Northwestern klinika i zamrznuto vrijeme: između izgubljenog povjerenja pacijenata i institucionalnog nepostupanja i prebacivanja odgovornosti

Nakon iznenadnog zatvaranja Northwestern klinike, stotine pacijenata ostali su u neizvjesnosti o sudbini svojih embrija i drugog biološkog materijala. Mnogi su se suočili sa strahom, bespomoćnošću i osjećajem da su izgubili kontrolu nad nečim što predstavlja njihovu nadu za roditeljstvo.

Za mnoge parove koji se bore s neplodnošću, odluka da započnu postupak vantjelesne oplodnje predstavlja godine nade, odricanja i emocionalne iscrpljenosti. Zamrznuti embriji i drugi pohranjeni biološki materijal za njih nisu samo medicinski uzorci – oni predstavljaju mogućnost da jednog dana postanu roditelji. Upravo zato je zatvaranje Poliklinike Northwestern Medical Center, nekadašnje New Life BiH, izazvalo dubok osjećaj neizvjesnosti među stotinama pacijenata.

Iznenadno zatvaranje klinike razotkriva sistemski vakuum u nadzoru nad biomedicinski pohranjenim embrijima

Klinika je zatvorena u oktobru 2025. godine, bez prethodnog obavještenja korisnicima. Od tada pacijenti više ne mogu pristupiti svom biološkom materijalu niti ga preuzeti i premjestiti u drugu ustanovu. Osam mjeseci kasnije, embriji i drugi uzorci i dalje se nalaze iza zaključanih vrata objekta čiji su vlasnici nestali iz javnosti.

 

No, ovo nije bio prvi problem sa klinikom. Većina korisnika su bili pacijenti Klinike New Life i tamo su već započeli neke postupke. I onda je 2024. godine, bez ikakvog informisanja pacijenata, bez najave, ta klinika je prešla u vlasništvo Northwestern Medical Center.

Riječ je o ustanovi koja je imala ugovor sa Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine za provođenje postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje. Međutim, nakon njenog zatvaranja otvorila su se brojna pitanja o tome ko je odgovoran za čuvanje biološkog materijala i zaštitu prava pacijenata, kao i pitanja vezana za to u kakvoj je uopšte stanju taj biološki materijal.

U videoporukama koje su objavili, korisnici klinike opisuju osjećaj napuštenosti i nevjerice. Kažu da su vrata klinike jednog dana jednostavno ostala zaključana, bez objašnjenja i bez mogućnosti da dobiju informacije o sudbini onoga što smatraju svojom posljednjom šansom za roditeljstvo.

Pacijenti saznaju fragmentirane i zakašnjele informacije, dok raste zabrinutost za biološki materijal

Kontejneri u kojima se nalaze biološki materijali, ostali su u prostorijama Core Business Centra u kojem je zatvorena klinika North Western Medical Center na adresi bulevar Meše Selimovića 17A u Sarajevu koje su vlasništvo firme A2D Core.

„Za problem sam lično saznala  početkom novembra. Problem je nastao kad sam zvala kliniku više puta telefonom da zakažem konsultacije s njima. Na fiksni tel. je bila informacija kako linija nije u funkciji, a mobitel je bio stalno nedostupan. Tražila sam njihovu web stranicu, vidjela da nema vijesti, na Facebook profilu nema nikakvih vijesti, već dugo nema objava, otišla sam tamo, vidjela kako su vrata zatvorena, nikakvog natpisa nema, zaključano, nigdje ništa. Baš me je tada uhvatila panika “, kazala je Alma Ljubica Kovačević, jedna od korisnica i pacijentica Northwestern klinike.

Potom ona  zove Kantonalno ministarstvo zdravstva gdje joj poručuju da zove Federalno ministarstvo zdravstva.

„Zovnem Federalno ministarstvo zdravstva, javi se pomoćnik ministra koji kaže da se nada da će ovih dana kao to riješiti, nema problema, da budemo bez brige. Međutim, to rješavanje se ni do danas nije dogodilo“, nastavila je Alma.

