• Cochrane meta-analiza RCT studija pokazala je da vakcina protiv HPV-a značajno smanjuje rizik od prekanceroznih lezija grlića materice (CIN2+), štiti od HPV infekcija i vulvu, vaginu te analnu regiju, uz visoku sigurnost i bez povećanog rizika ozbiljnih neželjenih reakcija. Ovo predstavlja najčvršći dosad dokaz efikasnosti, zasnovan na 60 studija i više od 157.000 učesnika.
  • Druga Cochrane meta-analiza opservacionih studija na 132 miliona ljudi potvrđuje da vakcinacija prije 16. godine smanjuje rizik raka grlića materice za 80%, dugoročno smanjuje CIN2+ i CIN3+ za 62–74% i štiti i od anogenitalnih bradavica, uz dosljednu potvrdu sigurnosti u desetinama studija.

  • Randomizirano ESCUDDO ispitivanje pokazalo je da je jedna jedina doza HPV vakcine jednako efikasna kao dvije, s najmanje 97% zaštite od najopasnijih tipova HPV-a (16 i 18), bez ikakvih sigurnosnih problema, što omogućava veću dostupnost i pokrivenost.  Ovo još nije dovoljno odkaza da se daje jedna doza, ali pokazuje superiornost ove vakcine u zaštiti od infekcija spomenutim visokorizičnim tipovima HPV-a.

  • Poruka roditeljima: Sve tri studije govore isto – HPV vakcina snažno, pouzdano i dugoročno štiti djecu od infekcija koje mogu dovesti do raka. Vakcinacija je čin brige i ljubavi: prilika da svojoj djeci poklonimo budućnost u kojoj je „rak koji se može spriječiti“ nešto što nikada neće morati doživjeti.

Vakcine protiv HPV-a već godinama predstavljaju jedno od najmoćnijih oružja javnog zdravlja – ali tek sada, uz najnoviju Cochrane meta-analizu, imamo najčvršće moguće dokaze koliko zaista spašavaju živote. Cochrane, međunarodna organizacija poznata po najrigoroznijim i najnezavisnijim analizama medicinskih istraživanja, objavila je pregled svih dosadašnjih visokokvalitetnih studija o učinkovitosti i sigurnosti HPV vakcina. Ovakvi pregledi smatraju se „zlatnim standardom“ jer ne donose zaključke na osnovu jedne studije, nego spajaju rezultate desetina ili stotina istraživanja kako bi se dobila najpouzdanija slika.

I ne samo to – imamo dokaze da je i jedna jedina doza ove vakcine efikasna.

Genitalne i oralne infekcije humanim papiloma virusom (HPV) najčešće su spolno prenosive infekcije. HPV se najčešće prenosi neposrednim kontaktom tokom vaginalnog, analnog ili oralnog seksa, ali može i dodirom. Neki genotipovi ovog virusa su povezani sa različitim oblicima raka, ponajviše rakom grlića materice, ali i rakom uro-genitalne i analne regije te genitalnim bradavicama (kondilomima).

Prva studija

Šta je Cochrane i zašto ovo istraživanje znači toliko?

Cochrane je globalna organizacija koja radi sistematske preglede svih dostupnih visokokvalitetnih istraživanja. Njihovi zaključci se smatraju „zlatnim standardom“ jer uključuju desetine studija i analiziraju ih na način koji smanjuje mogućnost grešaka ili pristranosti. U ovoj analizi je obuhvaćeno 60 studija sa više od 157.000 učesnika, koji su praćeni od sedam mjeseci do čak 11 godina.

Studije koje je pratila meta-analiza objavljena u Cochrane Database 24. novembra 2025. bile su RCT studije – randomizirana kontrolisana ispitivanja. To znači da su učesnici nasumično podijeljeni u dvije grupe: oni koji prime vakcinu i oni koji ne prime. Ovo je najkvalitetniji oblik medicinskog istraživanja, jer osigurava da razlike u ishodima zaista potiču od vakcine, a ne od drugih faktora.

Šta je studija pronašla o raku?

