U ovoj epizodi podcasta „Nauka govori” –Jelena Kalinić razgovara s Amilom Družićem – specijalistom onkologije, o karcinomima uzrokovanim humanim papiloma virusom (HPV), važnosti prevencije, skrininga i dizanja svijesti o ovom virusu.

Nauka govori podkast je dostupan na platformama:
Youtube: https://bit.ly/naukagovori-podcast-youtube
Spotify: https://bit.ly/naukagovori_spotify
RadioPublic: https://bit.ly/radiopublic_naukagovori
Apple Podcast: https://bit.ly/applepodcast_naukagovori
Castbox: https://bit.ly/castbox_PNG
Facebook: https://bit.ly/FB_PNG_PL

Jelena Kalinić: Dobrodošli u još jednu epizodu podcasta Nauka govori. Danas govorimo o jednoj od rijetkih vrsta karcinoma koje u velikoj mjeri možemo spriječiti. O karcinomima povezanim sa HPV infekcijom koje možemo spriječiti HPV vakcinama. Iako je vakcina dostupna i u našoj zemlji, ljekari i dalje svakodnevno liječe pacijente koji prolaze kroz teške terapije, poput operacija, zračenja, hemoterapija. Ono što posebno pogađa jeste činjenica da među pacijentima često ima i mladih ljudi. Gost podkasta Nauka Govori je onkolog Amil Družić koji u svom radu liječi ove pacijente i aktivno učestvuje u međunarodnim inicijativama za prevenciju raka kroz European Cancer Organization. I razgovarat ćemo o tome kako izgleda put liječenja, šta prolaze pacijenti, a i zašto je prevencija, dakle HPV vakcinacija, toliko važna. Zapravo jedna od najvažnijih stvari koju možemo uraditi da spriječimo ove opasne bolesti.

Doktore Družić, dobrodošli nam.

Amil Družić: Bolje vas našao.

00/01/14

Jelena Kalinić: Dakle, već sam rekla, vi svakodnevno u svom radu viđate pacijente koji su oboljeli od karcinoma vezanih za HPV, humani papiloma virus. I kada govorimo o tim pacijentima, koliko su zapravo mladi ti ljudi? Često postoje nekakve predrasude da se radi o starijim osobama?

Amil Družić: Jeste, to je jako važno pitanje. Obično mi mislimo da je karcinom nešto što je daleko, što nas tamo čeka nekad kasnije i što ne zahvata mlađu populaciju. Međutim, kada su u pitanju HPV povezani karcinomi, oni upravo često se javljaju kod osoba mlađe dobi, odnosno javljaju se u njihovom najproduktivnijem periodu života kada su radno aktivni, kada studiraju, rade itd. I obično kada se javi tako nešto, zadesi ih, odnosno neki način misle da je to nešto što je pogodilo samo njih i da se nikom drugom ne javlja. Jedna od činjenica koja je jako važna, koju hoću da spomenem, jeste da početkom 2026. godine je izašao izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije, UNICEF-a i Ujedinjenih nacija koji su napravili procjenu da je u BiH karcinom grlića materice drugi po učestalosti kod žena u dobi od 15 do 44 godine, što je poražavajuće kada uzmemo u obzir činjenicu da je to karcinom koji je visoko preventabilan sa vakcinom.

00/03/04

Jelena Kalinić: I u drugim zemljama, zapravo u nekim zemljama poput Danske, mislim, Švedske, Australije, već govorimo o praktičnoj eradikaciji, o iskorjenjivanju raka grlića materice, pa čak i ovih drugih tipova karcinoma koji su povezani sa HPV-om.

Amil Družić: Tačno. To je najviše izraženo u skandinavskim zemljama, jer upravo policy atlas, HPV prevention policy atlas koji smo mi lansirali iz Evropske organizacije za karcinome, o kojem ćemo kasnije nešto malo spomenuti. Skandinavske zemlje imaju najveći rating kada je u pitanju prevencija HPV-a.

Jelena Kalinić: Vakcinalni obuhvat.

Amil Družić: Vakcinalni obuhvat, screening koji nije oportunistički i dostupnost informacija preko interneta općoj populaciji, to je jako bitno.

