Zašto postoje lažne vijesti iz oblasti nauke?

Nauka je oblast ljudskog djelovanja koja se bavi traženjem činjenica, zakona prema kojima se događaju određene pojave i procesi i opisuje te pojave i procese. To je sistem koji gradi i organizira znanje o svijetu, a služi kako bismo pravili predviđanja i objašnjenja pojava u nama poznatom kosmosu. Znati nešto znači, bar djelomično, biti u mogućnosti predvidjeti nešto. Da bi ovo bilo moguće, nauka mora počivati na istinitim premisama. Odnosno, novo znanje se mora graditi na osnovu već postojećeg znanja. Ponekad, nove činjenice nisu u skladu sa onim prihvaćenim prije i tada dolazi do kriza u nauci – sve dok se ne nađe neko novo objašnjenje. Tada kažemo da je došlo do naučne revolucije.

Nikola Kopernik

Primjerice, sve do Kopernika, ljudi su smatrali da je Zemlja centar jednog sistema. Tek sa Kopernikovim objašnjenjem ta stara paradigma je pala (i to ne odmah, nego je postojalo dosta otpora novom objašnjenju) i došlo je doba kada je prihvaćeno da Zemlja pripada jednom sistemu planeta koje orbitiraju oko Sunca. Dakle, kada se nađe dovoljna kritična masa dokaza da neka paradigma koja je do tada bila prihvaćena u nauci ne funkcioniše, nauka prihvata nova objašnjenja. Na taj način nauka se razvija i ne ostaje okamenjena u dogme. Također, sve to znači da su “u laži kratke noge” u svijetu nauke – ono što je lažno, nedovoljno dobro objašnjeno, to jednostavno otpada.

U nauci ne možete objaviti neki spektakularan rad sa epohalnim otkrićem, a da je on lažan. Tačnije, možete, ali vrlo brzo će se otkriti da lažete i da ste bili nepošteni. Neko će pokušati koristiti vaše rezultate, ili pratiti vaše protokole u nekom eksperimentu i jednostavno mu neće ići. Onda će prijaviti da sa vašim radom nešto nije OK. Tako je bilo u čuvenom slučaju STAP induciranih matičnih stanica kada je Haruko Obokata tvrdila da je pomoću mliječne kiseline uspjela “preobratiti” maturirane, diferencirane stanice u matične stanice koje bi se mogle koristiti u terapeutske svrhe. Pokazalo se da je Obokata falsificirala i lažno predstavila rezultate rada. Zbog svega toga je njena karijera u potpunosti uništena, a oduzet joj je i doktorat.

Dakle, nauka bi morala biti istinita, činjenična i moralna. Ako se desi da nije – otkriće se. Nažalost, ponekad se nemoral i neistinitost u nauci kasno otkriju i sankcioniraju. Ili se kasno prihvati da neka razmišljanja nisu utemeljena i da doprinose diskriminaciji, kao što je bio slučaj sa eugenikom ili tretiranjem ljudi koji nisu cis-rodne orijentacije, koji pripadaju LGBTQ zajednici kao bolesnih. Istina je da nauka nije bezgrešna i da su u ime nauke nekoliko puta počinjene veoma loše stvari. 
Međutim, iako nauka mora biti zasnovana na istini da bi funkcionirala, danas, sve češće možemo vidjeti vijesti u medijima iz oblasti nauke koji ne odgovaraju naučnoj istini ili je iskrivljuju.

Ko pravi ovakve vijesti i zašto?

Lažne i sumnjive vijesti koje pokrivaju oblast nauke možemo podijeliti u par pod-kategorija. Tu su lažne vijesti koje promovišu sumnjive medicinske prakse, vijesti i članci koji nenaučno dovode u pitanje naučne činjenice (promovišu “ravnu Zemlju”, dovode u pitanje značaj teorije evolucije i značaj vakcina) te vijesti koje mainstream mediji nestručno prenesu i stvore “poluinformaciju”. Ono što im je zajedničko jeste da promoviraju pseudonaučne i antinaučne stavove.

Vrlo često ovakve vijesti promoviraju lažne lijekove, pogotovo alternativnu medicinu i svaki drugi oblik medicine koja se ne zasniva na dokazima, a istovremeno kritikuju lijekove, prakse i preventivne metode koje dokazano funkcioniraju, pripisujući upotrebu ovih lijekova nekoj vrsti zavjere između vlada i korporacija. Osnovni narativ ovih vijesti jeste upravo to: vlade i korporacije održavaju neku vrstu masovne hipnoze stanovništva i “kriju” funkcionalne, a jeftine lijekove. Ove vijesti i krugovi iz kojih dolaze te vijesti će proglasiti sodu-bikarbonu te niz biljaka i gljiva “ultimativnim” lijekovima koje sprega korumpirane vlade i farmaceutskih korporacija drži u tajnosti kako bi zaštitili svoj prihod. 