„Mi kao pacijenti uopšte nismo sigurni da su naši uzorci koje smo tu ostavili, ostali tu 100%, odnosno da se i dalje tu nalaze. Zbog čega? Zato što zbog nedjelovanja institucija u proteklih 8 i po mjeseci i nedostupnosti naših materijala jer ih još ne možemo dobiti na raspolaganje, izražavam otvorenu zabrnutost da su naši embrioni i biološki materijali mogli biti i prije toga zloupotrebljeni, da je neko neovlašteno raspolagao njima u smislu da je mogao da ih iznese preko granice da ih proda na crnom toržištu kao donirane embrione, spolne ćelije i sl.“, objasnila je.

 

Oko 500 potencijalnih beba – embriona ugroženo

Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se u klinici nalazi oko 500 zamrznutih embrija, kao i o uzorcima spolnih ćelija. Njihovo dugoročno očuvanje zavisi od kontinuiranog stručnog nadzora i održavanja spremnika s tekućim azotom. Pacijenti upozoravaju da je osoba koja je do sada obavljala taj posao već otišla u penziju, dok, prema njihovim saznanjima, nijedna institucija nije imenovala stručnjaka koji bi službeno preuzeo odgovornost za daljnje čuvanje embrija.

Ona dodaje da ih najviše zabrinjava upravo izostanak jasnog institucionalnog odgovora. Navodi da, prema informacijama kojima raspolažu, Ministarstvo zdravstva Federacije BiH, kao ni druge nadležne institucije, još nisu odredili osobu koja bi bila odgovorna za nadzor nad pohranjenim biološkim materijalom.

„Federalno ministarstvo zdravstva kao nadležno ministarstvo za problematiku biomedicinskih potpomognute oplodnje, koja je u zakonu dodijeljena isključivo njima, od zatvaranja klinike pa do danas, za 8 mjeseci, nikada nije imenovalo osobu koja bi bila dužna da se stara o embrionima i spolnim ćelijama  koje su zamrznute, a ostavljene su u prostorijama klinike, a to Ministarstvo, prema Zakonu, ima Komisiju za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje koja se do sada uopšte nije oglasila. Nedavno objavljeni izvještaj Ureda za reviziju institucija u F BiH je konstatovao da „nije imenovana nova Komisija za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje u skladu sa odredbama člana 19. Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom. “ govori Alma.

U „Ad hoc“ rješenju o imenovanju Povjerenstva koje je potpisao ministar Nediljko Rimac od 13.11. prošle godine i kojim se imenuje Komisija za vršenje monitoringa za prenos materijala iz Sarajeva u Zenicu, naloženo je da glavni federalni zdrastveni inspektor  treba da obezbjeđuje dovoljne količine azota.

„Znači nigdje nije naloženo da inspektor treba da dosipa tečni azot u spremnike. S obzirom da Ministarstvo tim rješenjem nije imenovalo osobu koja će to činit, onda je federalni zdrastveni inspektor odlučio i da dosipa azot kako bi radio u javnom interesu i kako bi održao materijale u životu“, kazala je Alma.

Međutim, briga o embrijima i spolnim ćelijama nije ograničena samo na dosipanje tečnog azota radi ostvarivanja adekvatne temperature.

„Postoji cijelo poglavlje zakona o načinu kako se održavaju embrioni i spolne ćelije u spremnicima. Briga o tim uzorcima nije samo dosipanje azota, to je i konstantna svakodnevna kontrola temperature i ostale radnje, ali mi nemamo pristup i nemamo uopšte mogućnost da to pratimo“, istakla je Alma.

„Embrioni i drugi reproduktivni biološki materijali čuvaju se u tečnom azotu na temperaturi od -196°C, uz strogo definisane procedure i kontinuirani nadzor. Svaki uzorak mora biti jasno označen i mora postojati potpuna sljedivost njegovog čuvanja. Međutim, pacijenti danas nemaju odgovor na najvažnije pitanje, da li su njihovi embrioni pravilno čuvani, da li su i dalje vitalni i da li će ikada moći biti iskorišteni“, objasnila je za Nauka govori prof. dr. Fatima Gavrankapetanović -Smailbegović, specijalista ginekologije i akušerstva, zastupnica SBiH u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Federacije BiH.