Jelena Kalinić: I zapravo na taj način ljudi su više svjesni toga. Čak zapravo koliko se ja sjećam, u tim zemljama vakcinacija protiv HPV-a nije obavezna, a nije ni vakcinacija protiv nekih drugih dječjih bolesti. Ali opet ljudi u najvećoj mjeri dolaze sa svojom djecom i vakcinišu ih i čak odrasla populacija, oni catch-upovi.

Amil Družić: Catch-up vakcinacija. Da to je upravo rad… odnosno to je rezultat njihovog rada, truda i zalaganja i dostupnost informacija i sistem koji funkcioniše.

Jelena Kalinić: Ono što bih voljela da odgovorimo kao upozorenje, kada se uspostavi dijagnoza da je taj oblik raka povezan s HPV-om, da je ta vrsta, što obično slijedi? Kakav je put liječenja? Šta je to što ljudi prolaze i koraci liječenja?

Amil Družić: Sve zavisi od lokalizacije i koja je vrsta HPV-povezanih karcinoma, kojih ima nekoliko, najčešćih. Kao što smo rekli karcinom cervixa, zatim orofaringealni karcinomi itd. Prvo se javljaju simptomi određeni koji su povezani sa lokalitetom gdje je nastao karcinom. Kod karcinoma cervixa to su abnormalna krvarenja koja se javljaju između ciklusa.

00/05/10

Jelena Kalinić: Da li je to jedan od prvih, izvini što te prekidam Amele, da li je to jedan od prvih ranih simptoma ili se javlja kasnije?

Amil Družić: Pa kada se već javi krvarenje, to je već znak da to više nisu prekancerozne lezije, nego da je već maligna transformacija, da je karcinom uznapredovao u tom nekom lokalnom obliku. Prije toga mogu se javiti: neugodan iscjedak, zatim bolovi u zdjelici. Kada su u pitanju orofaringealni karcinomi to je otežano gutanje, promuklost.

Jelena Kalinić: Šta se dešava kada imaju simptomi, limfni čvorovi kada otiču?

Amil Družić: Obično se pacijentu, kojem se kasnije uspostavi dijagnoza orofaringealni karcinom, prvo se jave sa otečenim limfnim čvorom na vratu jer po svom lokalitetu orofaringealni karcinomi koji se javljaju na orofaringealnoj regiji, to su tonzile, baza jezika, meko nepce, stražnji dio ždrijela. To je dio koji je bogato vaskulariziran sa limfatičnom vaskularnom mrežom, tako da vrlo brzo daje metastaze lokalne u limfne čvorove. Pa pacijent se prvo javi sa otečenim limfnim čvorovima. Nakon ultrazvučne dijagnostike slijedi PHD verifikacija kroz punkciju, biopsiju. Kada dobijemo PHD nalaz, patohistološku dijagnozu, onda se pacijent prezentira na multidisciplinarnom onkološkom konzilijumu. Sumiraju se svi podaci, patohistološki, radiološki i klinički i na osnovu toga dolazimo do zaključka u kojem smjeru će ići tretman. U lokalnim stadijima najčešće se može hirurški riješiti, u lokalno uznapredovalim često su kombinacija kemoterapije, radioterapije ili samo radioterapije, a u kasnim stadijima, odnosno metastatskim, ide i sistemska onkološka terapija, kemoterapija u kombinaciji sa imunoterapijom ili zasebno.

00/07/21

Jelena Kalinić: Koliko su zapravo te terapije teške, u smislu koliko se dobro podnose, loše podnose, nuspojave njihove? Znači kako to sad izgleda kada dođe neko, nažalost, zbog toga?

Amil Družić: Kada uzmem u obzir da većina pacijenata se upravo javljaju kod nas u lokalnom uznapredovalom stadiju, što znači da im je potrebna kombinacija i kemo- i radioterapije. Kemoterapija se daje u svrhu da se pojača dejstvo radioterapije i obično ide u određenim slučajima 2-3 ciklusa prije početka kemoradioterapije pa onda sedmično uz radioterapiju. Govorimo o 25-33 ciklusa radioterapije u toku radnih dana, vikendom se terapija ne sprovodi.

