Alfred Kinsey je otvorio vrata širom nečemu o čemu šuškamo, a ne smijemo puno pričati i pričati sa svakim – priči o seksu. Naravno, ne o erotičnom ili pornografskom, jer to je postojalo davno prije Kinseya, nego o nauci koja se bavi  ljudskom seksualnošću. I dok j Freud dao naznake ove nauke, mnogo toga je tumačio pogrešno, mnogo toga je ostalo samo na njegovom mišljenju, Kinsey je metodično i naučno pristupio ovoj temi. Kako su njegovi čuveni Kinsey Reports (Kinseyevi izvještaji) nastali u priodu 1948. – 1953. u jeku vrlo konzervativne ere, tako će ovi izvještaji biti proglašeni skandaloznim. I dan-danas se koplja lome oko ovih začetaka seksologije, mnogi moderni seksolozi kritikuju neke segmente izvještaja, međutim, definitivno je time započela jedna nova era u psihologiji, te zvanično započeta jedna nova nauka – seksologija. 

Alfred Kinsey je rođen 23. juna 1894. u New Jerseyu u jednoj ne baš bogatoj porodici. Nažalost, zbog siromaštva, porodica nije mogla obezbijediti adekvatnu zdravstvenu njegu, pa je Kinsey kao dječak imao rahitis, tifus i reumatsku groznicu. Zbog rahitisa je imao deformaciju kičme, a zbog te deformacije bio je obilježen kao osoba koja nije bila podobna za vojsku kada je bio Prvi svjetski rat.

Kinseyeva prva ljubav je bila biologija. Međutim, otac ga je natjerao da upiše mašinstvo. Alfred će nerado studirati mašinstvo dvije godine, pa potom upisati biologiju i fokusiraće se na entomologiju. Prije bavljenja seksološkim istraživanjima napisao je nekoliko radova o osi šiškarici. Upravo je na ovom insektu i doktorirao 1919. na Harvardu. Također, napisao je i jedan udžbenik biologije za srednju školu te knjigu “Jestive biljke Istočnih Sjedinjenih Američkih Država”.

Kinsey je sam bio biseksualna osoba. Oženio se Clarom Bracken McMillen 1921. ali su njih dvoje u ovoj vezi imali dogovor da njihova veza bude otvorena, te je Kinsey imao veze i sa drugim ženama i muškarcima.

Šta je tačno navelo Alfreda Kinseya da se od bavljenja osama počne baviti ljudskom seksualnošću, nije jasno. Inicijalni okidač bi možda moglo biti njegovo proučavanje parenja osa šiškarica, ali od 1933. Kinsey se počinje nešto dublje baviti problematikom seksualnog ponašanja ljudi. 1935. na Univerzitetu Indiana predstavlja neke svoje prve studije na ovom polju.

Tada je tvrdio nešto što je i danas vrlo aktuelno – da se premalo izučava ljudska seksualnost, previše izbjegava ova tema i da ljudi generalno, ne samo naučnici ne razumiju anatomiju i fiziologiju spolnosti. Studenti su tražili predavanja o mehanici seksa, predavanja na kojima će se iskreno govoriti o kontracepciji i veneričnim bolestima, a bili su im nuđeni samo kursevi o “porodici i braku” gdje su se ove teme još više uvijale. O tome se i danas malo uči u školama, jer je nastavnicima nelagodno pričati o tome, a svaki napor da se mladima pruži više informacija o tome “šta imaju među nogama i kako to funkcioniše” se često satanizira i ima ogroman otpor. Upravo je ovo bila i sudbina Kinseyevog rada, da se danas satanizira u ultra-konzervativnim krugovima. Međutim, znanje o spolnosti samo može doprinijeti tome da budemo bolji, odgovorniji partneri. 

Na svojim predavanjima Kinsey će najsuvljim naučnim jezikom pričati o petingu, erekciji, vlažnosti vagine i stimulaciji klitorisa. Naravno da će ova predavanja postati hit među studentima i malo po malo, studenti će svoje jade, frustracije i iskustva ispovijedati Dr Seksu, kako su Kinseya često zvali na kampusu. I tu se rađa ideja – zašto ne napraviti ove razgovore metodičnijim, i iskoristiti tu gomilu informacija u naučne svrhe? Kinsey je shvatio da o parenju životinja znamo mnogo više nego o ljudskom intimnom činu i zašto se i to ne bi moglo naučno proučavati? 

Intervju koji je sastavio sa saradnicima se sastojao od – nećete vjerovati – 350 pitanja o intimnoj sferi!

Fondacija Rockfeller će se zainteresirati za Kinseyev rad, i obezbijediće mu sredsva za istraživanja. Ova istraživanja će kao rezultat imati čuvene Kinseyeve izvještaje te djela “Seksualno ponašanje muškarca” objavljeno 1948. i “Seksualno ponašanje žene” iz 1953.

I šta je pisalo u tim radovima i izvještajima? 

