Anosmija – gubitak čula mirisa kod COVID-19 je čest simptom i već na početku pandemije pacijenti su izvještavali o čudnom, iznenandnom gubitku ovog čula, ali i o nekim drugim promjenama čula mirisa i okusa. Neke osobe čak mjesecima nakon prebolijevanja imaju probleme s čulom mirisa i žale se kako neke stvari mogu osjetiti, a neke slabije ili nikako. Uzroci gubitka mirisa i poremećaja čula mirisa nakon prebolovanog COVID-19 se još istražuju.
Ovaj gubitak čula mirisa se čak počeo koristiti kao marker infekcije, a postoje studije koje pokazuju kako je to bolji prediktor da se radi o COVID-19, nego simptomi poput groznice i kašlja.
Anosmija i drugi poremećaji
Gubitak čula mirisa kod koronavirusne infekcije ponešto je drugačiji nego usljed začepljenosti nosa. Kod začepljenosti nosa, gubitak čula mirsa posljedica je nakupljanja mukusa (sluzi) na epitelu unutar nosa, ali kod COVID-19 situacija je ponešto drugačija, s obzirom da se ne javlja toliko slinjenje.
Anosmija, ali i drugi simptomi povezani s čulom mirisa i okusa, poput parosmije (poremećaj čula mirisa kada više ne osjeće ugodan miris, nego vam je miris neugodno drugačiji) ili čak hemesteze, pojačane osjetljivosti sluzokože usta na hranu, postali su poznat simptom COVID-19.
Gubitak mirisa kod većine inficiranih pacijenata obično je kratkotrajan (obično manje od 2 sedmice) i čulo se brzo oporavlja (unutar 10 dana). Međutim, kod nekih pacijenata anosmija može trajati i duže pogotovo kod onih s dugotrajnim COVID-om. Treba naglasiti da se ne javlja kod svih inficiranih – simptom se, prema procjenama, javlja kod oko 30-80% inficiranih, prema McGill University.
Naučnici još proučavaju zašto dolazi do poremećaja čula mirisa
Međutim, naučnici još uvijek otkrivaju zašto se ovo događa i kako to virus SARS-CoV-2 utječe na naš organizam pri infekciji. Dosta studija je posvećeno patofiziologiji ovog simptoma, a sve u cilju boljeg razumijevanja virusa i mehanizma infekcije.
Studija iz juna 2021. godine, objavljena u ScienceTranslational Medicine, pokazala je da je mirisni neurepitel nosa primarno mjesto COVID-19 infekcije. Naime, unutrašnjost našeg nosa je obložena epitelnim stanicama (ćelijama) i upravo njih prvo inficira ovaj virus. Ali neke od tih epitelnih stanica su specijalizirane u čulni (senzitivni) epitel koji prima podražaj, u ovom slučaju hemijski podražaj i prenosi ih nervnih stanicama, s kojima je u vezi.
Repliciranje virusa u stanicama neuroepitela stvara upalnu reakciju koja je osnov ovog simptoma. Drugi razlog jeste smrt ovih epitalnih ćelija kao rezultat infekcije i upale.
Slično je pokazala i jedna ranija studija koja dolazi s Harvarda, a objavljena je u Science Advances. Naučnici su ovdje utvrdili da mirisni senzorni neuroni nemaju na svojoj površini ACE2 receptorore, koji su „kapija“ za koronavirus te to pokazuje da su drugi tipovi stanica – neuroepitelne, potporne stanice, glavni „krivac“ za pojavu anosmije.
Dakle, ovaj virus ne inficira nervne stanice odgovorne za čulo mirisa, ali pravi smetnje u percipiranju i procesuiranju informacije iz vanjskog svijeta, što se događa u mozgu. Možda je najjednostavnije reći da upalna reakcija „ometa signal“.
Ukoliko je osoba zaražena većom količinom virusa, ukoliko se virus brže replicira, šteta po neuroepitel je veća i on se sporoje obnavlja, tako da i ovaj simptom traje duže, čak i nakon prebolijevanja, uz druge simptome produženog COVID-19.
Kod nekih je anosmija ili parosmija zabilježena čak godinu dana nakon infekcije. Određeni nalazi na osobama koje su umrle od COVID-19 pokazali su upalu u njušnom režnju mozga (lat. bulbus olfactorius). No ono što se vjerovatno događa jeste da se kod osoba sa teškom kliničkom slikom razvija sistemska upalna reakcija koja oštećuje različite organe, uključujući i mozak.
Tekst je objavljen u septembru 2022. na Glas Amerike.