 

Tradicionalna medicina

Ove vijesti vrlo često dolaze iz krugova koji ili su izgubili povjerenje u sistem ili namjerno žele oslabiti sistem. Recimo, kod nas postoji čitava mreža sajtova i old-school medija koji šire (dez)informacije o postojanju različitih lijekova iz Rusije. Tako na trafikama možete kupiti časopis “Ruski doktor”, ali teško da je ijedna praksa predstavljena u tom časopisu naučna i funkcionalna. Kina često insistira na promociji svoje kulture putem promocije kineske alternativne medicine, koja, opet, dobrim dijelom nema potporu u naučnim istraživanjima.

Naime, ili ne postoje naučna istraživanja koja bi pokazala učinke pojedinih praksi iz oblasti alternativne medicine, recimo utjecaja konzumacije pojedinih ljekovitih biljaka i gljiva ili takva istraživanja postoje, ali su pokazala kako je učinak neznatan ili ga nema tj. nema velikih statističkih razlika između grupa koje su primale tu terapiju i one grupe koja nije uzimala terapiju nego placebo.

Naravo, ovdje treba reći da nisu svi recepti i terapije iz oblasti naturopatije (liječenje biljkama) beznačajni i pseudonaučni: sjetimo se da je salicilna kiselina tj. aspirin prvobitno korišena u iz kore vrbe (latinski naziv za vrbu, rod vrba, je Salix), a da je artemizinin, aktivna tvar iz biljke Artemisia annua potentan antimalarik i da je upravo ova tvar poznata zahvaljujući kineskoj alternativnoj medicini. Ako se neka tvar ili metoda iz domena alternativne medicine pokaže učinkovitom i počne koristiti u standardnoj medicinskoj praksi, onda to više nije alternativna medicina. Međutim, nauka se ne može zasnivati na anegdotalnim primjerima izlječenja i poboljšanja stanja – nauka se mora zasnivati na matematičkim pokazateljima koji su dokaz postojanja određene korelacije i tačnosti radne hipoteze.

Iduća stvar zbog koje postoji procvat lažnih vijesti i promocija pseudonauke u medijima jeste to što je digitalno doba dalo glas i marginaliziranim i odbačenim mišljenjima. Sve do pojave interneta, tačnije do trenutka kada je internet postao vodeći medij i način širenja informacija (pa i dezinformacija), postojali su tek marginalizirani pojedinci koji su dovodili u pitanje činjenicu da je Zemlja okrugla ili to da su vakcine najbolje sredstvo prevencije određenih bolesti. Sa jačanjem interneta, ovakvi glasovi su postali prominentniji, jači i vidljiviji. Internet i razvoj mobilnih tehnologija su omogućili diseminaciju ovakvih sadržaja, ali i amatersku i poluprofesionalnu proizvodnju takvih sadržaja. Danas svako ko ima mobilni telefon sa kamerom može napraviti video u kojem će reći bilo šta ili napraviti stranicu na kojoj će napisati bilo šta. Zapravo, to je najveća ljepota, ali i najveća strahota digitalnog prostora te “slobode govora”.

Međutim, u fake news bi spadalo i senzacionalističko, neprimjereno tumačenje vijesti iz nauke. Najčešće se dešava da se u medijima nestručno obradi neka tema iz nauke. Primjer za ovo bi bila vijest o tzv. “studiji blizanaca” koju je sprovela NASA na blizancima Scottu i Marku Kellyju: u martu 2018. je objavljeno kako je je čak 7% DNK brata blizanca koji je otišao svemir (Kelly Scott) pokazivalo drugačiju ekspresiju gena i to moguće trajno drugačiju ekspresiju.

Većina medija, uključujući i CNN, su imali naslove kako se DNK blizanaca razlikovala za 7%. Srbijansko izdanje Nacionalne geografije je u naslovu ostavilo kako “boravak u svemiru mijenja DNK” i to nije netačno. Međutim, desilo se da čak i mediji koji love fake news nisu izvijestili pravilno o tome šta se desilo blizancu Scotty Kellyju: da je njegova DNK zaista za oko 7% drugačija od bratove nakon boravka u svemiru, ali da se ne radi ni o kakvim promjenama u samoj DNK tj. mutacijama, nego o promjenama na nivou ekspresije gena recimo na epigenetičkom nivou, u načinu pakovanja DNK u hromosome, što određuje aktivnost ili neaktivnost određenih gena.

Očito je da se temi nauke u medijima mora pristupiti ozbiljnije, sa ljudima koji se profesionalno bave ovom tematikom, poput Tanje Rudež, Saše Cecija, Nenada Jarića Dauenhauera, ekipe koja piše Elementarijum i drugih, poput članova i administratora grupa koje promovišu nauku i bore se protiv pseudonauke. Sami aktivisti koji promovišu nauku su također jedan jako važan dio pro-science zajednice i trebaju ostati fokusirani na tu zadaću.

Za kraj, pogledajte video o tome šta su fake news: