Stvarno je: stručnjaci su potvrdili AI rješenje za Riemannovu hipotezu koje je u petak, 20.novembra 2026. ponudio uposlenik kompanije Anthropic. Za mene, koja nisam matematičar i većinu vas, bilo je na prvu teško shvatiti šta ova vijest znači za područje matematike. No, znači jedan veliki dan jer se radi o jednom od najvećih problema matematike. Vijest je došla netom, samo dan, nakon što je Anthropic izašao na berzu u epohalnoj inicijalnoj javnoj ponudi dionica koja je dostigla 1,5 biliona dolara početne tržišne valuacije, uz cijenu od 97,17$ po dionici na zatvaranju berze prvog dana.
Riemannova hipoteza najpoznatiji je neriješeni problem u cijeloj matematici. Postavio ju je Bernhard Riemann 1859. godine, a tiče se prostih brojeva. Iako se čini da su oni nasumično raspoređeni na brojevnom pravcu, ova hipoteza sugeriše da u pozadini postoji složena struktura njihova rasporeda.
I upravo u tom grmu leži zec: ovdje se radi o prepoznavanju sturkture rasporeda, pravila, pravilnih ponavljanja, patterns, a umjetna inteligencija je u tome odlična, bolja nego mi.
Ova hipoteza je za svijet matematike bio toliko veliki i zastrašujući problem, da ga se matematičari nisi ne usuđivali dotaknuti. I onda je došao Levent Alpöge iz Anthropic spomenuti i objavio ono što je smatrao dokazom ne samo Riemannove hipoteze, već i generalizirane Riemannove hipoteze – mnogo snažnije i sveobuhvatnije matematičke istine koja bi iz temelja promijenila cjelokupnu matematiku. Čitav vikend je ovo bila vijest i matematičari su pokušavali shvatiti je li Alpöge zaista to postigao. Sada eksperti vjeruju da je stvarno riješio problem.
I to je nešto što bi vas trebalo zanimati, bez obzira na to volite li matematiku ili ne, razumijete li znača hipoteze i njeno rješenje ili ne.
Dakle, ovo je dio kojeg se sigurno sjećate još iz osnovne škole: prosti brojevi su oni koji se mogu dieliti samo sami sa sobom ili sa 1. Recimo: 2, 3, 5, 7, 11, 13, 17, 19, 23, 29. I u seriji Fondacija, snimljenoj po djelu Isaaca Asimova Fondacija, matematičarka Gaal Dornick broji primarne, proste brojeve kada je nervozna kako bi uvela neki red u haos koji je potresa.
Stvar je u tome što se čini da prosti brojevi se pojavljuju zaista haotično – nekad su tu jedan do drugog ili vrlo blizu, a nekad su vrlo udaljeni na brojevnom pravcu. To izgleda kao neka matematička kakofonija, bez smisla i reda. E, pa AI je možda uveo red u to.
„Potpuno smo uvjereni da je Alpögeov dokaz Riemannove hipoteze tačan te mu čestitamo na ovom postignuću”, napisali su matematičari u zajedničkoj izjavi zajednica Lean i Mathlib, koje pružaju podršku programskom jeziku za matematiku, Lean. Ovime potvrđujemo da su i iskaz i dokaz Riemannove hipoteze točni.
Zašto je važna i interesantna Riemannova hipoteza?
Pitanje prostih brojeva je utkano u sigurnost interneta i kriptografiju. Prosti brojevi važni su za sigurnost interneta jer je veoma lako pomnožiti dva ogromna prosta broja, ali je izuzetno teško rastaviti njihov proizvod i otkriti koji su brojevi korišteni. Na tom principu počivaju neki kriptografski sistemi, poput RSA (Rivest–Shamir–Adleman enkripcija), koji štite naše lozinke, bankovne transakcije i digitalnu komunikaciju. U matematici, prosti brojevi su fundamentalni za razumijevanje strukture svijeta, te je Riemannova hipoteza matematičko-filozofsko pitanje slučaja, nužnosti i pravila, viđena pravila u haosu.
Ovde, kao potpuni laik iznosim nekoliko stvari o kojima bi trebali razmišljati:
- da li umjetna inteligencija koja može razriješiti tako kompleksan matematički problem kojeg niti jedan čovek nije mogao, predstavlja opasnost po čovječanstvo?
- ako ljudi nisu mogli riješiti dokaz hipoteze, kako je moguće da prekontrolišu da li je ono što je AI uradila tačno? Kako znaju da znaju?
- ako su matematički problemi bili poligon za oštrenje vijuga mladim matematičarima, šta će se desiti sa njima, na čemu će vježbati?
Ova podvig umjetne inteligencije se dogodilo oko dva mjeseca nakon što je spomenuti matematičar iz Anthropica objavio kako je sa kolegom Tristanom Buckmasterom sa Univerziteta New York uz pomoć AI riješio Navier-Stokesovu jednačinu.
Posao čovjeka kao vrlog pitca
Ne treba nikako izuzeti iz vida kako su čovjek i AI zajedno radili na ovome. Umjetna inteligencija se nikad sama ne bi dosjetila da krene rješavati ovaj ili bilo koji drugi problem. Čovjek ju je usmjeravao. Jedna od važnih karakteristika svijesti jeste radoznalost i postavljanje pitanja, a AI to još nema. Nema ni potrebu da bude radoznala.
Stoga će u budućnosti najveća uloga čovjeka biti u postavljanju pitanja – baš kao što je to bila i do sada. Mi možemo stvarati hipoteze pomoću umjetne inteligencije, brainstormati, ali za sada AI neće postaviti pitanje.
U samo godinu dana, umjetna inteligencija prešla je put od jedva primjetne pomoći u matematičkim istraživanjima do rješavanja problema za koje su ljudi vjerovali da su još daleko od rješenja. Sada matematičari, baš kao i svi mi ostali, moraju pronaći svoje mjesto u tom novom svijetu. Ovo otvara mnogo veće pitanje: da li AI postaje samo alat kojim se matematičari služe ili postaje aktivni učesnik u stvaranju novog matematičkog znanja? To je možda čak značajnije od samog rješenja Riemannove hipoteze i negove potvrde.