Zbog straha da bi embriji mogli biti ugroženi ili trajno izgubljeni, pacijenti su slučaj prijavili nadležnim institucijama. Ipak, mjeseci prolaze, a oni i dalje čekaju odgovor na najvažnije pitanje – kada će ponovo moći raspolagati vlastitim biološkim materijalom i nastaviti put prema roditeljstvu koji je iznenada prekinut zatvaranjem klinike.

Protesti, strah, anksioznost pacijenata i nedostatak odgovora i empatije institucija

Ojađeni i upaničeni pacijenti su od zatvaranja klinike do juna 2026. više puta pokušavali kontaktirati Federalno ministarstvo zdravstva na različite telefone po ovom pitanju te organizovali proteste u januaru pa opet u junu 2026. Nauka govori je također kontaktirala Federalno ministarstvo zdravstva putem emaila, ali do objave ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor.

„Ne znamo šta da kažemo na ovakvo ponašanje Ministarstva, koje se ponaša tako kao da baš ne želi da sačuva naše embrije“, izjavila je Alma.

Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine donijela je Preporuku broj P-195/26 od 2. juna 2026. godine, upućenu Federalnom ministarstvu zdravstva, nakon žalbe pacijenata Poliklinike Northwestern Medical Center IVF u Sarajevu zbog nemogućnosti pristupa njihovom pohranjenom biološkom materijalu. U preporuci se od Ministarstva traži da odmah uspostavi saradnju s Institucijom ombudsmena, u skladu sa Zakonom o ombudsmanu za ljudska prava BiH, te dostavi traženo izjašnjenje. Preporuka je, u skladu sa zakonom, dostavljena i podnositeljicama žalbe.

Općinski sud u Sarajevu donio je 18. juna Rješenje o određivanju privremene mjere osiguranja kojm se nalaže  Federalnom ministarstvu zdravstva neprekidno kontinuirano čuvanje materijala u propisanim kriouslovima, osiguravanje potrebnih količina azota i dosipanje istog, te imenovanje stručne osobe koja će vršiti te radnje. Također rješenjem se zabranjuje Federalnom inistarstvu zdravstva i Northwestern klinici  da premjeste, daju trećim licima, odmrznu, oštete ili otuđe  odnosno na bilo koji način raspolažu biološkim materijalom pacijenata.

Prema Zakonu o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, objavljenom u Službenom listu FBiH, Godina XXV – Broj 59, iz 2018. godine, objašnjava ulogu Povjerenstva za primjenu postupaka biomedicinski pomognute oplodnje. Povjerenstvo je stručno i savjetodavno tijelo koje pri Federalnom ministarstvu zdravstva imenuje federalni ministar na četverogodišnji mandat, a čine ga stručnjaci iz područja ginekologije, pedijatrije, genetike, biologije, psihijatrije ili psihologije, prava, predstavnik Ministarstva i predstavnik udruženja pacijenata.

Prema Izvještaju o finansijskoj reviziji Federalnog ministarstva zdravstva za 2025. godinu, revizijom je konstatovano da nije imenovana nova Komisija za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje u skladu sa odredbama člana 19. Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom.  Izdata je Preporuka da se imenuje komisija  za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje u skladu sa Zakonom o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom. Do trenutka objave ovog članka Ministarstvo to nije učinilo.

U slučaj se uključio i Transparency International (TI) u BiH.

„Slučaj zatvaranja IVF klinike u Sarajevu, koji je ostavio više desetina pacijenata bez pristupa vlastitom reproduktivnom materijalu i embrionima, predstavlja grubi nasrtaj na osnovna prava i dostojanstvo pacijenata. Već osam mjeseci građani se suočavaju sa potpunim zidom šutnje i prebacivanjem odgovornosti između nadležnih institucija, dok je njihovo pravo  direktno ugroženo“, izjavili su ispred Transparency International.