Kinsey i njegovi saradnici su prikupljali podatke o seksualnom ponašanju putem ankete, a razvili su i metodu posebnog šifriranja da mogu prepoznati kada neko ne govori istinu. Tih godina ankete nisu bile baš uobičajeno istraživačko sredstvo, te je njegov doprinos naučnoj metodi i metodologiji anketiranja zaista bio velik. U toku istraživanja Kinsey i saradnici su intervjuisali oko 5300 muškaraca i oko 5940 žena, što je zaista iznimna veličina uzorka, međutim, njihov odabir nije možda bio veoma reprezentativan i danas je upravo to jedna od najvećih kritika Kinseyevog istraživanja. 

Naime, veliki udio u istraživanju čine marginalizirane grupe – zatvorenici, prostituke, studenti, homoseksualci. Manje su zatupljene osobe iz ruralnih sredina, stariji građani, ali i konzervativni “vrli građani”… jednostavno, Kinsey je intervjuisao one koje je mogao. U to doba jednostavno niste mogli pokucati nekoj porodici i pitati ih o njihovom seksualnom životu, a ne možete ni danas. Jednostavno, ovdje nije postignuto ono što se zove “slučajni uzorak”. Kinsey je i sam znao to, ali se nadao da će na kraju postići uzorak od 100 000 ispitanika te da će veličinom uzorka amortizirati ovu manu istraživanja i dobiti veliku količinu podataka što bi, mislio je, anuliralo problematiku tehnike uzimanja uzorka. 

No, u nauci stvari nisu takve – Kinsey je bio preoptimističan u pogledu broja anketiranih te nije razumio šta stvarno znači slučajni odabir. Ne možemo uzeti Kinseyeve izvještaje baš kao približno vjeran prikaz osobenosti seksualnih navika prosječnog čovjeka. 

Međutim, Kinseyevi izvještaji imaju jednu drugu svijetlu stranu – odabrane su primjerene statističke metode. Čak je njegov rad pregledao Odbor za nagrade Američke statističke udruge i dao ocjenu da je cjelokupni utisak o ovom radu pozitivan (prema Masters, Johnson, Kolodny, “Ljudska seksualnost”, a oni to citiraju prema Cochran, Montsteller i Tukey, 1953).

Odabir uzorka nije jedina kritika Kinseyevog rada. Neke stvari iz njegovih istraživanja su duboko uznemirile konzervativnu javnost, a naučna zajednica je našla još nekoliko problema sa istraživanjem.

U potkrovlju svoje kuće, Kinsey je ponekad snimao spolne odnose svojih saradnika i sudionika studije. Snimao je takav materijal i van SAD, pa je imao probleme s carinom, što je imalo i sudski epilog. Zatim, ženske osobe koje nisu bile u braku, ali su imale stalne odnose je upisivao kao “udate”, a često se radilo o prostitikama koje nisu bile udate. Zatim tu je i problematika njegovog istraživanja orgazama kod djece, gdje je dio materijala dobio od osoba koje su tvrdile da su u djetinjstvu bile primorane na odnos, a dio od nekoliko pedofila. Naknadno je utvrđeno da se kod podataka o pedofiliji radilo o jednom pedofilu, a Kinsey je to predstavio kao da se radi o nekoliko izvora, što je oblik naučne prevare.

Jedan od rezultata ovih istraživanja bila je i Kinseyeva ljestvica prema kojoj je klasificirao spolnu orijentaciju pojedinaca. Ona ide od 0 do 6, gdje 0 označava potpuno homoseksualnu osobu, a 6 potpuno heteroseksualnu osobu. Kinseyevi saradnici će poslije uvesti i X, za aseksualne osobe. Kinsey i saradnici normaliziraju homoseksualnost (što je naravno doživjelo osudu i kritiku za kvarenje mladeži i amoralnost), otvaraju put seksualnoj revoluciji 60-tih i prokopavaju put za kasnija istraživanja u polju seksologije. Hugh Hefner navodi Kinseya kao jednu od ključnih inspiracija za stvaranje Playboya. 

U “Seksualnom ponašanju muškarca”, gdje prezentira ovu ljestvicu, Kinsey piše:

“Muškarci ne predstavljaju dvije odvojene populacije, heteroseksualnu i homoseksualnu. Svijet se ne smije dijeliti na ovce i koze. Temelj je taksonomije da se priroda rijetko bavi odvojenim kategorijama… Živi svijet je kontinuum u svakom od njegovih aspekata. Ističući kontinuitet gradacija između isključivo heteroseksualne i isključivo homoseksualne prirode, činilo se poželjnim razviti neku vrstu klasifikacije koja bi se mogla temeljiti na relativnoj količini heteroseksualnog i homoseksualnog iskustva ili odgovora u svakoj“.

Danas, uz sve mane ove studije, Kinsey je hvaljen kao pionir ovakvih istraživanje, osoba koja se usudila reći nešto na temu koja se dugo gurala pod tepih.