Nedavni val otpuštanja u tehnološkom sektoru lako se može interpretirati kao početak velike transformacije tržišta rada u kojem vještačka inteligencija (AI) preuzima ljudske poslove. Meta je, naprimjer, najavila otpuštanje oko 10% radne snage i zamrzavanje hiljada novih zapošljavanja, dok Microsoft nudi dobrovoljne otpremnine u dosad nezabilježenom obimu. Prema sajtu Layoffs.fyi, u SAD je iz tech sektora otpušteno preko 92 000 ljudi samo u 2026. a u 2025. godini preko 120 000. Na površini, ovakvi potezi izgledaju kao ubrzana zamjena ljudi algoritmima.
Međutim, dublja ekonomska analiza pokazuje složeniju sliku. Prema Bryanu Catanzaru iz Nvidije, u mnogim slučajevima troškovi računske infrastrukture za AI nadmašuju troškove ljudskog rada. Drugim riječima, AI u ovom trenutku često nije jeftinija alternativa, već skuplji operativni sloj. Sličan zaključak podržava i MIT studija iz 2024. godine, koja pokazuje da je automatizacija ekonomski isplativa u tek 23% poslova gdje je vizuelna obrada ključna, dok je u preostalih 77% slučajeva ljudski rad i dalje jeftiniji i efikasniji. Čak 95% primjene umjetne inteligencije u poslovanju propada.
Dodatni problem je pouzdanost tehnologije. Zabilježeni su slučajevi u kojima su AI sistemi zbog prekomjerne upotrebe ili pogrešnih odluka uzrokovali ozbiljne tehničke kvarove, uključujući uništavanje baza podataka, kao i fenomen AI halucinacija. Ovo ukazuje da AI još uvijek nije dovoljno stabilna za samostalno upravljanje složenim poslovnim procesima bez ljudskog nadzora.
Tu je i problem podataka kojima se trenira umjetna inteligencija. U nefdostatku kvalitetnih podataka, umjetna inteligencija „hranjena” produktima umjetne inteligencije, odnosno prepuštena AI kanibalizmu, degradira informaciju do kolapsa značenja i smisla.
Uprkos tome, investicije u AI eksplodiraju, napuhujući AI mjehur. Procjene govore o stotinama milijardi dolara kapitalnih ulaganja, dok se istovremeno bilježe deseci hiljada otkaza u tehnološkom sektoru. Ova paralelna kretanja otvaraju pitanje da li kompanije reaguju na stvarne uštede ili na očekivanja buduće transformacije tržišta rada. Također, i korporacije tjeraju uposlenika na korištenje nekih AI, alata, recimo alata za kodiranje ili AI alata koji dolaze u kapetima sa softverskom ponudom – to je takozvana coproprative forced upotreba tehnologija umjetne intelgencije Radnici su prinuđeni da koriste ovaj alat, ili dobiju otkat, a ako ga koriste – ti alati stiču moć nad njima i povećavaju rizik od gubljenja posla.
Ekonomisti, poput Keitha Leeja, ovaj fenomen opisuju kao „kratkoročni nesklad“. AI danas nije stabilno jeftinija od ljudskog rada zbog visokih troškova infrastrukture, energije i razvoja modela. Osim toga, modeli cijena – često bazirani na fiksnim pretplatama – ne pokrivaju realne troškove intenzivnog korištenja.
Ipak, dugoročno se očekuje promjena. Stručnjaci predviđaju smanjenje troškova inferencije, napredak hardvera i prelazak na model naplate po korištenju mogli bi značajno poboljšati ekonomsku isplativost AI sistema.
Ključno pitanje, međutim, ostaje pouzdanost: AI mora postati ne samo jeftinija, nego i predvidiva, stabilna i integrisana u poslovne procese bez potrebe za stalnim ljudskim nadzorom. I prije svega – to bi trebao biti alat koji pomaže radnicima, a ne kojem radnici pomažu. Alat koji će omogućiti jednakost i produktivnost sa manje rada, a ne, kako to pod sadašnjim okolnostima izgleda, otpuštanje nekoliko radnika i uprezanje onog jednog da radi posao za sve.