Rak grlića materice i drugi karcinomi povezani s HPV-om razvijaju se godinama, ponekad decenijama. Zato je očekivano da studije koje traju „samo“ do 11 godina još nemaju registriran velik broj stvarnih karcinoma. U četiri studije koje su ipak pratile učesnike dovoljno dugo – nije zabilježen nijedan slučaj raka. To je dobar znak, ali pravi dokaz o raku dolazi iz praćenja prekanceroznih lezija, koje se pojavljuju mnogo ranije i jasno predviđaju budući rak.

Snažno smanjenje prekanceroznih lezija grlića materice (CIN2+)
Kod žena uzrasta 15 do 25 godina, vakcina značajno smanjuje rizik od prekanceroznih promjena grlića materice (CIN2+):

  • 30% manji rizik od svih CIN2+ promjena, bez obzira na tip HPV-a

  • 60% manji rizik od CIN2+ promjena koje uzrokuju tipovi HPV-a direktno pokriveni vakcinom

Ovo su upravo one lezije koje ljekari najviše žele spriječiti, jer su najjači rani znak da bi se u narednim godinama mogao razviti rak grlića materice. U žena starijih od 25 godina razlika između vakcinisanih i nevakcinisanih je bila manja – što je očekivano, jer je najbolji efekat kada se vakcina primi prije izlaganja HPV-u.

Šta je s vulvalnim i vaginalnim neoplazijama?

Četverovalentna i devetovalentna vakcina/cjepivo pokazale su blago, ali jasno smanjenje visokogradnih prekanceroznih promjena na vulvi i vagini (VIN i VaIN). Iako se radi o rijetkim stanjima, svako smanjenje znači manje biopsija, manje operacija i manje straha kod mladih žena. Poređenja pokazuju da vakcina smanjuje oko jedan slučaj na 1000 – mali broj, ali u populaciji to znači stotine spriječenih dijagnoza godišnje.

Šta je s muškarcima – penis i analna regija?

Ovo je važno jer HPV ne pogađa samo žene. Svaki čovjek koji primi vakcinu dobija zaštitu i za sebe i za svoje partnere.

  • Analne intraepitelne neoplazije (AIN):
    Jedna studija među muškarcima koji imaju seks s muškarcima pokazala je 25% smanjenje rizika od visokogradnih lezija (AIN). To je izuzetno važno jer HPV-povezani analni karcinom ima tendenciju rasta u cijelom svijetu.

  • Penilne intraepitelne neoplazije (PeIN):
    U studiji sa 3880 muškaraca nije uočen značajan pad rizika. To je uglavnom zato što je PeIN vrlo rijedak, pa je teško dokazati razliku u kratkom vremenu. Ipak, druge vrste dokaza i biološki mehanizam sugeriraju da zaštita vjerovatno postoji, ali je potrebno duže praćenje.

Zašto je sve ovo važno?

Prekancerozne lezije su početak procesa koji može završiti malignom bolešću. Ako spriječimo te lezije, spriječili smo i rak – jednostavno i jasno. Ova Cochrane analiza pokazuje da HPV vakcine:

  • značajno smanjuju rizik od najopasnijih prekanceroznih promjena grlića materice

  • štite od prekanceroznih promjena na vulvi i vagini

  • smanjuju rizik od analnih prekanceroznih lezija kod muškaraca

  • vjerovatno štite i od penilnih lezija, iako su one toliko rijetke da je dokazivanje teže

Druga studija

Druga Cochrane studija, također objavljena 24. novembra 2025. predstavlja meta-analizu 225 opservacionih studija koje su obuhvatile više od 132 miliona ljudi, posebno djevojčica i mladih žena od 16 godina ili mlađih koje su primile HPV vakcinu. 177 studija izvještavale su samo o ženama, 11 samo o muškarcima, a 37 je obuhvatalo i muškarce i žene.

Ključni rezultati:

  • Žene koje su primile HPV vakcinu prije 16.-te godine života imale su 80% manji rizik razvoja raka grlića materice u poređenju s nevakcinisanim vršnjakinjama.
  • Dugoročni rizik od raka grlića materice nakon HPV vakcinacije smanjio se za 63%, prema prilagođenim procjenama iz pet kohortnih studija koje su uključile gotovo 4,4 miliona žena.
  • Dokazi iz 23 studije pokazali su, uz umjerenu sigurnost, da HPV vakcinacija smanjuje učestalost cervikalne intraepitelne neoplazije trećeg stepena ili višeg (CIN3+).
  • U dvije kohortne studije koje su obuhvatile 1,5 milion djevojaka vakcinisanih do 16. godine, dugoročna učestalost CIN3+ smanjila se za 74%.

