Savana

 

Jedna od zaprepašćujućih stvari u domaćim udžbenicima Biologije jeste potpuno odsustvo jednog šireg pogleda na svijet. Svijet naših udžbenika je sveden na svijet naše mahale. To znači da će udžbenici dati informacije samo o onome što se može naći u krugu od 50 km oko škole – praktično u krugu vlastite mahale, bez šireg pogleda na svijet. Ukratko – jedan ogroman segment znanja djeca neće dobiti u školi. 

 

Postoji nekoliko setova lekcija koje u našim udžbenicima biologije potpuno odsustvuju, ali ću ja u ovom postu govoriti isključivo o jednoj oblasti, a na taj problem sam i prije upozoravala. Naglašavam “udžbenici biologije” jer, koliko sam uspjela prelistati i koliko znam, ove stvari se spomenu (naravno, prilično suhoparno) u udžbenicima Geografije/Zemljopisa. Sad će neko upitati zašto ja ovdje tako cjepidlačim, ako se to ipak uči, samo na nekom drugom predmetu. Polako, doći ću do toga.

 

Tundra
 
 
Naša djeca premalo uče o veoma zabavnim stvarima kao što su različiti ekosistemi, preskaču značajne biome samo iz jednog veoma glupog razloga – što se te zajednice ne sreću u uskom krugu oko kuće. Svijet naših udžbenika je zatvoren u svijet listopadne i zimzelene šume, livade, rijeka i mora, dok se nigdje u niti jednom udžbeniku ne obrađuju fantastični (i djeci veoma interesantni) svjetovi tropske kišne šume, pustinje, savane, oceana, tajge i tundre. Također, nigdje se ne obrađuje ekosistem planina. 

 

 

Koralni greben

 

 

 

 

Čak je upitan i veoma različit nivo informacija koje udžbenici pružaju o zavičajnim ekosistemima: u knjigama koje se koriste u školama gdje postoji taj neki “hrvatski predznak”, šta god to značilo, iscrpno se, od petog razreda rade ekosistemi mora, makije te krša. Međutim, udžbenici iz RS tek imaju par redova o ekosistemu mora, a praktično ništa o ekosistemima krša i makije, premda je Istočna Hercegovina sva u kršu. 

 

 

 

Ne shvatam kako autori udžbenika misle zainteresirati djecu za svijet. Imate zadatak da djecu koja su 5.-6. razred zainteresujete za nauku i uvučete ih u taj svijet, imate predmet koji to može uraditi i onda, ipak, od tog predmeta napravite valjda najdosadniju obavezu u školskom sistemu danas. Djeca neće učiti o prilagodbama bića u pustinji, niti će učiti o fantastičnom svijetu koralnih grebena, ali će učiti razvojni ciklus mahovina i paprati, cvjetne formule različitih porodica biljaka. metiljanje, mezoderm i druge slojeve u strukturi spužve i sl. Naravno, ne bih nikada izbacila sadržaje o parazitima (metilji, nematode, pantljičare, trihinela) jer je to jako važno naučiti, pa ne bih izbacila ni ove mahovine i paprati, ali učiti šta je to gametofit, a šta sporofit, a da niste student… ma daaajte…

 

 

Svi mi smo učili po skoro istim programima – recite mi čega se sjećate sa sati Biologije u osnovnoj, pa i srednjoj školi? Gradivo o kojem govorim djeca mogu kod nas naučiti samo preko TV-a ili interneta, i to ako ih roditelji podstiču. To je ujedino i jedan od glavnih razloga zašto kod nas ljudi misle da pingvini žive u Švedskoj i na Sjevernom polu (sjetite se Top liste nadrealista i vijesti iz ŠveCke), a da kamile u grbi nose vodu.

 

 

Zašto kritikujem udžbenike Biologije (i Prirode i društva te Poznavanja prirode) ako već ove informacije postoje u udžbenicima Geografije/Zemljopisa? Pa jednostavno – ovo su dvije različite nauke i svaka će ove zajednice proučavati sa svog aspekta. Geografija/Zemljopis će ih proučavati sa aspekta zoo- i fito-geografije, gdje ćete naučiti u kojem dijelu svijeta možete naći neke vrste. Naučićete da jaguari žive Južnoj Americi, a leopardi u Africi, orangutani na Borneu i Sumatri te da baobab raste u Africi, a eukaliptus u Australiji. Ono što nećete naučiti iz geografije/zemljopisa jesu odnosi između članova te zajednice, njihove prilagodbe i nećete ništa naučiti o fragilnosti tih zajednica.

 
Zar nije smiješno što smo tako uskogrudi i dopuštamo da se u udžbenicima piše samo svijet jednog malog pašaluka, ako i toliko? Gdje je taj ostali svijet? Zašto ga krijemo od naše djece, ako se toliko busamo u prsa kosmopolitanizmom, civiliziranošću, multikulturom? Lako reći da sadržaji o ovim ekosistemima postoje na Viasat Nature, NG, Animal Planet, ali to znači da znanje prepuštamo samo entuzijazmu i naporima roditelja kojima je stalo da djeci pokažu nešto i nauče ih nečem. Dopustili smo da znanje postane fakultativno i sporadično, a ne sistemsko i “za sve”. Ovo su, naravno, mali primjeri beznadežno loših praksi koji vode jednom te istom cilju – stvaranju ljudi koje više neće biti sposobni vidjeti dalje od svog nosa. Pardon, pašaluka. Pardon, šehera. Pardon, mahale. 
 
Mi smo sistemski ograničili naš svijet na pogled jednog teglećeg konja.