(ovaj tekst je, vrlo malo izmijenjen, prvi put objavljen na portalu Analiziraj.ba 5.5.2018.)
 

Dio javnosti koja aktivno prati epidemiološku situaciju u regionu ovih mjeseci je bio fokusiran na pojavu niza slučajeva morbila (male boginje, ospice, krzamak). Nažalost, premda su morbili idealan kandidat za eradikaciju, iako čovječanstvo ima sve mogućnosti da iskorijeni ovu nimalo bezazlenu virusnu bolest, ona perzistetno postoji u populaciji i izaziva manje ili veće epidemije, gotovo redovno sa nekoliko smrtnih slučajeva. Uzrok pojava epidemije treba tražiti u nepovjerenju prema vakcinama zbog čega opada obuhvat imunizirane populacije. Imunizacija protiv morbila se postiže cijepljenjem sa 2 doze MRP (morbili, zaušnjaci i rubeola) vakcine, prema kalendaru imunizacije.

 
Međutim, postoji mala populacija osoba koje ne mogu biti vakcinisane iz nekog razloga. Djecu, ali i odrasle koji nisu primili vakcinu i nisu preležali bolest, štiti fenomen zvani kolektivni imunitet. Ovo je pojava da, kada u populaciji postoji velik procenat imuniziranih protiv određenog patogena, manje su šanse da se taj patogen širi. Drugim riječima, što je više vakcinisanih u nekom području, to je veća šansa da se i oni koji nisu vakcinisani neće inficirati.
 
Rizik od smrtnog ishoda usljed komplikacija morbila iznosi oko 0.2% (to su 2 smrtna slučaja na 1000 oboljelih, što je mnogo), ali u slučajevima pothranjenosti, može iznositi i do 10%. Smrtnost kod imunokompromitovanih lica iznosi i do 30%.
 
U ovosezonskoj epidemiji morbila u Srbiji su zabilježena 5533 slučaja zaraze i to u 95% slučajeva kod nevakcinisanih osoba te je, nažalost, zabilježeno 15 smrtnih slučajeva. Također, epidemija je potresla i regiju Dubrovnika, regiju Hrvatske sa najnižom stopom imuniziranih. Postoji mogućnost da je broj oboljelih i veći jer ne mora značiti da su svi slučajevi prijavljeni. Mnogo manji broj oboljelih je zabilježen u BiH, ali ne znamo kakva će biti epidemiološka situacija naredne sezone (morbili se obično javljaju u periodu jeseni) te je, nažalost, vjerovatno da će se krajem 2018. pojaviti više slučajeva. Međutim, jedan smrtni slučaj je bio u fokusu javnosti: slučaj male Nađe Petrović iz Kragujevca.
 
Nađa je imala oko dvije godine kada je oboljela od morbila, zbog čega je primljena na intenzivnu njegu na Institut za majku i dete početkom ove godine. Kada je imala oko godinu i po dana, dijagnosticiran je poliglandularni sindrom tipa 1, jedna vrsta autoimune bolesti, zbog čega nije mogla primiti MRP vakcinu. Kako je za Blic izjavila Nađina majka, Dragana, „To nije bio naš hir, već odluka lekara. Nisam izmišljala alergiju na jaja, kašalj ili kijavicu da bi joj odlagala vakcinaciju u nedogled.“
 
Djevojčica se zarazila najvjerovatnije u kontaktu sa drugim djetetom kada je bila u bolnici usljed pogoršanja primarne bolesti, u januaru ove godine. Nažalost, Nađin organizam se nije izborio sa komplikacijama: početkom aprila, Nađa je preminula. Ona je treće dijete u Srbiji koje je podleglo infekciji u ovoj sezoni epidemije.
 
Ono što u cijeloj priči zaprepašćuje jeste odnos ljudi koji promivišu sulude ideje antivakcinalnog pokreta na našem prostoru prema ovom tužnom slučaju, za čiji su ishod oni dobrim dijelom krivi. Naime, dok se Nađa još borila za život, u kontakt sa Nađinom majkom stupa Jagoda Savić iz Udruženja roditelja teško oboljele djece (ili se samo tako predstavlja) i počinje proganjati roditelje. Savićka je preko Facebooka pokušala od Nađine majke iznuditi krv djeteta da krv „šalje u Italiju“ na neke analize. Naime, Jagoda Savić tvrdi kako postoje dva testa kojima se može utvrditi da li je vakcina uzrok stanja djeteta, ali kako to antivakcinaši preferiraju reći, “oštećenja”.
 