Ova meta-analiza je pokazala da HPV vakcina srednjoročno smanjuje rizik od prekanceroznih promjena grlića materice (CIN2+) za 41% a dugoročno za 62%. Ovo znači da što ranije djevojke prime vakcinu, to je njihova zaštita od ozbiljnih prekanceroznih lezija snažnija i dugotrajnija.

Također, analiza je pokazala i da ove vakcine/cjepiva  štite od anogenitalnih bradavica, najčešće manifestacije HPV infekcije. Obje su važne – prva zato što spašava živote, a druga zato što sprečava bolne, neugodne i često ponavljajuće infekcije koje ozbiljno narušavaju kvalitet života.

Šta ove meta-analize pokazuju vezano za sigurnost HPV vakcina (HPV cjepiva)?

Spomenute studije vakcina protiv HPV-a su takođe ispitale ukupnu sigurnost HPV vakcina.

  • Obje meta-analize su pokazale da HPV vakcinacija nije povezana s većim brojem ozbiljnih neželjenih događaja. U 39 randomiziranih kontroliranih studija sa 97.272 učesnika, vakcinisane grupe nisu imale značajne razlike u stopama ozbiljnih neželjenih reakcija u periodu do 72 mjeseca u poređenju s kontrolama. Follow-up je trajao 72 mjeseca.
  • HPV vakcinacija takođe nije bila povezana s povećanim rizikom od čitavog niza neželjenih događaja koji se često pogrešno pripisuju ovim vakcinama.
  • Postojali su dokazi koji ukazuju na to da HPV vakcinacija nije bila povezana s povećanim rizikom od Guillain–Barréovog sindroma.

Treća studija: i jedna doza HPV vakcine pruža snažnu zaštitu od infekcija HPV16 i 18

Jedna doza nonavalentne (devetovalentne) vakcine protiv humanog papiloma virusa (HPV) pružila je zaštitu protiv infekcija tipovima HPV16 i HPV18 i pokazala se jednako efikasnom kao dvije doze, pokazalo je randomizirano ESCUDDO ispitivanje. Ovi genotipovi humanog papiloma virusa (HPV) su najrizičniji za razvoj raka grlića materice.

Efikasnost vakcine bila je najmanje 97% protiv infekcije HPV16 ili HPV18 ‒ genotipova odgovornih za većinu karcinoma grlića materice ‒ bez obzira na to da li je osoba primila jednu ili dvije doze bilo bivalentne ili nonavalentne vakcine, „što potvrđuje procjene da će jedna doza spriječiti većinu novih infekcija i kasnijih bolesti povezanih s ovim tipovima“, napisali su autori u časopisu New England Journal of Medicine.

Ova studija je pokazala kako među više od 20.000 djevojaka uzrasta 12 do 16 godina u Kostariki, razlika u stopi infekcija između jedne i dvije doze HPV vakcina bila vrlo mala.

Efikasnost vakcine bila je najmanje 97% u svim grupama, a nisu zabilježeni sigurnosni problemi.

Zaključak studije: jedna doza, bilo bivalentne ili nonavalentne HPV vakcine, pruža jednako snažnu zaštitu protiv infekcije tipovima HPV16 i HPV18 kao i dvije doze. Ovo još nije konačan dokaz da će vakcine protiv HPV-a moći da se daju u jednoj dozi i treba biti oprezan s tumačenjem studije. Zvanične smjernice bi morale biti zasnovane na više dokaza i studija.

Samoinicijativno primanje samo jedne doze HPV vakcina nije preporučeno niti bi trebalo biti primjenjivano bez jačih dokaza.

Treba razumjeti da je studija pratila samo infekcija najčešćim visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa 16 i 18, ali ne i drugim tipovima ovog virusa. Neki drugi su povezani sa genitalnim gradavicama, a ima niz tipova koji su povezani i sa drugim tipovima raka (rak analne regije, penisa, vulve, vagine, grla…). Također, i neki drugi tipovi HPV-a mogu izazivati rak grlića, ali to ova studija nije pratila.