Jelena Kalinić: Znači to svaki dan treba ići?

Amil Družić: Svaki radni dan, jeste. Gdje postoje akutne promjene, akutne nuspojave od strane i radioterapije i kemoterapije u zavisnosto opet koji liječimo.

Jelena Kalinić: Jesu li to promjene na koži, kosa…?

Amil Družić: To su radijacijski dermatitis koji je učestao. Zatim mukozitis kada je u pitanju orofaringealni karcinom, otežano gutanje, bolovi pri gutanju itd. Mi pripremimo pacijente na sve te moguće nuspojeve. Ne mora značiti da će se desiti, ali i ako se desi, pacijenti su pripremljeni, znaju šta ih očekuje.

00/08/56

Jelena Kalinić: To je, mislim, jako važno.

Amil Družić: Mi djelujemo pravovremeno da spriječimo potencijalnu eskalaciju samih simptoma. Tako da, jako dobar razgovor s pacijentom i priprema je bitno da bi se upravo olakšao taj tretman koji nije ni malo jednostavan, koji dugo traje, koji prekida u jednom trenutku čitav život. Prekida studiranje, posao, planiranje porodice, nekih ideja, vizija i tako dalje. Odnosno, život staje u tom periodu. I to je jako teško ljudima podnijeti. I uopšte svariti to. Tako da mi tu djelujemo i na neki način pored toga što liječimo karcinom, liječimo tumor, mislim da je zadatak onkologa isto da na neki način zadrži i dostojanstvo čovjeka i identitet i samu tu volju za životom.

Jelena Kalinić: Često kažu za rak da je baš bolest koja guta identitet čovjeka, da guta čovječnost. Vratimo se samo na ovo uspostavljanje dijagnoze. Kod žena znamo da papa test uspostavlja dijagnoze tih prekanceroznih lezija, znači CIN 1, CIN 2, CIN 3 i da se tu može već nešto vidjeti, do onih slučajeva potpunog zapuštanja kada već prekanceroze pređu u rak, ali vrlo mi često problem je orofaringealni rak, tipizacija i kod muškaraca, jer kod muškaraca ne radimo papa, ne radimo te brisave, a ipak se ti karcinomi povezani sa HPV-om mogu javiti u urogeno-analnoj regiji muškaraca. Kako bi to, znači, onda mogli da ili screeningujemo… znači sad su mi muškaraci baš problem.

Amil Družić: Što se tiče… jako bitan taj dio ove priče oko HPV-a jeste da generalno se dugo smatralo da samo žene obolijevaju od HPV povezanih karcinoma. Prvenstveno je da je to karcinom cerviksa i da drugo ništa ne postoji pored toga. Međutim, kako je nauka napredovala, kako je istraživanje napredovalo, dokazali smo da ima više vrsta karcinoma koji su povezani sa HPV infekcijom koji ne pogađaju samo žene, nego i muškarce, i oba pola. Tako govorimo o karcinomu cerviksa, vulve, vagine, isključivo za žene. Oba pola mogu oboljeti od karcinoma anusa i orofaringealne regije i muškarci od karcinoma penisa. Jedini screening koji postoji je kod žena vezano za karcinom cerviksa i kod nas je on oportunistički. Što znači da žene ne dobiju poziv direkt od ustanove zdravstvene da dođe na screening, nego da se radi u smislu kada odeš kod porodičnog ljekara, o samoj svijesti. Napredci su urađeni ovdje u Kantonu Sarajevo gdje je screening odnedavno počeo…

00/11/49

Jelena Kalinić: I screening je zapravo Papa-test ili nešto drugo?

Amil Družić: Screening bi trebao da uključi i Papa-test i HPV test.

Jelena Kalinić: Tipizaciju?

Amil Družić: Jeste, tako je, tipizaciju.

Jelena Kalinić: Koja pokazuje zapravo infekciju koja je trenutno…

Amil Družić: Jeste, čak jedan HPV test ako se uradi, ako je čist, ako je normalan, dvije godine ne treba se raditi ništa. U državama koje su malo više pažnje pružili ka screeningu, HPV test se radi prvenstveno.