Iz TI dodaju kako Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom FBiH jasno propisuje obavezu formiranja komisije koja odlučuje o prenosu materijala u drugu ustanovu.

„Unatoč tome, Federalno ministarstvo zdravstva ignorisalo je sve upite pacijenata, a potom i zvanične zahtjeve, urgencije i žalbe Transparency Internationala u BiH (TI BiH). Ovakvo ponašanje – ‘šutnja administracije’ u trenucima kada se radi o ovako osjetljivom i biološki kritičnom pitanju – apsolutno je nedopustivo“ naglašavaju iz Transparency International.

„Činjenica da je TI BiH morao pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu protiv Federalnog ministarstva zdravstva pokazuje kakvo je stanje institucionalne odgovornosti. Pacijenti ne smiju biti žrtve lošeg regulatornog nadzora nad privatnim klinikama, niti nefunkcionalnosti sistema. Kontrole u ovoj oblasti moraju postati rigoroznije kako se ovakve situacije ne bi dešavale“, dodali su iz TI u mailu koji je bio odgovor na upit Nauka govori.

Nakon protesta oštećenih pacijenata, 26. juna 2026. oglasilo se i Federalno Ministarstvo zdravstva na svojim službenim stranicama.

U tom saopštenju iz Ministarstva su izjavili kako „Federalno ministarstvo zdravstva nije zdravstvena ustanova niti pravno lice ovlašteno za nabavu, čuvanje ili rukovanje medicinskim plinovima. Budući da je tekući dušik medicinski plin koji se prema važećim propisima smatra lijekom, njegovu nabavu i korištenje mogu obavljati isključivo za to ovlaštene zdravstvene ustanove i pravne osobe koje ispunjavaju zakonom propisane uvjete. Ministarstvo stoga ne može zakonito nabavljati, osiguravati niti dosipati tekući dušik“.

Iz ovog Ministarstva su naveli kako oni ne mogu odobravati pojedinačne transfere biološkog materijala iz neovlaštene u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu, jer za takvo postupanje ne postoji zakonski temelj. Važeći propisi predviđaju da se prijenos može provoditi isključivo između ovlaštenih zdravstvenih ustanova, kroz zakonom propisanu proceduru i uz ispunjene sve propisane uvjete te kažu kako da PZU „Northwestern Medical Center“ Sarajevo nema niti je ikada imala verifikaciju Federalnog ministarstva zdravstva za provođenje postupaka biomedicinski pomognute oplodnje.

Ovo znači da Ministarstvo neće provesti Nalog Općinskog suda i da smatraju da je Odluka suda nije zakonita i da je neprovodiva.

Sve ovo ima utjecaj na psihofizičko zdravlje oštećenih pacijenata koji se žale na anksioznost, izloženi su velikom stresu i strahu.

Kriza koja otvara pitanja ne samo o jednoj klinici, već i o funkcionalnosti regulatornog nadzora te provođenju zakona

Podsjećamo, ovo se događa pola godine nakon što je u decembru 2025. Federalno ministarstvo zdravstva objavilo saopštenje kako „Kantonalna bolnica Zenica odbija da preuzme embrije i biološki materijal iz privatne poliklinike Northwestern Medical Center, iako je Federalna uprava za inspekcijske poslove donijela rješenje kojim se toj ustanovi nalaže žurno preuzimanje i privremeno zbrinjavanje embrija i biološkog materijala.“

Federalno ministarstvo zdravstva je tada navelo da je odmah obavijestilo nadležno tužiteljstvo, Federalnu upravu za inspekcijske poslove i KB Zenica te zatražilo hitno provođenje inspekcijskog rješenja radi zaštite embrija i drugog biološkog materijala. Ministarstvo je tada poručilo da će nastaviti poduzimati mjere iz svoje nadležnosti i redovno informirati javnost o daljnjim koracima. KB Zenica nije izvršila nalog Federalne inspekcije, pozivajući se na nepostojanje smjernica. Postoji odluka suda u Sarajevu o privremenom odgađanju prenosa materijala jer Ministarstvo zdravstva nije dalo upute Kantonalnoj bolnici u Zenici kako da prenese uzorke. Zenička bolnica nema uslove, spremnike niti vozilo za transport.