Ako bi se HPV vakcina davala u jednoj dozi, to bi moglo omogućiti veću pokrivenost, jer bi bila jeftinija. No sa tim zaključcima ne treba žuriti, jer ova studija nije pratila mnoštvo drugih parametara. Ovo još nisu dovoljni dokazi da bi se prešlo na jednu dozu.

U konačnici, ova istraživanja nam daju najvažniju informaciju od svih: HPV vakcine zaista djeluju – široko, snažno i dugoročno.

Štite mlade žene, štite mlade muškarce, štite cijele zajednice. I omogućavaju generacijama koje dolaze da na vrata odraslog života zakorače bez straha od bolesti koje nikada nisu morale postojati.

Ovi rezultati donose izuzetno ohrabrujuću poruku: HPV vakcine pružaju snažnu, pouzdanu i dugotrajnu zaštitu od najopasnijih tipova virusa koji uzrokuju rak.

To znači da danas, više nego ikada prije, imamo jednostavan, siguran i izuzetno učinkovit način da zaštitimo sebe i svoju djecu od bolesti koje su generacijama unosile strah i neizvjesnost.

Vakcinacija nije samo medicinska preporuka – to je čin brige, ljubavi i odgovornosti prema budućnosti. Svaka primljena doza predstavlja korak ka svijetu u kojem je rak grlića materice rijetkost, a ne sudbina. Ako imamo priliku da spriječimo bolest koja se može spriječiti, vrijedno je iskoristiti je – za zdravlje, za mir i za život bez straha.

Reference:

  1. Bergman H, Henschke N, Arevalo-Rodriguez I, Buckley BS, Crosbie EJ, Davies JC, Dwan K, Golder SP, Loke YK, Probyn K, Petkovic J, Villanueva G, Morrison J. Human papillomavirus (HPV) vaccination for the prevention of cervical cancer and other HPV-related diseases: a network meta-analysis. Cochrane Database Syst Rev. 2025 Nov 24;11(11):CD015364. doi: 10.1002/14651858.CD015364.pub2. PMID: 41276263; PMCID: PMC12640750.
  2. Henschke N, Bergman H, Buckley BS, Crosbie EJ, Dwan K, Golder SP, Kyrgiou M, Loke YK, McIntosh HM, Probyn K, Villanueva G, Morrison J. Effects of human papillomavirus (HPV) vaccination programmes on community rates of HPV-related disease and harms from vaccination. Cochrane Database Syst Rev. 2025 Nov 24;11(11):CD015363. doi: 10.1002/14651858.CD015363.pub2. PMID: 41276264; PMCID: PMC12640735.
  3.  Kreimer AR, et al “Noninferiority of one HPV vaccine dose to two doses” N Engl J Med 2025; DOI: 10.1056/NEJMoa2506765.

Napomena: naslovna slika je generisana pomoću alata GAI

Napomena: u tekst je nakon objave dodato i objašnjenje, kako bi se spriječila zabuna da je ovaj rad dovoljan dokaz kako se može preći na jednodozni režim vakcinacije. Na Nauka govori naglašavamo kako jedna studija ne čini proljeće, a jedna studija ne može da bude temelj neke javne politike. Taj pasus glasi:

“Samoinicijativno primanje samo jedne doze HPV vakcina nije preporučeno niti bi trebalo biti primjenjivano bez jačih dokaza.

Treba razumjeti da je studija pratila samo infekcija najčešćim visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa 16 i 18, ali ne i drugim tipovima ovog virusa. Neki drugi su povezani sa genitalnim gradavicama, a ima niz tipova koji su povezani i sa drugim tipovima raka (rak analne regije, penisa, vulve, vagine, grla…). Također, i neki drugi tipovi HPV-a mogu izazivati rak grlića, ali to ova studija nije pratila.

Ako bi se HPV vakcina davala u jednoj dozi, to bi moglo omogućiti veću pokrivenost, jer bi bila jeftinija. No sa tim zaključcima ne treba žuriti, jer ova studija nije pratila mnoštvo drugih parametara. Ovo još nisu dovoljni dokazi da bi se prešlo na jednu dozu.”