Jelena Kalinić: Jer nam on pokazuje trenutno stanje, a papa nam pokazuje samo promjene koje su se desile od prethodne zapravo…

Amil Družić: Papa-test može da pokaže razne karakteristike, ali HPV test nam pokazuje upravo da li postoje neki od visokorizičnih tipova u tom uzorku koji smo uzeli. A kada je u pitanju orofaringealni karcinom, ne postoji screening, analni karcinom ne postoji screening, nego opet edukacija je jako bitna i informiranost. Pacijenti, odnosno ljudi, moraju da znaju neke od početnih simptoma koji se javljaju i da se jave na pregled kod porodičnog. I onda porodični ljekar ih usmjerava u zavisnosti od lokalizacije, da li kod ginekologa, da li kod gastroenterologa, da li kod specijalista otorinolaringologije.

Jelena Kalinić: Dakle, nije ženski problem. Vrlo često dezinformacija je bila: „muškarci ga prenose a samo žene obolijevaju“. Dakle, rekli smo i vezano za simptome – ono što je često problem, nego već jeste da tih simptoma nema u onim ranijim fazama kada najbolje možemo djelovati. Kako onda nešto da znamo? Kako prepoznati to rano kada se najbolje može djelovat?

Amil Družić: Da. Često je bolest podmukla, odnosno u tim ranim stadijima ne pokazuje nikakve simptome i mi ne znamo uopšte da je imamo. U većini slučajeva se mi i izborimo s tim virusom, sa infekcijom. Imuni sistem naš može efikasno da suzbije tu infekciju, da je riješi. Međutim, ako imamo na neki način narušen imuni sistem, na neki način imamo neke probleme vezane za to, što i ne mora biti slučaj uvijek, perzistira infekcija i onda dolazi do maligne transformacije, prekanceroze, karcinoma. Najbolji način jeste ako postoji screening, da se ide na redovne preglede i informiranost. Trebamo da pričamo što više o tome, da bi pacijenti znali…

00/14/12

Jelena Kalinić: Bez stigme jer se ipak radi o nekim dijelovima tijela o kojima ljudi me ne vole da pričaju.

Amil Družić: Tačno. I ono što je jako bitno da pomenuo bih da kada je su u pitanju muškarci, kada je počela vakcinacija protiv HPV infekcije, protiv HPV-a, ovih visokrizičnih i niskorizičnih slučajeva, prvo su se vakcinisale djevojčice. I onda određene države koje nisu vakcinisale dječake, nakon 10 godina i više, skontali su da im je došlo do povećane incidencije orofaringealnog karcinoma i to isključivo kod muškaraca. Pa su onda svi se uhvatili za glavu i rekli „šta se sad dešava?“ i onda su promijenili svoju politiku, pa su počeli da vakcinišu i dječake.

Jelena Kalinić: To je ta univerzalna vakcinacija.

Amil Družić: Da, tako je. Ta gender neutral vaccination je sad jako aktuelna i jako bitna i upravo Evropska organizacija za karcinome i ova mreža u kojoj ja djelujem, nama je jedan od fokusa, gender neutral vaccination u jugoistočnoj Evropi, da se u državama koje nemaju da se počne i da se povećaju obuhvati. I da se priča o tome da se zna da podjednako i dječaci, i naši muškarci su u riziku.

Jelena Kalinić: Ja mislim da je još jedna stvar koja je pacijentima problem, pogotovo onima koji su u nekoj partnerskoj zajednici ili braku, a to je da kada se desi dijagnoza, desi se možda i neko optuživanje partnera da je prenio, da ne govorimo o nevjernost-vjernost, ali zapravo se može da je to neki prethodni ili prije par godina partner. Imamo i slučaj Michaela Douglasa kad je on obznanio da ima orofaringealni karcinom koji je povezan sa HPV-om. Pa su ga zlostavljali, ismijavali zbog nekih stvari, seksualnih praksi. Mislim da ne trebamo, da ne treba biti takvih optuživanja.

