Nova apokalipsa je antinaučna ima i nove jahače. Četiri jahača antinaučne apokalipse su antievolucionisti, antivakseri, antiklimatolozi (climate change deniers – oni koji ne priznaju da su klimatske promjene nastale čovjekovom djelatnošću), antiGMOisti. Možda i oni koji se protive nuklearnim centralama. I naravno, ravnozemljaši.

Ovaj tekst je napisan 2017. (sada u 2025. je samo malo osvježen i dopunjen) i nažalost, ostario je jako dobro. Sada dosta medija i kolumnista piše upravo o tome kako je zavladao antinaučni sentiment i kako je to, na neki način znak apokalipse razuma u brain rot eri. Svi ovi navedeni pokreti za koje neki od vas misle da su se pojavili i nabujali tokom pandemije raskalašno su cvjetali i 2017. godine.

I svi oni, sve to nepovjerenje u nauku i medicinu baziranu na dokazima, pod ovim ili onim izlikama (naučnici nisu slali jasne poruke blablabla, mijenjale su se preporuke, vakcine nastale prebrzo blablabla maske, karantene, sloboda kretanja itd) bilo da je dolazilo iz konzervativnih ili libertarijanskih krugova bilo je samo u cilju jedne jedine stvari – desekularizacije države i deregulacije uloge države. 

Da počnemo ispočetka.

Peticija protiv evolucije u Srbiji 2017.

U maju 2017. godine, neformalna skupina srbijanskih intelektualaca potpisala je peticiju u kojoj su tražili reviziju izučavanja teorije evolucije u nastavnim programima škola i univerziteta. Također, u peticiji je praktično traženo da se u školama u sklopu biologije počnu izučavati i alternativni „pristupi“, poput inteligentnog dizajna i kreacionizma.

Peticiju je potpisalo nekoliko naučnih savjetnika, akademika, ljekara, umjetnika, filologa i filozofa. Među njima je bila i Ljiljana Čolić, nekadašnja ministrica obrazovanja vlade Republike Srbije, čuvena po već jednom pokušaju izbacivanja teorije evolucije iz nastavnog plana i programa. Jedini biolog među potpisnicima peticije bio je dr Tomislav Terzin, molekularni biolog koji danas predaje na Augusta kampusu Univerziteta Alberta u Kanadi, a diplomirao je molekularnu biologiju na Univerzitetu u Beogradu, inače je Adventist i jedan od promotora pseudonauke. 

Srbijanski biolozi, na čelu sa dr Biljanom Stojković, oštro su se suprotstavili ovakvim pokušajima diskreditovanja racionalnih objašnjenja. Zanimljiv je bio i stav Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, prema kojem trenutno ne postoji ništa što bi moglo zamijeniti teoriju evolucije. Ovaj stav Bogoslovije je razumljiv, s obzirom da teorije kreacionizma, naročito onih kreacionizama u kojima se odbacuju naučni dokazi da je Zemlja stara preko 4.5 milijardi godina, često dolaze od pripadnika Adventističke crkve, koja se u pravoslavnim i katoličkim krugovima smatra heretičkom.

No, mitropolit dabrobosanski Hrizostom, koji očigledno ne pripada modernoj struji pravoslavnih teologa, javno je etiketirao Darwinovu teoriju pridjevom „takozvana”. Neuspjeh peticije u Srbiji nije obeshrabrio potpisnike, pa su poslije potražili saveznike na Univerzitetu u Banjaluci, međutim, ni ovdje njihovi zahtjevi nisu razmatrani na Senatu univerziteta.

Međutim, prema izvještavanju Independenta i Reutersa, u srednjim školama u Turskoj  neće izučavati teorija evolucije pošto je ona, kako su to turski zvaničnici objasnili, „kontroverzna“. Odluku je osobno odobrio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Time je Turska, uz Saudijsku Arabiju, postala jedina zemlja u kojoj se moderna teorija evolucije neće izučavati.

No, kako to obično biva, stvari koje se dogode u Turskoj na neki način imaju reperkusije i na Bosnu i Hercegovinu, pa smo mogli svjedočiti Facebook statusu bivšeg ministra kulture Salmira Kaplana u kojem on slavi ovaj potez turskih lidera, a jednu naučnu teoriju naziva „debilska teorija“ i šalje je na „smetljište historije“. Slične ispade su imali još neki pripadnici političkog miljea u BiH, ali i i šire. 

