Nakon nekoliko potvrđenih slučajeva majmunskih boginja (monkeypox) u Zapadnog Evropi poput 5 slučajeva u Portugalu i 20 suspektnih slučajeva, te 4 slučaja u UK prema Agenciji za zdravstvenu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva (2022. je godina izbijanja slučajeva) treba se zapitati kolika je opasnost od izbijanja slučajeva ove bolesti u našoj zemlji. U Španiji, prema Reuters, zabilježeno je 30 slučajeva na datum 20.5.2022.
Evo šta treba znati.
Šta su majmunske boginje?
Majmunske boginje su infektivna bolest koju izaziva Orthopoxvirus, iz porodice Poxviridae, što znači da je ovaj virus u bliskom srodstvu sa virusom velikih boginja (variola vera). Sama bolest kod ljudi i ima simptome slične simptomima velikih boginja, samo nešto blaže. Bolest je zoonoza, odnosno, prenosi se sa životinja na čovjeka, ali i sa čovjeka na čovjeka. Najčešće, infekcija nastupa usljed konzumacije mesa majmuna i u slučajevima bliskog kontakta sa ovim životinjama, posebno nakon ujeda. Sa čovjeka na čovjeka se može prenositi u kontaktu i putem tjelesnih tekućina. Prirodni rezervoar virusa nisu samo majmuni, nego i neke druge divlje životinje tropskog područja Zapadne i Centralne Afrike, poput određenih glodara.
Period inkubacije iznosi 6 do 16 dana, a prvi simptomi su nespecifični: bolesnici se žale na malaksalost, groznicu, glavobolju, bol u leđima i mišićima. Nakon izbijanja prvih simptoma dolazi do razvoja kožnih promjena, sličnih onim kod velikih boginja. Sekret ovih plikova je zarazan, ali se zaraza prenosi i iskašljavanjem. Plikovi se prvo pojavljuju na licu, odakle se šire po tijelu, najviše po rukama i nogama. Nakon izbijanja plikova, oni se pretvaraju u lezije i kraste, koje same od sebe prođu.
Premda su blaže od velikih boginja, i majmunske boginje imaju visok stepen fatalnog ishoda od čak 1 -10%, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.
Majmunske boginje su prvi put detektovane kod čovjeka 1970. godine u Kongu, a slučajevi se najviše javljaju u Kongu, Centralnoafričkoj Republici, Liberiji, Nigeriji i drugim državama Zapadne i Centralne Afrike. Još je od 1958. poznato da inficiraju majmune, kada je danski virolog Preben von Magnus izvijestio o bolesti sličnoj velikim boginjama u koloniji laboratorijskih makaki majmuna.
Trenutno ne postoji vakcina protiv ove bolesti, niti postoje efektivne i sigurne terapije. Smatra se kako vakcina protiv velikih boginja pruža 85% efikasnu zaštitu od majmunskih boginja. Međutim, sa proglašenjem eradikacije (iskorjenjivanja) velikih boginja 1979. prestalo se sa davanjem ove vakcine i od tada se u kritičnim područjima povećava incidencija majmunskih boginja. Oni koji su rođeni prije 1978. godine u našem regionu su primili vakcinu protiv velikih boginja.
Vakcina protiv velikih boginja može se primijeniti unutar 4 dana nakon izloženosti zaraženome, kako bi se spriječio razvoj simptoma. Ako se vakcina primijeni između 4 i 14 dana nakon izlaganja, i tada može smanjiti simptome, ali ne i u potpunosti spriječiti razbolijevanje.
Ipak, epidemiolozi kažu da pojava majmunskih boginja nije razlog za paniku. Predrag Kon, epidemiolog iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda za VoA kaže kako je vrlo bitno znati da se bolest pojavila i u Evropi, ali da je prijetnja trenutno minimalna. „Ta se bolest teško prenosi na čovjeka, a sa čovjeka na čovjeka se prenosi samo u bliskom kontaktu“, naglašava Kon. Zapravo, i u Africi do zaraze najčešće dolazi među populacijom koja dolazi u kontakt sa divljim životinjama, a to su najčešće muškarci između 21 i 40 godina, koji idu u lov.
Za sada, u zemljama našeg regiona ova bolest nije detektovana. Ipak, posebne mjere opreza su potrebne ako neko odluči putovati u zemlje gdje se javlja ova bolest.
Smatra se da je izbijanje 2022. povezano s nekim festivalima.
Zaštita stečena variolacijom (primanje vakcine protiv velikih boginja), nije doživotna, nego opada s vremenom. Premda vrsni epidemiolozi, poput srbijanskog dr. Zorana Radovanovića kažu kako su oni koji su primili vakcinu protiv velikih boginja, djelimično zaštićeni i od majmunskih, ovo treba prihvatiti u širem kontekstu situacije. Naime, sama vakcina protiv velikih boginja u najboljem slučaju štiti oko 85% protiv majmunskih boginja, ali kako njena efikasnost s vremenom opada, to su i oni koji su nekada za vrijeme Jugoslavije bili vakcinisani, sada također mnogo manje zaštićeni, što ističe hrvatski epidemiolog Bernard Kaić.
Prema Scientific American studiji slučajeva velikih boginja uvezenih u neendemske zemlje pokazala je da je smrtnost bila 52% među nevakcinisanima, 11% među onima koji su vakcinisani prije više od 20 godina i 1,4% onih koji su vakcinisani unutar 10 godina. Može se očekivati kako je stepen zaštite za majmunske boginje još niži.
Kako se sa variolacijom u Jugoslaviji prestalo kasnih sedamdestih, odnosno prije više od 40 godina, to znači da su i oni koji su tada primili vakcinu protiv velikih boginja podložni infekciji majmunskim boginjama.
Svjetska zdravstvena organizacija čak je razmatrala bi li imalo smisla vakcinisati se vakcinama protiv velikih boginja u cilju zaštite od majmunskih boginja, no s obzirom na to da se virus zaista teško prenosi i nema epidemiološki potencijal, a ova vakcina ima dosta nuspojava, od toga se odustalo.
Ovaj tekst je objavljen 2018. na Glas Amerike, pa je zbog ponovnog javljanja majmunskih boginja 2022. ponovno objavljen na blogu i dopunjem novim informacijama.
Više o majmunskim boginjama možete naučiti na Open WHO kursu ovdje.