00/15/55

Amil Družić: Ne treba biti. Prvenstveno, meni je drago što je napokon stigma skinuta sa žena, da one isključivo ne obljevaju samo kad se govori o karcinomu povezanim sa HPV-om, da su muškarci podjednako u riziku i da generalno infekcija može da traje duži vremenski period, da te prekancerozne lezije, njima treba vremena da one postanu karcinom, da pređu iz prekanceroze u karcinom. Tako da ne mora značiti da je partner s kojim smo u datom trenutku u nekoj vezi intimnoj, da je on ili ona prenosioc. To može biti od ranije. Samo što je trebao malo duži vremenski period da dođe do maligne transformacije. To je sve individualno. Kod nekih osoba se to desi kroz kraći vremenski period, kod nekih duži vremenski period, još uvijek ta biologija nije dovoljno istražena. Tako da ne možemo tačno precizirati da će određena osoba ako se zarazi, razviti za godinu, dvije, tri, četiri itd.

Jelena Kalinić: A kada govorimo o prekanceroznim lezijama, promjenama ćelija, ono što je meni kao biologu najinteresantnije je kako zapravo to ovaj virus pravi promjenu specifično za ćelije epitela, kože i sluzokože, znači kondilome koji su benigni, ali su ružni. Šta on to uradi ćeliji da se ona tako promjeni?

Amil Družić: Mislim, poznato je do sada da je to virus koji se prenosi direktnim kontaktom sa kožom, znači kože od kožu.

Jelena Kalinić: Koža-sluzokoža.

Amil Družić: Kože-sluzokoža i tako dalje. Voli taj epitelni dio našeg tijela. Tako da kada dođe do transmisije i jedna od historijskih medicinskih ličnosti koja je dokazala upravo taj mehanizam djelovanja HPV infekcije, HPV virusa i maligne transformacije, je doktor zur Hausen iz Heidelberga, iz Njemačkog centra za istraživanje za karcinom, koji je prije četrdesetak i nešto godina otkrio upravo tu korelaciju između HPV infekcije i maligne transformacije. Na bazi njegovih istraživanja je upravo i razvijena vakcina koja se i danas koristiti i on je dobio Nobelovu nagradu za svoje otkriće. A kako se to tačno dešava? HPV virus je DNK virus koji kada se inkorporira u naš genom, preuzme našu ćeliju koja radi za njega. U tom trenutku ćelija počne da luči dva onkoproteina. Onkoprotein E7 i E6. Ja ne želim sad da ulazim u dubine toga da ne bih opteretio gledaoce, nego ću pokušati na neki jednostavniji način da objasnim to. U biti jedan od tih onkoproteina E7 blokira jedan kontrolni mehanizam u ćelijskom ciklusu koji drži… retinoblastoma protein, koji drži ćeliju u stanju mirovanja i po potrebi ćelija kreće u replikaciju kada je potrebno da se ćelija dijeli.

00/18/56

Jelena Kalinić: Kada kažemo replikacija: to je ona dioba ćelija koju smo učili u školi – mitoza i mejoza.

Amil Družić: Kada je blokiran retinoblastoma protein, ćelija nekontrolisano kreće iz stanja mirovanja u stanje replikacije DNK molekula, DNK materijala i priprema se za mitozu, za dijeljenje. Drugi onkoprotein E6, ovo je jako fascinantno, stvarno je nevjerovatno kako to funkcioniše, kako je virus radio suptilno. E6 onkoprotein blokira drugi jako bitan protein koji reguliše ćelijski ciklus, TP53 protein kojeg još nazivamo čuvar genoma. E on na checkpointu između G2 i M1 faze, prije nego što će se ćelija podijeliti, on kontroliše kako se je replicirao materijal u ćeliji i ako postoje neke greške, on ga popravlja. Ako se greška ne može popraviti, TP53 inicira apoptozu, znači ćelijski smrt i završi s tim. Međutim, ovaj onkoprotein blokira TP53 i ćelija više ne može da sama reguliše ćelijski ciklus i dijeljenje, i kolokvijalno rečeno, jedan onkoprotein „dodaje gas“ na malignu transformaciju ćelije, drugi blokira kočnice i dolazi do nekontrolisanog dijeljenja, do abnormalne diobe ćelije. A upravo sad je to jedna od ključnih slabih tačaka samog virusa i same maligne transformacije prouzrokovane HPV infekcijom.

