Već sam pisala kako nas čokolada čini sretnijima te je zbog toga čokolada ultimate comfort food. Naime čokolada sadrži anandamid, jednu tvar koja u našem organizmu djeluje kao neurotransmiter.
Anandamid ili N-arahidonoil tanolamin (AEA) je endogeni kanabinoid prirodno prisutan u ljudskom mozgu. Po sastavu je amid i masna kiselina, tj. masno kiselinski amid, a nastaje u metabolizmu arahidonske kiseline, poznate i kao eikosatetranoična kiselina. Naziv jedinjenja potječe od riječi ananda koja na sanskritu znači “blaženstvo” i sufiksa amid.
Ipak, anandamid je i nauci i „wellness” industriji zagonetka: kratkog je vijeka, veoma osjetljiv i teško ga je proučavati. Upravo zbog te krhkosti javljaju se brojne dezinformacije i površni savjeti o tome kako „pojačati” anandamid — često praćeni skupim suplementima koji zvuče obećavajuće, ali ne rade ono što tvrde. Zapravo, nema naučno dokazanog načina da se povisi anandamid.
Iz čokolade je anandamid izdvojen 1996. – to je učinio Daniel Piomelli, ali je ovo jedinjenje poznato od ranije: 1992. su ga izolovali i opisali Lumír Ondrej Hanuš i farmakolog William A. Devane.
To znači da za anadamaid znamo znatno kraće nego za neke druge neurotransmitere kao što su serotonin i dopamin. Serotonin je otkriven 1935. a dopamin 1957.
Efekti anandamida su posredovani CB1 kanabinoidnim receptorima u centralnom nervnom sistemu (CNS) i CB2 receptorima u perifernom nervnom sistemu. Sam slobodni endogeni anandamid, nastao u metabolizmu arahidonske kiseline, ima veoma kratak poluživot: na njega djeluje enzim FAAH (hidrolaza masno kiselinskih amida, eng. fatty acid amid hydrolase).
Na receptore CB1 i CV2 se vežu različiti kanabinoidi, uključujući i one iz biljke kanabis poput THC-a i CBD-a.
Ali tijelo ima i sopstvene kanabinoide — endokanabinoide. Dva ključna su upravo anandamid i 2-AG.
Oni učestvuju u regulisanju raspoloženja, apetita, sna, memorije, imunološkog odgovora i, posebno, percepcije boli.
Naučna istraživanja na ljudima i životinjama pokazala su da više anandamida često znači manje straha i anksioznosti. Obrnuto, niži nivoi mogu biti povezani s većim rizikom od anksioznih poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Anandamid djeluje kao molekula emocionalnog amortizera — tiho, diskretno i kratkotrajno, ali dovoljno da ublaži reakciju tijela na stres.
Anandamid se generalno povezuje sa srećom, a postoji mogućnost da djeluje i u terapiji depresije i anksioznosti. Pod time mislimo prije svega na stvari koje dovode do povišenja endogenog anandamida, a ne baš na terapiju čokoladom. Primjerice, paracetamol djeluje upravo tako te to djelomice objašnjava i analgetičko dejstvo paracetamola. Anandamid bi mogao služiti u tretmanima bola i redukciji anksioznosti.
U kakau je pronađeno 0.5 μg anandamida po gramu kakaa, što je vrlo interesantno i možda se djelovanjem ovog masnokiselinskog amida može objasniti fenomen „želje za čokoladom” i osjećaja sreće i zadovoljstva nakon uzimanja čokolade.
Stručnjaci upozoravaju da suplementi koji se reklamiraju kao „anandamid u prahu” zapravo ne sadrže djelotvornu formu ove molekule — ili uopšte ne sadrže anandamid. Također, konzumiranje THC-a, iako utiče na iste receptore, nije isto što i prirodno povećanje anandamida: THC receptorima pristupa grubo i sporo, dok anandamid dolazi i nestaje u ritmu finog podešavanja.
Drugim riječima: ne možete kupiti put do blaženstva, bez obzira šta vam obećaju influenseri.
Jedan od načina da se prirodno povisi lučenje anadamida je vježbanje, a postoje indikacije da je upravo anadamid krivac za runner's high, osjećaj blaženstva nakon trčanja (koji zapravo dovodi i do stvaranja neke ovisnosti o trčanju).
No, za sada, kako djelovati na anadamid ostaje prilična misterija te tako ova molekula u potpunosti zaslužuje i svoje ezoterično ime.
