrvo pogodio 1770. godine, nakon čega je ostalo samo 20 preživjelih. Preživio je i tadašnji poglavica plemena po imenu Doahkaesa Mwanenihsed, koji je bio nositelj mutacije. Međutim, moralo je proći 4 generacije da se pokažu efekti ovoga: nakon toliko generacija su se počeli javljati potomci koji su imali poremećaj, a već je tada oko 2.7% populacije bilo pogođeno mutacijom. Do šeste generacije, incidencija je porasla na 4.9%.
Oko 10% stanovnika je danas slijepo za boje, a oko 30% su nositelji gena za sljepilo za boje, tj. imaju jednu mutiranu i jednu nemutiranu varijantu gena, samo nisu pogođeni poremećajem, ali su prenosioci osobine. Incidencija sljepila za boje u SAD iznosi 0.0033%, a na Pingelapu to je oko 0.1%. Studiju slučaja, The Island of the Colorblind, napisao je 1997. godine neurolog Oliver Sacks.
Ovo je zaista drastičan primjer utjecaja genetičkog drifta tj. genetičke slučajnosti na populaciju i evoluciju, koji je progurao jedan recesivan i zapravo štetan gen, a iz genetičkog bazena izbacio zdrave, nemutirane alele. Također, istovremeno je i primjer prilagodljivosti vrsta da prebrode poteškoće i prilagode se, uprkos tome što set gena koji su dobili na životnoj lutriji i nije baš najpovoljniji.