Postoji nekoliko stvari o kojima treba razmišljati u slučaju Northwestern klinike. Embrioni i drugi biološki materijal je mogao biti ugrožen i na druge načine – šta da se dogodio nestanak struje, poplava, zemljotres, da je nastala nestašica tekućeg azota ili bilo koji drugi razlog, bez obzira da li se radi o privatnim klinikama ili javnim zdravstvenim institucijama? Ovo znači da privatne klinike nemaju analizu rizika niti imaju sposobnost kriznog komuniciranja, čak i u slučaju gašenja poslovanja.  No, to znači da i državne institutucije nisu sposobne adekvatno i brzo reagovati, krizno komunicirati i smanjiti rizik i štetu nastalu ovakvim slučajevima ne nemaju punu kontrolu niti analizi rizika za ovakve i slične slučajeve. Znači i da ne postoji sistem osiguranja i reosiguranja bioškog materijala te da je zemlja ranjiva na ovakve izazove.

Ovo nije prvi put da je ljudski biološki materijal u Bosni i Hercegovini bio ugrožen i prepušten slučaju. Nauka govori je 2022. godine već pisala o sličnom skandalu kada je zatvorena CryoSave klinika za čuvanje matičnih ćelija pupkovine, pa ljudi nisu znali šta se događa sa biološkim materijalom čije su čuvanje skupo platili. Već je to trebala biti lekcija državnim institucijama, ali, nažalost, nije.

„Sve ovo se uveliko odražava na psihičko i fizičko zdravlje pacijenata čiji su maerijali ostali zarobljeni jer su sudbine stotinu porodica u pitanju. Neki brakovi su već u krizi i pred razvodom zbog višemjesečne agonije“, dodala je Alma Ljubica Kovačević.

„Mi smo punih 8 mjeseci u teškoj neizvjesnosti. Život u neizvjesnosti za ovako jednu životno osjetljivu i bitnu stvar vam je u prevodu život u napetosti i psihičkom ludilu. Niti znamo kako spavamo, niti šta radimo, ne funkcionišu nam privatni životi, trpi posao, znaći apsolutno smo u nekom bezizlaznom vakum stanju punih osam mjeseci, a ništa se ni ne dešava, niti se ne rješava. Doslovno se samo nadamo nekom rješenju”, kazala je za Nauka govori Alma Tandir, još jedna od oštećenih pacijentica u ovom slučaju.

Ovo znači i da državne institucije ne pokazuju i ne umiju pokazati empatiju, a ovdje se radi o nečijoj potencijalnoj djeci. Dakle, govorimo o oko 500 embriona, u eri u kojoj se neprestano žene potiču na rađanje zbog pada nataliteta. Radi se o bioetičkoj tragediji bez presedana na ovim prostorima. Ovakvo ponašanje javnih institucija narušava već uzdrmano povjerenje u zdravstvene institucije, što se može odraziti na niz javnozdravstvenih mjera.

„Ono što se dogodilo u poliklinici za vantjelesnu oplodnju nezamislivo je u jednom civiliziranom društvu i pravnoj državi. Činjenica da je oko 500 embriona i drugog biološkog materijala ostalo zarobljeno, a da pacijenti mjesecima nemaju nikakvu informaciju o njihovoj sudbini, duboko je uznemirujuća i ponižavajuća. Iza svakog od tih embriona stoji teška životna priča, godine borbe s neplodnošću, brojna odricanja, emotivni i finansijski teret. Njihova jedina želja je bila da postanu roditelji.  Svi oni  su svoje povjerenje dali našem zdravstvenom sistemu a zauzvrat su ostavljeni u neizvjesnosti“, kazala je za Nauka govori dr. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović.

