Prema novoj studiji, erupcija jednog vulkana je mogla odigrati ključnu, ali nevidljivu i nedokumentovanu ulogu u pojavi kuge, Crne smrti u Evropi. Istraživači sugerišu da je sredinom 14. vijeka tropska erupcija neidentifikovanog vulkana izazvala period hlađenja i dugotrajne naoblake u Mediteranu. Taj klimatski zaokret pokrenuo je lančanu reakciju: lošije prinose, pad poljoprivrede i hitnu potrebu da Italija uvozi žito iz crnomorskog bazena. A zajedno s vrećama žitarica, trgovački brodovi dopremili su i Yersinia pestis, bakteriju koja je uzrokovala bubonsku kugu.
Prema savremenim istorijskim i genetičkim istraživanjima, bubonska kuga (izaziva je bakterija Yersinia pestis) potekla je iz Centralne Azije, vjerovatno s područja današnje Kirgizije, Kazahstana ili zapadne Kine.
Kada je 1347. stigla u italijanske lučke gradove, kuga se munjevito proširila i u narednim godinama usmrtila između 30% i 60% evropskog stanovništva. Ipak, istoričara Martina Baucha intrigiralo je jedno specifično pitanje: zašto se kuga pojavila u Italiji baš u tom istorijskom trenutku i baš tim putem iz Crnog mora?
Da bi odgovorili na to, Bauch i geograf Ulf Büntgen istražili klimatske anomalije u Mediteranu neposredno prije izbijanja pandemije. Rad sa svojim pretpostavkama objavili su 4. decembra 2025. u časopisu Communications Earth & Environment pod naslovom Climate-driven changes in Mediterranean grain trade mitigated famine but introduced the Black Death to medieval Europe.
U hronikama iz Evrope i Azije pronašli su podudarnu seriju zabilješki: slabiju sunčevu svjetlost, povećanu oblačnost i neuobičajeno tamnu Mjesečevu eklipsu između 1345. i 1349. godine. Sve to ukazuje na prisustvo masivnog sloja vulkanskih aerosola koji odbijaju sunčeve zrake i izazivaju hladne periode. Slično se dogodilo i sa Godinom bez ljeta – 1816. kada je eruptirao vulkan Tamboru a Mary Sheley napisala Frankensteina.
Paleoklimatski zapisi su dali još čvršći trag: visoki nivoi sulfata u ledu oba pola upućuju na jaku tropsku erupciju oko 1345. godine. Naučnici ne znaju mnogo o tom vulkanu, osim da je morao biti u tropima jer distribucija aerosola sulfata u jednakim količinama na sjevernom i južnom polu ne ostavlja drugu mogućnost.
Autori rada donose argumentiranu tezu da su post-vulkanski klimatski pad temperatura i glad u području Mediterana od 1345. do 1347. godine prisilili talijanske pomorske republike Veneciju, Genovu i Pisu da aktiviraju svoju dobro uspostavljenu mrežu opskrbe i uvoze žito od Mongola Zlatne Horde oko Azovskog mora 1347. godine. Ova klimatski uslovljena promjena u trgovini žitom na velike udaljenosti ne samo da je spriječila glad u velikim dijelovima Italije, već je i uvela bakteriju kuge u mediteranske luke i potaknula njezino brzo širenje po većem dijelu Europe.
Ova pretpstavka je plauzibilna i logična, ali još uvijek nije sasvim dokazana.
Autori naglašavaju da je Crna smrt rezultat rijetkog spoja kratkoročnih klimatskih šokova i dugoročnih ekonomskih struktura — poput mreže distribucije žita u Italiji. Razumijevanje tih veza ključno je i danas, upozoravaju, jer u globaliziranom i sve toplijem svijetu raste vjerovatnoća da nove zoonotske bolesti prerastu u pandemije.
Reference:
-
Bauch, M., Büntgen, U. Climate-driven changes in Mediterranean grain trade mitigated famine but introduced the Black Death to medieval Europe. Commun Earth Environ 6, 986 (2025). https://doi.org/10.1038/s43247-025-02964-0