Ulični vokabular, nedostatak poštovanja prema nauci i naučna nepismenost odlike su anti-naučnog društva. Zapravo, protivnici Darwinove teorije smatraju kako je neprihvatljivo da je čovjek nastao od majmuna (što Darwin zapravo i ne tvrdi) i smatraju kako iz neživog ne može nastati živo (nešto što Darwinova teorija ne razmatra).

 

 
Kako smo postali takvo društvo i da li i nama prijeti opasnost odbacivanja racionalnih objašnjenja svijeta i čovjeka, kakva je teorija evolucije?

Teorija postepenog razvoja živog svijeta, poznatija kao Darwinova teorija evolucije, i teorija abiogeneze, prema kojoj je živi svijet nastao iz neživog spontanim, stohastičkim procesima, u čijoj srži leže termodinamički procesi, nisu po ukusu desekulariziranog društva, kakvo je naše.

Do prije svega par godina ovakve rasprave o evoluciji su bile nezamislive, dok danas imamo slučaj u kojem se profesor dr Izet Eminović sa katedre za genetiku Prirodno-matematičkog fakulteta UNSA, govoreći o osobinama molekula i njihovoj funkciji u dokumentarcu „Zašto islam?“, poziva na inteligentni dizajn i kreacionizam. Ovakva učenja – kreacionizam i inteligentni dizajn – nisu zabranjena u našem društvu slobode govora, ali je nedopustivo i sramotno da se o njima priča sa pozicije univerzitetskih katedri ili da se razmatraju u sklopu predmeta Biologija u osnovnim i srednjim školama.

Ove stvari mogu biti tema javnih predavanja, kakva je u nekoliko navrata širom BiH imao upravo dr Tomislav Terzin, i mogu se proučavati na vjeronauku, ali ovakva učenja i vjerovanja ne smiju postati dio školskog kanona u okviru prirodnih nauka i „izgurati“ racionalna objašnjenja iz kurikuluma.

Ova predavanja su vjerovatno bila inkubator stavova prema kojima u jednoj zemlji u kojoj ima malo ateista i agnostika, kakva je BiH danas, treba izvršiti reformu školskog sistema na uštrb izučavanja naučnih činjenica i objektivnih dokaza:

“Ako se na popisu 2013. godine kao vjernici izjasnilo 96,64% stanovništva Bosne i Hercegovine (50,7% muslimana, 15,19% katolika i 30,75% pravoslavaca), zar oni ne zaslužuju da se pitanje evolucije, koja je nesporno ateističko dogmatsko uporište, barem razmotri, realno sagleda i definira način njenog izučavanja? Zar nije normalno da se uvaži 3.412.512 vjernika u odnosu na 27.853 ateista i 10.816 agnostika u BiH” (Magazin Stav, autor Ejub Topić).

Mišljenje većine se uzima kao argument kada je potrebno i zgodno.

Treba reći i da nije jedino teorija evolucije na udaru antinauke: antinaučni su i antivakcinalni pokret,  napadi na GMO te odbijanje prihvatanja činjenice kako je povećanje koncentracije ugljendioksida uzrok klimatskih promjena. Zapravo, ova četiri obrasca ponašanja možemo nazvati „četiri jahača antinaučne apokalipse“ i nisu karakteristični samo za naš region, nego za cijeli svijet, posebno SAD.

Genetički modificirani organizmi i animozitet prema GMO

Kada se GMO proglašava „neprirodnim“, „protiv božjeg plana“ ili „miješanjem u stvaranje“, to pokazuje religiozno ili kvazireligiozno moraliziranje prirode, što je suprotno sekularnom pogledu na svijet. Iako često nije eksplicitno religiozan, anti-GMO diskurs ponekad funkcionira kao nova forma pobožnosti.

Stav „sve što je prirodno je zdravo“ je pseudonaučna logička greška (naturalistička zabluda) zvana appeal to nature. GMO tehnologija je samo sofisticiranija verzija onoga što se u poljoprivredi radi hiljadama godina — mijenjanja genetskog materijala radi boljeg prinosa i otpornosti.

