Nauka govori je medij i obrazovna platforma koja daje kontekst vijestima i otkrićima iz oblasti nauke i tehnologije i to je ponovo potrebno učiniti i u slučaju sadržaja na društvenim mrežama da je otkrivena terapija za paralizu. Kao što smo pisali za otkriće nove strategije u borbi protiv raka pankreasa – da to nije gotova i dostupna terapija, nego samo nešto što je u fazi pretkliničkih ispitivanja na životinjama, a ne kliničkih na ljudima, tako je to i ovdje slučaj. Davanje lažne nade, senzacionalizam i prenošenje medicinskih otkrića bez konteksta i objašnjenja značaja i upotrebljivosti šteti svima. Šteti napose povjerenju u nauku jer se nešto označava kao nada, a poslije se ispostavi da nije.

Kad influenseri proglašavaju ‘kraj paralize’: zašto pretklinička istraživanja nisu terapija

Influenseri i senzacionalističke objave pretvaraju pretkliničke studije o regeneraciji kičmene moždine u „gotove terapije“. Nauka govori objašnjava zašto je to neodgovorno, štetno za povjerenje u nauku i opasno za pacijente.

U februaru 2026. verificirani profil na mreži X SriSathya dijeli sadržaj da je gotovo sa paralizom i da su brazilski naučnici pronašli terapiju. I domaći influenseri su repostali ovo, sa epitetima da je revolucionarno. Međutim, nigdje na dotičnom profilu nema dokaza da se razumije u biologiju i medicinu niti da se time profesionalno bavi. Ovo je još jedan dokaz da verificiranost profila, pogotovo na X ne znači ništa.

Za vijesti iz oblasti medicine nije dovoljno postaviti samo sličicu sa desetak riječi – mora se objasniti ko, šta, kako, te uzeti u obzir ograničenja studije. Najbitnije – mora se dati referenca na izvor – u slučaju nauke to je naučni rad. Ovdje ništa od toga nije učinjeno, i bilo je jako teško pronaći o čemu se zapravo radi.

Poruka – nikad ne nasjedajte na vijesti bez konteksta, šarene sličice i senzacionalizam, čak i ako su optimistične i dobre vijesti. Za one kojima bude teško čitati dalje – kod prenošenja informacija o bilo kakvim terapijama treba imati etički okvir u kojem za senzacionalizam nema mjesta. Nije ok davati lažnu nadu, pogotovo za neke eksperimentalne terapije koje nećemo ni za deceniju moći koristiti kao čovječanstvo. Laž je laž, čak i kada zvuči pozitivno.

 

Prvi trag je ukazao na studiju lijeka protiv proliva za regeneraciju kičmene moždine, međutim radi se o američkoj, a ne brazilskoj studiji.

Supstanca tiorfan/thiorphan može potaknuti regeneraciju neurona nakon povrede kičmene moždine, pokazuje novo istraživanje objavljeno 29. oktobra u časopisu Nature Medicine. Riječ je o aktivnom metabolitu racecadotrila, lijeka koji se već decenijama koristi za liječenje akutnog infektivnog proljeva u brojnim zemljama širom svijeta, iako nije odobren u Sjedinjenim Američkim Državama.

Da li ovo znači da je to na putu terapija za osobe paralizovane usljed fizičkog oštećenja u kičmenoj moždini, koje treba razlikovati od paraliza usljed nasljednih bolesti poput distrofije? Ne, ne i ne!

Šta je otkriveno? Američka studija

Tim koji predvodi neuronaučnica Erna van Niekerk (sa Odjela za neuronauku pri Univerzitetu California San Diego, La Jolla) pokazao je da thiorphan podstiče povrijeđene neurone da se „vrate“ u stanje slično embrionalnom, koje je znatno povoljnije za regeneraciju. Upravo takav povratak u rani razvojni program smatra se ključnim korakom za oporavak nervnog tkiva koje je inače vrlo ograničeno u svojoj sposobnosti obnavljanja. Rad su objavili u oktobru 2025. u Nature Medicine.

Moram priznati da mi malo budi skepsu to da lijek za proliv može biti prenamijenjen za reprogramiranje nervnih ćelija u embrionalne, čak iako je rad objavljen u Nature Medicine. Ne zaboravimo da je bio veliki skandal kada je Haruko Obokata objavila da može reprogramirati ćelije u embrionalne pomoću mliječne kiseline.