Prema tekstu objavljenom u Blicu, 24.4.2018.godine u kojem se vide i dijelovi beskrupolozne prepiske-mobinga na Nađinu majku koji vrši Jagoda Savić, ovo opsjedanje traje i nakon Nađine smrti. Savićka, prema vlastitim tvrdnjama, ima dvojno državljanstvo (BiH i Srbija) te se poziva na to kada se pravda zbog čega ona djeluje i u BiH i u Srbiji. Međutim, djelovanje bh. udruženja je zapravo nelegalno na teritoriji Srbije – možda bi bilo moguće samo uz postojanje sporazuma sa nekim udruženjem iz Srbije.
 
Jagoda je u početku bila fina, nastojeći dobiti majčino povjerenje, čak je i nudila pomoć, ali je za uzvrat tražila djetetovu krv za neke analize koje nije navela i nije jasno o kakvim se analizama radi. Ovo je direktan atak na povjerljivost informacija, s obzirom da su biološka tkiva u pitanju te se ovaj oblik informacija ne bi trebao davati bez pristanka punoljetne osobe ili roditelja/staratelja pri punoj svijesti i odgovornosti. Savićka je pokušala iskoristiti trenutnu traumu majke da iznudi ove uzorke za ko zna kakve upotrebe i manipulacije podacima. Međutim, kada je njena „ponuda“ odbijena, Savićka okreće drugi list i počinje beskrupulozan mobing Nađine majke u najtežim trenucima.
 
U ovom konkretnom slučaju nije jasno da li je Savićka koristila Udruženje ili se nudila kao građanka da „pomogne“. Nejasno je i mutno kako i sa kojim sredstvima operira Jagoda Savić i bilo bi dobro da se u budućnosti pruži malo više uvida u njene djelatnosti i način finansiranja.
 
Iz prepiske u Blicu, vidi se kako Jagoda poručuje Nađinoj majci da je „slučaj predala pravosudnim organima Srbije“, odnosno, kako je predala prijavu o zanemarivanju djeteta, te da će saslušanje biti 21.5.2018. Savićka pokušava dokazati neke svoje antinaučne ideje – kako je mala Nađa zaražena nekim posebnim sojem morbila. Dakle, Savićka prvo inicira i nameće pomoć, te čak nudi i pomoć nekog neimenovanog dobrotvora kako se Nađini roditelji ne bi morali trošiti, a kada biva odbijena, i shvata da ne može izvući neki vid koristi iz slučaja, onda se obrušava u majku, koja je u vrlo osjetljivoj situaciji, pokušavajući je zastrašiti.
 
Ovo je očigledno razrađen modus operandi koji Savićka primjenjuje na majke djece sa poteškoćama i određenim oboljenjima: finoća i nuđenje pomoći, zatim zastrašivanje i pravljenje taoca od ljudi koji su veoma ranjivi, dok ne popuste i ne prihvate Savićkine teze i uslove. Nađinoj majci se treba diviti što nije popustila ovakvim psihološkim igrama i zastrašivanjima. Nadajmo se da će javnost i službe u Srbiji pružiti majci potrebnu pomoć, prije svega pravnu pomoć i empatiju, za borbu sa antivakcinalistima.
 
Treba dodati da bh. mediji koji su prenijeli priču o borbi za život djevojčice Nađe Petrović, poput Depo Portal i Radio Sarajevo, nisu priču ispratili do kraja: nigdje nema ni riječi o FB prepisci koju je vodila Jagoda Savić sa Nađinom majkom čije smo fragmente čitali u Blicu, niti je iko od medija ozbiljnije aktuelizirao pitanje pada obuhvata imuniziranih. Također, na Depo portal je u naslov teksta stavljena izjava majke, isječena iz konteksta („Radije bih izabrala autizam nego ovo…“) čime je fokus slučaja potpuno prebačen sa smrtnog slučaja na majčinu izjavu. BHRT, FTV i FENA su imali vijest o obilježavanju evropske sedmice imunizacije u Mostaru, ali nije bilo tematskih emisija povodom ovog problema. Također, u većini medija konstatno izostaje in-depth analiza antivakcinalnog diskursa i njegovih posljedica.