Zašto? Jer kada mi apliciramo radioterapiju i kemoterapiju, vrlo su radiosenzitivni ovi karcinomi upravo zbog toga što ne postoji ovaj kontrolni mehanizam popravaka DNK. Jer kada mi radioterapijom…

00/20/55

Jelena Kalinić: Zapravo on kvari DNK.

Amil Družić: Radioterapija sama po sebi dovodi do pucanja DNK molekula i onda te promjene prouzrokovane od strane radioterapije, ovaj već paralizirani P53 ne može da popravi i samim tim su ti karcinomi jako osjetljivi na radioterapiju. Na neki način…

Jelena Kalinić: Sami sebi skoče u usta.

Amil Družić: Jeste.

Jelena Kalinić: Amile, približavamo se kraju. Treba nam neka poruka za kraj. Kako ti zamišljaš, kako ti zapravo vidiš HPV vakcinaciju i koliko ona može promijeniti sliku koju ti vidiš u svojoj ordinaciji i šta bi još dodao za kraj?

Amil Družić: Ono što je jako teško jeste kada vam dođe pacijent koji je u najaktivnijem, najproduktivnijem, najstabilnijem periodu života i vi njemu morate saopštiti dijagnozu karcinoma koji je povezan s HPV infekcijom i na to sve objasniti mu da je to moglo biti spriječeno s HPV vakcinom. Obično ti pacijenti onda teško prihvataju to jer shvate da su mogli to spriječiti, jer shvate da su primili vakcinu…

00/22/14

Jelena Kalinić: Ili da je vakcine bilo ranije…

Amil Družić: Da je bila vakcina i da im je neko rekao, da su imali informaciju, ne bi sebe doveli u to stanje gdje je sada im život staje i onda se moraju okrenuti liječenju. Moraju da pauziraju sve vezano za njihov život. Porodice bivaju paralizirane i sam taj strah od karcinoma i od liječenja jako je prisutan, ali još više je prisutan taj strah šta će biti nakon terapije, kakav će biti život? Da li će se moći vratiti normalnom životu? Da li će biti reproduktivno aktivan? Da li će moći imati porodicu i tako dalje? Milion pitanja se otvara tu i posebno kada se osvijesti ta činjenica da je to moglo biti sve spriječeno. Moja poruka je i roditeljima i svim uzrastima, djevojčicama, dječacima, adolescentima koji gledaju ovo: Nemojte dozvoliti sebi da upoznate ovaj virus, odnosno posljedice njegove, izbliza i njegove strahote. Djelujte preventabilno jer prevencija nije slogan neki. Ovo nije kampanja, ovo je činjenica. Karcinomi povezani sa HPV infekcijom se mogu spriječiti i to je već postalo standard u svijetu. Dobro razmislite o svemu što sam rekao danas i raspitajte se ako se niste vakcinisali, gdje se možete vakcinisati, kako se možete vakcinisati i tako dalje. Eto to je moja poruka svima da jednostavno se informišu, da idu na preglede, da idu na redovnu vakcinaciju koja je kod nas dostupna u Federaciji. U čitvoj BiH imamo sad rodno neutralnu vakcinaciju, mogu se vakcinisati dječaci i djevojčice, pa čak i adolescenti do 25. ili 26. godine života. Malo imamo problem sa dostupnosti informacija javnih. Imamo recimo portal kao što su vakcine.ba koji radi svoj posao jako dobro i ima puno informacija na njemu. Preporučujem svima da idu na portal da pročitaju, jako korisne informacije gdje se i zablude rješavaju itd. Ali javne informacije tipa od naših javnozdravstvenih ustanova trebaju biti malo bolje, malo šire itd. i češće da se spominju. Eto, moja poruka za kraj je da se vakcinišu djeca, da osobe idu na redovne preglede i da ne prepuste sebe slučaju, da se kasnije ne kaju što nisu uradili sve što su mogli.

Jelena Kalinić: Amile, puno ti hvala na ovome.

Amil Družić: Hvala vam na pozivu, bilo mi je zadovoljstvo razgovarati o ovoj jako bitnoj temi, stvarno.