Sve se može provjeriti, a ljudi i dalje kupuju sumnjive lijekove i „analize ličnosti“.

Na par klikova možemo provjeriti svaku info, ali s druge strane kognitivno smo opterećeni, mozak želi da štedi energiju, a i djeluju principi uvjeravanja (nesvjesni, automatski, mentalni prečaci koji učestvuju u donošenju odluka). Cialdini, jedan od najutjecajnijih socijalnih psihologa, opisao je šest: reciprocitet, dosljednost, društvena potvrda, dopadanje, autoritet, nestašica.

Nedavno sam vidjela (naravno „po povoljnoj cijeni”, a može vam donijeti novu karijeru „za samo”…) neku MBTI coaching licencu. Da „pomažete ljudima da otkriju“, da na osnovu „psiholoških principa“… „daju opsežne analize na više stranica“… Promovira se i kao alat koji govori kako čovjek donosi odluke i da se znajući MBTI možemo za par minuta uvjeriti kako reći pravu stvar na pravi način.

MBTI (Myers-Briggs Type Indicator) je popularni model procjene ličnosti koji ljude svrstava u 16 tipova na osnovu četiri dimenzije: da li energiju više crpe iz vanjskog svijeta ili iz vlastitih misli (ekstroverzija–introverzija), kako prikupljaju informacije (intuicija–opažanje), kako donose odluke (mišljenje–osjećanje) i kako organiziraju život (prosudba–percepcija). Kombinacijom ovih osobina nastaju tipovi poput INFP, ENTJ ili ISFJ, koji se često koriste u samoprocjeni, karijernom savjetovanju i timskom radu. Iako je MBTI izuzetno popularan i mnogi ga smatraju korisnim za razumijevanje komunikacijskih stilova i preferencija, psiholozi ga često kritiziraju jer nema jednaku naučnu pouzdanost kao savremeniji modeli ličnosti poput „Velikih pet“ (Big Five).

MBTI je dobar za zabavu na poslu, da otvori komunikaciju na team buildingu –  ali ne i za donošenje odluka o ljudima. A problem je što ga mnogi koriste upravo za to  – odabir karijere, zapošljavanje, timsku dinamiku.

Ali, MBTI nije nastao na osnovu znanosti, već u dnevnoj sobi dviju entuzijastičnih amaterki. Sigurno bi sebe opisale kao zaljubljenice u psihologiju i po vokaciji psihologinje (čega i danas puno po mrežama) ali bez psihološke pozadine i bez psihološkog obrazovanja. Ako pogledate ko  ovaj alat zagovara i  provjerite njihove edukacije I reference , rijetko ćete naći psihologe – koji su pručavali i psihometriju, modeliranje, statistiku i normalizaciju instrumenata. Osnova ovog alata nije psihometrija ni empirija, već Jungova vizija prožeta alhemijom i astrologijom.

A rijetko ćete od liječnika i farmaceuta dobiti preporuku za neki nevalidan i neprovjeren preparat „jer ga svi koriste“. Isti je princip i mehanizam nekaidnosti kao i kod sumnjivih dodaci prehrani i „čudesni” lijekovi: jednostavna obećanja, laskava priča, odsutnost nezavisne provjere, uz veliko ulaganje u marketing.

Zašto se onda tako često koristi i globalno je popularniji od većine validnih testova ličnosti, iako je prema svim naučnim kriterijima loš, nevalidan instrument?

Ima izuzetno jak marketing (ulaže se u promocije, a ne u naučne provjere), lako je probavljiv i razumljiv (smanjuje kognitivni napor), uvijek daje pozitivne rezultate (stvara ugodan osjećaj pripadanja i samoprihvaćanja); smanjuje frustraciju neizvjesnosti i djeluje kao sidro (nudi gotov odgovor, daje 4 slova i kaže – zato si takav).

I ko bi sada pored toga čitatao te neke komplicirane tablice, varijance, kada ima instant odgovor.

Nije da nije naučno analiziran- ima problema sa valjanošću i pouzdanošću. Skale nisu bimodalne, tipologija ne stoji, J/P skala je dodatak koji nije u Jungovoj teoriji, a 30–50% ljudi dobije drugačiji tip već nakon kratkog vremena. MBTI dijeli jako malo varijance s inventarima interesa (koji su za to stvarno dizajnirani), a gotovo da nema prospektivnih studija koje bi pokazale da predviđa izbor studija ili karijere. I to može donijeti štetu, uz etiketiranje, stereotipiziranje i samoispunjavajuća proročanstva.

Naučni skupovi i radovi nemaju vidljivost, imaju težak jezik, ne čuju se izvan svojih okvira (nema senzacionalizma), što ostavlja prostor svim drugima da zloupotrebljavaju mreže i principe uvjeravanja.

Do nas je, u ovom slučaju do psihologa koji trebamo govoriti kada primijetimo pogrešan javni narativ (jer mi jesmo učili psihometriju, metodologiju…), to je naša odgovornost.

Ako netko prodaje čaj koji „liječi rak”, opasan je jer odvraća od stvarne terapije. MBTI nije smrtonosan, ali odvraća od stvarnih, validiranih alata (poput Big Five) i daje lažnu sigurnost i može nanijeti štetu kod psihološki neotpornih ljudi. Opasno je povjerenje koje mu se daje izvan konteksta zabave i nekog ličnog promišljanja.

Stvari treba nazvati pravim imenom, a ovo nije psihološka analiza ličnosti. Ako ću gledati ispod svog drugog šešira – MBTI nije dobar alat, ali je odličan brend i proizvod.

Kao i kod sumnjivih preparata: pitajte za podatke, ne za priču. Sve je par klikova od nas, ako želimo da znamo.