„Priroda“ postaje božanstvo koje ne smijemo „skrnaviti“. To je ekološko-mistični oblik desekularizacije, gdje se prirodno uzdiže iznad racionalnog i empirijskog. Kada se GMO odbacuje zato što „vrijeđa osjećaj prirodnog reda“ ili „nije u skladu s ljudskom prirodom“, briše se ta granica — što je oblik desekularizacijskog mišljenja.

Klimatske promjene kao meta

U tom se tekstu tvrdi kako je nauka klimatskih promjena zapravo zavjera i prevara. Međutim, zaboravili su spomenuti da u citiranom izvještaju NASA piše kako drugi, limitirajući faktori mogu ograničiti ovo „ozelenjavanje“: suše, koje klimatske promjene nose sa sobom, te ograničena količina mineralnih nutrijenata koja će u jednom trenutku usporiti i zaustaviti ovaj trend.
Već sada svjedočimo da gradovi poput Londona, ali i Sarajeva, prolaze kroz periode tropskih vrelina koje su prije svega nekoliko decenija bile nezamislive. Niz je primjera manipulacije podacima iz naučnih radova, izvrtanja činjenica, antinauke i pseudonauke: liječenje sodom bikarbonom, sperma prethodnih seksualnih partnera žene utječe na osobine djece, klistiri varikinom, liječenje raka košticama kajsije, homeopatija i sl.
Kasnije, nakon pandemije, još jedna vijest je doprinijela širenju teorija zavjera vezano za klimatske promjene – 15-minutni gradovi, koncept dobro poznat nama u socijalističkim republikama u kojima su gradovi planirani tako da vam je skoro sve na nekih 15 minuta pješke – pijaca, dom zdravlja, škola, vrtić, nekada i posao, granap. E pa taj način planiranja gradova su proglasili sistemom kontrole graćana da bi se lakše napravili čuveni lockdowns u toku pandemije i ograničilo kretanje građana odnosno građani stavili pod kontrolu. Dakle, jedna mjera koja bi trebala olakšati život i smanjiti zagačenje zbo upotrebe prevoza, kao i emisije ugljičnog dioksida je tumačena kao sredstvo kontrole.

U našem regionu postoji korelacija između opadanja snage građanski i sekularno orijentisanih inicijativa i stranaka, opšte desekularizacije društva i pojave antinauke, posebno neprihvatanja teorije evolucije i teorije abiogeneze te koncepta slučaja. Međutim, desekularizacija ne objašnjava povećanje nepovjerenja prema vakcinama, posebno prema MRP vakcini (morbili, parotitis/zaušnjaci, rubeola) među roditeljima koji zastupaju liberalna stanovišta. Dosta fundamentalističkih vjerskih organizacija poput američkih fundamentalističkih evangelističkih denominacija je zapravo sijač smrti i bolesti koroz antinaučne, posebno antivakcinalne stavove svojih zajednica. 

Zato trebamo obratiti pažnju i na drugu korelaciju koja je u vezi sa pojavom antinaučnih „stavova“ u našem društvu i šire: demokratizacija informacija koja je posljedica pojave interneta i dostupnosti ovog revolucionarnog izuma široj publici od polovine prve decenije 21. stoljeća. Upravo u posljednjih desetak godina bilježimo porast antinaučnog populizma. Nažalost, širenje pristupa internetu i dostupnost informacija ima i svoju tamnu stranu: nije sve što je informacija ujedno i znanje, niti je svaka informacija utemeljena na kredibilnim, višestruko provjerenim izvorima.

Nažalost, ova demokratizacija je sa sobom donijela i to da ljudi vjeruju kako je njihovo mišljenje jednako dobro kao i bilo koje drugo mišljenje. Jasno je da svako na internetu može napisati svašta, komentarisati svašta i pročitati svašta. Problem je što treba manje energije i predznanja pročitati neku senzacionalističku, loše protumačenu informaciju nego pročitati i razumjeti naučni rad ili bilo koji tekst o nauci kojeg su pisali stručnjaci, novinari posvećeni toj oblasti novinarstva, na osnovu kredibilnih izvora i citata. Jedini način na koji se može djelovati protiv ovakvih napada na zdrav razum i nauku jeste od malena učiti djecu kako da prepoznaju da je neka informacija čisti senzacionalizam i laž.

