Učiti napamet

 

 

Da recenzenti ne čitaju udžbenike koje “recenziraju”, to je već i patkama u Miljacki jasno. Da udžbenici prođu lekturu, pa ostane grešaka – to je moguće, ali velike greške se ipak vide iz aviona – jedino ako je u srpskom pravopisu ipak pravilno napisati “Citologija”, a ne “citologija”. Imena nauka i grana nauka se pišu malim slovom, osim ako je u pitanju školski predmet: Fizika, Biologija i Hemija su školski predmeti, dok su fizika, biologija i hemija nauke. 
Ipak, ovo nije post o samo jednom slovu. U udžbeniku biologije za 6. razred osnovne škole, koji se koristi u Republici Srpskoj (autori Radonjić, Matanović, Čeklić) postoje neka pojednostavljanja koja su na uštrb učenika. Na pola stranice nalazim previše nejasnoća i novih pojmova koji nisu objašnjeni te je jedini način da se nauče – da se nauče napamet:
1. Proces gubitka zelene boje listova nije objašnjen kako treba, ako su autori već imali namjeru to objasniti. Ako su već spomenuli hloroplaste, plastide, vakuolu, zar je bio problem spomenuti i hlorofil? U jesen dolazi do razlaganja hlorofila kod nekih biljaka(! – po udžbeniku ispada da sve biljke gube boju u jesen), a hlorofil je zeleni pigment, koji, premda veoma važan nije i jedini pigment kod biljaka – postoje žuti, crveni, narandžasti i smeđi pigmenti (karoteni i ksantofili) koji su pretežno smješteni u jednoj drugoj vrsti plastida – u hromoplastima/kromoplastima, ali ih ima nešto malo i u hloroplastima. Kada se hlorofil razloži, tada drugi pigmenti u hloroplastima i oni hromoplastima postanu vidljivi. 
2. “U jesen hloroplasti gube zelenilo”. 
Da se spomenuo hlorofil, ne bi bilo potrebe za ovako glupom konstatacijom. “Zelenilo” je termin koji uglavnom koristimo za sve zelene biljke “zelenilo u kancelariji”, “zelenilo za bukete”, “zelenilo u vrtu” itd. Ovu riječ NE KORISTIMO umjesto termina “zeleno” ili “zelena boja” u smislu pigmenta. Ovdje zvuči strašno smiješno. Također, “zeleni hloroplasti” predstavljaju tautologiju. Prefiks “khloros” ( χλωρός ) znači da je nešto zeleno.
3. Autori su se zapetljali oko termina “pigment”, ali su, shvativši kako je to domen fizike, lagano prešli preko ove riječi i objasnili je kao “bojena tvar”. Glagolski pridjev trpni “bojen” znači da je NEKO obojio hloroplaste. Priroda, Svevišnji? Ne znamo. Trebalo je pisati kako je pigment tvar koja daje boju, odnosno, ima specifičnu strukturu zbog koje je mi doživljavamo kao nešto što ima boju. Ostalo neka objasni fizika. Još kada bi se udžbenici fizike i biologije udružili pa da ono što se nauči o svjetlosti i boji u Fizici bude primijenjeno i u Biologiji…
4. Autori spominju skrob i celulozu. Mislim da ove riječi djeci ove dobi ništa ne znače. Treba objasniti da je skrob materija koje ima u krompiru, brašnu žitarica, da je puding uglavnom od ove materije. Isto tako i za celulozu – primjeri sa vatom, objasniti da su farmerice i pamučne majice upravo od celuloze, sjetite se papira. Ne ići u hemijsku klasifikaciju ovih tvari, samo objasniti njihovo mjesto u svakodnevnom životu. 
5. Ćelija i stanica su nekad bili sinonimi, s tim da se u “zapadnoj” varijanti više koristio termin “stanica”, a u istočnoj “ćelija”. Danas, to su riječi različitih jezika. U udžbenicima uz RS te u udžbenicima koji se koriste u FBiH sa većinskim bošnjačkim narodom, pisaće “ćelija”. U udžbenicima po hrvatskom planu i programu, pisat će “stanica”. Šta se dogodi? Dogodi se to da djeca koja su učila značenje jedne riječi ne razumiju kada im kažete onu drugu riječ. Možda ne sva, ali uglavnom nastane konfuzija. Patriotska lingvistiko, bravo!
6. Vakuola. Šta je vakuola? Saznali smo da je unutrašnjost biljne stanice/ćelija ispunjena vakuolom, ali ne saznadosmo šta je vakuola. svaki put kada se u udžbeniku koristi neki termin koji vodi porijeklo iz latinskog ili starogrčkog jezika, potrebno je objasniti etimologiju riječi. Takve riječi su eritirociti, leukociti, hromatin, hromosomi, hloroplasti, hlorofil, cijanobakterije, eukarioti, prokarioti i niz drugih. Ovako, djeca, većina njih, moraju napamet učiti pojam. Ovo nije problem samo u udžbeniku koji sada diskutujem, nego je to generalni problem u svim udžbenicima u BiH. Da je objašnjeno kako “vakuola” znači “šupljina”, stvar bi bila mnogo jasnija.
7. Loše ilustracije, preloše. Nigdje ni slike mikrografa biljne stanice, samo sheme. 
8. U ovom udžbeniku ima još pojmova koji nisu objašnjeni. Autotrofni i heterotrofni organizmi te saprofitni organizmi. Također, piše “saprofite bakterije” a treba “saprofitne” ili “saprofitske”
9. Također, prema ovom udžbeniku, higijena je najbolja odbrana protiv virusa. Ne vakcina. Ovo je jedan od postulata antiveks pokreta prema kojem je dovoljno prati ruke i nećete se razboljeti. Sramotno.
10. U priči o bakterijama spomenut je i Alexander Fleming, pa onda i Nobelova nagrada, sve to da bi se došlo do toga kako je Ivo Andrić dobio Nobelovu za književnost. Ajd, fino. Kako je jadni Fleming otkrio penicilin, te kako se počelo sa proizvodnjom penicilina – nije bitno. 
11. O vakcinama i dalje ni riječi, to ne postoji: 
Ne zaboravite vjetriti i sunčati posteljinu, molim vas. Ostavite otvorene prozore čak i kad je smog. 
Inače čitava priča o ćeliji/stanici i organelama u našim udžbenicima je mutna, učenici su primorani učiti napamet, nema analogija, djeca moraju savladati priličan broj novih pojmova. Jednom riječju, grozno i neinspirativno. 
učiti napamet