Embrioni i drugi reproduktivni biološki materijal čuvaju se u tečnom azotu na temperaturi od –196°C, uz strogo definisane procedure i kontinuirani nadzor. Svaki uzorak mora biti jasno označen i mora postojati potpuna sljedivost njegovog čuvanja. Međutim, pacijenti danas nemaju odgovor na najvažnije pitanje, da li su njihovi embrioni pravilno čuvani, da li su i dalje vitalni i da li će ikada moći biti iskorišteni.

U slučaju Northwestern klinike i embriona ogoljena je činjenica da FBiH nije pripremljena za ovakve krizne situacije, sistem je vulnerabilan te je ovo opomena da se nešto ovako nikad ne ponovi. Iako zakon o medicinski potpomoguntoj oplodnji postoji, on se u ovom slučaju nije proveo na način na koji bi se od oštećenja, uništavanja i zloupotreba zaštitio biološki materijal i prava pacijenata.

„Jedan od uslova da bi klinika dobila dozvolu za rad jeste da ima ugovor sa backup klinikom, sa drugom klinikom iz koja će preuzjeti nastavak liječenje za slučaje vanrednih okolnosti u jednoj klinici. Međutim, poznato nam je iz dokumenata i istraživačkih medija da Northwestern neko vrijeme prije zatvaranja nije obnavljao ugovor jer nisu ni predavali zahtjev za obnavljanje licence“, kazala je Alma Ljubica Kovačević, a to je i Ministarstvo navelo na svojoj web stranici u saopštenju da „NW klinika nije imala dozvolu za rad“.

Također, ovo smanjuje i povjerenje u sektor privatnih klinika, čime je djelomice ugrožen rad i drugih klinika za umjetnu oplodnju ali i privatnih klinika, poliklinika i bolnica uopšte – ovo je tamna mrlja na licu privatnih zdravstvenih institucija. Jer, ako Ministarstvo prati rad i svih ostalih klinika ove vrste i ako nije ni, nakon isteka mandata komisije, ponovo formiralo to regulatorno tijelo – Pivejrenstvo, osnosno komisiju koja treba da se stara o svim ovim stvarima, onda se otvara logičko pitanje kako bi onda bolju sudbinu mogli doživjeti i pacijenti drugih klinika ako se desi sličan problem.

Iza ovog slučaja ne stoji samo administrativni ili pravni spor, već stotine ljudi koji su medicinskim putem pokušali ostvariti jedno od najosnovnijih životnih prava – mogućnost da postanu roditelji. U srži, ovo je bioetički skandal. Dok institucije utvrđuju odgovornost i vode postupke, embriji i drugi biološki materijal ovih ljudi ostaju nedostupni, na milost i nemilost vremenu, a vrijeme dodatno produbljuje neizvjesnost. Pacijenti zato ne traže povlašten tretman, već zaštitu svojih prava i hitno rješenje koje će osigurati da njihov biološki materijal bude siguran i da im se omogući nastavak liječenja.

„Ovo je ozbiljan institucionalni neuspjeh koji direktno pogađa ljudske sudbine. Država je bila dužna osigurati kontinuitet rada ili hitan transfer embriona i biološkog materijala u ustanovu koja ispunjava sve stručne i zakonske uslove. Ako takva ustanova ne postoji u našoj državi a sto je žalosno, onda je embrione pod strogo kontrolisanim uslovima trebalo prebaciti u poliklinike van naše zemlje“, smatra dr. Fatima Gavrankapetanovic -Smailbegovic.

Dr. Gavrankapetanović-Smailbegović ističe kako je ovakvo poigravanje s najosjetljivijim životnim pitanjima potpuno je nedopustivo.

„Za mnoge od ovih parova upravo su zamrznuti embrioni posljednja prilika da postanu roditelji. Zato nadležne institucije moraju hitno dati jasne odgovore, utvrditi odgovornost svih koji su doveli do ove situacije i poduzeti sve mjere kako bi se zaštitio biološki materijal i prava pacijenata. Ovdje ne govorimo o brojevima, već o ljudskim sudbinama. Svaki od tih embriona predstavlja nadu jedne porodice koja još uvijek čeka svoje dijete.“, zaključuje dr. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović.