Altruizam… jedna od ljudskih osobina kojoj se najviše divimo, osobina koja nas čini najviše ljudima. Podrazumijeva ponašanja koja uključuju empatiju, stavljanje drugog bića i njegovih potreba iznad svojih vlastitih, razumijevanje pozicije drugog bića tj. “stavljanje u kožu drugog”, bez interesa, težnje za koristi. Smatra se da je ovo ponašanje jedno od korijena formiranja modernog društva jer generira saradnju.
Kako ljudi postaju altruistični? Da li je neko skloniji razvoju ovog ponašanja?
Tobias Grossman i njegov tim sa Univerziteta Virginia u Charlottesvilleu su istraživali reakcije 7-mjesečnih beba kada su gledale lica koja pokazuju strah, ljutnju ili sreću. Koristeći metodu praćenja pokreta očiju, uspjeli su predvidjeti ponašanje ove djece kada napune 14 mjeseci.
Na djeci od 14 mjeseci su pratili da li pokazuju ponašanja pomaganja. Recimo, da li će pokušati pomoći ispitivaču u eksperimentu kojemu je pala olovka i sl.
Bebe i pažnja prema licima koja pokazuju strah
Bebe od 7 mjeseci koje su inicijalno pokazivale prolongirano zadržavanje pažnje i zatim sklanjanje pogleda od užasnutih lica su sa 14 mjeseci pokazivale više zabrinutosti za druge. Djeca koja su jedva pogledala na uplašena lica će poslije pokazivati manje zabrinutosti i altruističnog ponašanja.
Autori rada objavljenog 2018. u PLoS Biology pod naslovom “The neurodevelopmental precursors of altruistic behavior in infancy“, kažu kako je, još od ranih faza postnatalnog razvoja, varijabilnost u altruističnom pomaganju povezana sa načinom na koji vidimo druge u nevolji i sa načinom na koji mozak procesuira ove podatke.
Pažnja koju bebe posvećuju licima koja pokazuju strah povezana je sa aktivnošću jednog određenog dijela mozga uključenog u kognitivnu kontrolu.
Ova otkrića kritično unapređuju naše razumijevanje pojave altruizma kod ljudi identificirajući reakciju na strah kod drugih kao rani prethodnik koji doprinosi varijabilnosti u prosocijalnom ponašanju.
