Već se zna kako je san neophodan za obnavljanje nervnog sistema, pravilnu funkciju mozga i čišćenje od toksina koje radi limfatični sistem mozga (glimfatični sistem). Također, u to vrijeme mozak procesira informacije nastale u toku dana, što je jedno od objašnjenja zašto sanjamo u REM fazama sna. Nedostatak sna može voditi različitim stanjima, poput anksioznosti. Čak moraju spavati i bića koja nemaju mozga, poput meduza.
Međutim u različitim fazama života, ljudi spavaju različito dugo – što smo stariji spavamo kraće, a mijenja se i struktura sna. Bebe i djeca spavaju veoma dugo, dok stariji ljudi imaju češće lagan san i spavaju kraće. Naravno, postoje i izuzeci.
Međutim, rad objavljen nedavno u Science Advances pod naslovom “Unraveling why we sleep: Quantitative analysis reveals abrupt transition from neural reorganization to repair in early development” baca nešto više svjetla na važnost sna u ranom razvoju.
Postoji jedan period u djetinjstvu, između 2. i 3. godine, kada je san naročito važan. U to doba i REM san je malo drugačiji, pa se zna dešavati da djeca imaju noćne more. No u to doba nervne veze se reorganiziraju i to baš u toku REM sna. Nakon te faze, ne-REM san postaje dominantan, te tako sanjamo samo na mahove i ako se sjećamo sna, sjećamo se onog prije buđenja. San je potreban upravo za reorganizaciju nervnih veza u toj dobi.
San novorođenčadi je oko 50% REM ali taj udio se smanjuje s vremenom. Kod djece između 2. i 3. godine udio REM je oko 1/4, a kod odraslih starijih od 50 godina oko 15%.