Treći faktor de-evolucije našeg društva na Zapadnom Balkanu u gotovo srednjovjekovnu tamu, paganstvo, sujevjerje, neznanje i anti-intelektualizam jeste slabljenje obrazovnog sistema. Teorija evolucije se uči, ali je broj sati namijenjenih za ovu oblast drastično smanjen, a zbog promjena nastavnog plana i programa desilo se da je evolucija prebačena iz 9. u 8. razred osnovne, te djeca koja nisu imala evoluciju u 8. razredu, i u 9. razredu su ostala uskraćena za ovo znanje. 
Ako tome dodamo da jedan dio učenika ne upiše gimnazije, te se u daljem školovanju neće susretati sa biologijom, odnosno, da jedino u osnovnoj školi mogu naučiti neke temeljne stvari iz biologije, onda shvatamo širinu problema. Također, tu je i problem „školovanja u ratu“  gdje su učenici ostajali samo na površnim predodžbama ili čak nisu prolazili neke nastavne jedinice. Školovanje iz oblasti prirodnih nauka je bilo zapostavljeno ne samo u toku rata, nego i nakon rata, kada se, kao uostalom i danas, više pažnje posvećivalo jačanju mitomanskih predodžbi. Čini se da su oni koji teoriju evolucije nazivaju „debilskom“ upravo dokaz jedne takve mutacije društva te da, ako nije kasno, za ovakve slučajeve treba organizirati neku vrstu večernjih škola.

Dosta desničarskih odnosno ultranacionalističkih pokreta koji zagovaraju nešto što oni nazivaju tradicionalne vrijednosti, poput Zavjetnika u Srbiji i Živim za Srbiju, te udruge U ime obitelji iz Hrvatske (Željka Markić), kao i samog Opus dei te Ordo Iuris u više zemalja zubima se bore za ukidaanje prava LGBTIQ+ osobama, prava na autonomiju tijela žena i poslejdično prava na abortus.

Ali žena po njima nema pravo na svoje tijelo, ali kada su vakcine u pitanju onda se ima pravo odlučivati što sa tijelom i odbiti vakcina, naročito ako je protiv humanog papiloma virusa i raka. 

Ipak, najtužnije od svega je to što niko od univerzitetskih profesora, članova akademske zajednice i političara lijeve i liberalne opcije ne reaguje na ovakve neukusne napade na racionalnu spoznaju, teoriju evolucije i sekularno društvo. Sramotno je što koherentna reakcija ovih krugova u našem regionu, ali i u Evropi, konstantno izostaje.

Jednu od rijetkih kritika antinaučnog društva uputio je američki molekularni  biolog Alex Berezow, inače član organizacije American Council on Science, povodom odluke Evropskog suda pravde da ljudi mogu tužiti farmaceutske kompanije čak i ako nemaju argumenata da im je cjepivo uzrokovalo bolest. Berezow svoj članak, signifikatnog naziva „The New Dark Age“ , završava ovim riječima:  
„Evropski političari, novinari i građani se trebaju angažovati u javnoj raspravi. Trebaju odlučiti kakvu vrstu društva žele. Ono koje će se temeljiti na nauci i dokazima ili ono koje će počivati na pseudonauci i praznovjerju? Ironično je da je kontinent koji se bizarno hvali okretanjem od religije, istu zamijenio svim mogućim postmodernističkim glupostima i pseudonaukom. Dobrodošli u Novo Mračno Doba“.
Radikalizirajući utjecaj društvenih mreža na nauku je velik jer nauka i naučnici dođu kao laka meta. Pogotovo ako su u državni službenicima koje je cilj istraumatizirati i ako su u sektoru javnog zdravstva. Lako se pozivati na libertarijanske ideologije po pitanju vakcinacije – da svako ima pravo činiti sa svojim tijelom šta hoće, pa da država nema pravo intervencije i nametanja regulacije, sve dok to ne dovede do ljudske katastrofe – smrti. Naučnici i zdravstveni radnici su glineni golubovi za radikalni antinaučni pokret i to baš na platformama koja je nastala radom nauke.