U svakodnevnom životu često pretpostavljamo da su ljudi koji poštuju pravila odgovorniji, moralniji i dostojniji povjerenja. Međutim, jedno psihološko istraživanje iz 2012. godine pokazuje da stvar nije uvijek tako jednostavna. Autori su ispitivali kako doživljavamo osobe koje krše društvene norme – ali to čine s namjerom da pomognu drugima ili da drugi imaju koristi od njihovih radnji te kao znak moći.
Polazna ideja studije bila je intrigantna: da li osoba koja prekrši pravilo u korist drugih može djelovati moćnije od osobe koja se pravila striktno pridržava? Ispostavilo se da odgovor glasi – da, u određenim okolnostima.
U jednom od scenarija, osoba je uzela kafu od voditelja eksperimenta, odnosno otuđila nešto, ali se to u grupi nije percipiralo kao nečasno jer je tu kafu podijelila sa drugima iz grupe.
Rezultati su bili dosljedni: kada je kršenje pravila bilo motivisano brigom za druge, posmatrači su tu osobu procjenjivali kao moćniju. Nasuprot tome, kada je norma prekršena iz sebičnih razloga, efekat je nestajao. Međutim, ne radi se samo o „brizi za druge” – nego i o tome da li grupa ima koristi od nečijeg kršenja normi. A to dvoje ne mora biti isto.
Istraživači sugerišu da takvo ponašanje signalizira autonomiju, odlučnost i spremnost na djelovanje – osobine koje često povezujemo s društvenim uticajem i liderstvom. Drugim riječima, osoba koja je spremna preuzeti rizik i odgovornost za dobrobit grupe može djelovati kao neko ko ima kontrolu nad situacijom. Ova studija je pokazala kako društvena percepcija moći ne zavisi samo od poštovanja pravila, već i od konteksta, namjere i koristi za zajednicu. Ponekad, upravo odstupanje od norme – ako drugi imaju koristi od toga – doprinosi stvaranju slike moći.
Lideri i osobe koje krše norme ne moraju to raditi da bi pomogli zajednici – mogu to raditi i iz sebičnih ciljeva uspostavljanja i održavanja moći. Recimo, ako se zapitamo zašto je toliko ljudi vezanih za Jeffreya Epsteina ćutalo na to šta se događa i podržavalo, perpetuiralo unižavanje Epsteinovih žrtava kako vidimo iz privatnih prepiski, jedan od odgovora je – imali su koristi od toga. Dolazili su do djevojaka, novca, moći, kretali su se u krugovima u kojima bi imali koristi za napredovanje i bogaćenje.
Epstein je ove ljude držao u šaci i mogao ih je ucjenjivati, ni to ne treba zaboraviti, a stvarao je mrežu međuodnosa zavisnosti u čemu je dakako uživao, kao mutikaša, spletkaroš i kolekcionar ljudi. Radi se o klasičnom mefistofelovskom prodavanju duše i nepisanim ugovorima socijalne moći uslova pod kojima se ovo čini – za individualnu tričavu, bahatu i karnalnu korist.
Odnosno, kako kaže pjesma od Eurythmics:
Reference:
- Van Kleef, G. A., Homan, A. C., Finkenauer, C., Blaker, N. M., & Heerdink, M. W. (2012). Prosocial norm violations fuel power affordance. Journal of Experimental Social Psychology, 48(4), 937–942. https://doi.org/10.1016/j.jesp.2012.03.020
