Već sam pisala kako nas čokolada čini sretnijima te je zbog toga čokolada ultimate comfort food. Naime čokolada sadrži anandamid, jednu tvar koja u našem organizmu djeluje kao neurotransmiter.
Anandamid ili N-arahidonoil tanolamin (AEA) je endogeni kanabinoid prirodno prisutan u ljudskom mozgu. Po sastavu je amid i masna kiselina, tj. masno kiselinski amid, a nastaje u metabolizmu arahidonske kiseline, poznate i kao eikosatetranoična kiselina. Naziv jedinjenja potječe od riječi ananda koja na sanskritu znači “blaženstvo” i sufiksa amid.
Iz čokolade je anandamid izdvojen 1996. – to je učinio Daniel Piomelli, ali je ovo jedinjenje poznato od ranije: 1992. su ga izolovali i opisali Lumír Ondrej Hanuš i farmakolog William A. Devane.
Efekti anandamida su posredovani CB1 kanabinoidnim receptorima u CNS i CB2 receptorima u perifernom nervnom sistemu. Sam slobodni endogeni anandamid, nastao u metabolizmu arahidonske kiseline, ima veoma kratak poluživot: na njega djeluje enzim FAAH (hidrolaza masno kiselinskih amida, eng. fatty acid amid hydrolase).
Anandamid se generalno povezuje sa srećom, a postoji mogućnost da djeluje i u terapiji depresije i anksioznosti. Pod time mislimo prije svega na stvari koje dovode do povišenja endogenog anandamida, a ne baš na terapiju čokoladom. Primjerice, paracetamol djeluje upravo tako te to djelomice objašnjava i analgetičko dejstvo paracetamola.
U kakau je pronađeno 0.5 μg anandamida po gramu kakaa, što je vrlo interesantno i možda se djelovanjem ovog masnokiselinskog amida može objasniti fenomen “želje za čokoladom ” i osjećaja sreće i zadovoljstva nakon uzimanja čokolade.