Inače faktore rasta neurona i to da postoji mogućnost obnove do neke mjere nervnih stanica otkrila je još italijanska nobelovka Rita Levi Montalcini.

Kako su naučnici to otkrili – kompjuterski modeli i eksperimenti na životinjama

Važno je napomenuti da se istraživanje zasnivalo na kombinaciji bioinformatičke i eksperimentalne metodologije. Uključivalo je bioinformatičko modeliranje u in silico uslovima (kompjuterska simulacija), in vitro eksperimente, te eksperimente in vivo na pacovima i primatima. Nije bilo ispitivanja u kliničkom smislu na ljudima. Ovo znači da je, prema piramidi dokaza u medicini i nauci, ova molekula još daleko od upotrebe na ljudima i terapije.

Istraživači su koristili kompjutersku tehniku poznatu kao connectivity mapping, oslanjajući se na ranija istraživanja u kojima su analizirani neuroni nakon povrede kičmene moždine koji nisu bili tretirani terapijom. Ta istraživanja su pokazala da dio neurona spontano aktivira embrionalne obrasce genske ekspresije. Na osnovu tih transkriptomskih podataka in silico, tim je zatim tražio već poznate lijekove koji bi mogli izazvati slične promjene u ekspresiji gena – a upravo se thiorphan izdvojio kao najperspektivniji kandidat.

Šta je tiorfan i kako djeluje na nervni sistem

Tiorfan (thiorphan) iako je lijek protiv proliva kod odraslih, djeluje i kao enzim inhibitor enkefalinaze, a to znači da sprječava degradaciju endogenog enkefalina. To znači da sprječava degradaciju molekule u našem organizmu koja je neuropeptid i spada u kompleksan sistem signalnih molekula u nervnom sistemu.

Enkefalini su prirodne supstance u mozgu koje učestvuju u regulaciji bola i stresa. Kada smo izloženi bolu ili opasnosti, tijelo istovremeno aktivira hormone stresa i „unutrašnje analgetike“, a enkefalini imaju važnu ulogu u tome kako mozak reaguje i prilagođava se stresu. Enkefalini pomažu mozgu da zadrži funkcionalnost, naročito u stresu.

Zašto je ovo još daleko od terapije?

Međutim, sama regeneracija neurona nije dovoljna ako prekinuti aksoni nemaju gdje da rastu. Povrede kičmene moždine često stvaraju fizičku šupljinu na mjestu lezije, čime se prekidaju nervni putevi između mozga i tijela. Kako bi riješili taj problem, istraživači su primijenili pristup koji su prvi put opisali još 2016. godine: transplantaciju neuralnih progenitorskih ćelija koje popunjavaju prazninu i stvaraju „most“ kroz koji aksoni mogu ponovo rasti.

U eksperimentima na pacovima s povredom kičmene moždine, kombinacija ubrizgavanja thiorphana u mozak i transplantacije ovih ćelija dovela je do značajnog oporavka motoričkih funkcija. Ovo znači da bi i u kliničkim ispitivanja terapija morala uključiti i transplantaciju ćelija. Dakle, ovdje imamo dva kritična momenta – ubrizgavanje lijeka tiorfana direktno u mozak ljudi sa paralizom izazvanom povredom, što samo po sebi nije bezazleno, te trasnplantaciju ćelije pri čemu je problem prihvatanje ćelija. Vjerovatno bi se radilo o autolognoj transplataciji ćelija uzgojenih od samog pacijenta.

Povrede kičmene moždine predstavljaju izuzetno složen problem i ne postoji čarobna molekula koja bi ga riješila sama po sebi. Thiorphan će vjerovatno biti dio kombinovanih terapija, zajedno sa matičnim ćelijama ili bioinženjerskim skelama.

Istraživanje je još daleko od kliničke primjene. Thiorphan ne prolazi krvno-moždanu barijeru, pa tim trenutno radi na razvoju njegovih analoga. Ipak, činjenica da je riječ o supstanci koja je već korištena kao lijek mogla bi ubrzati put ka kliničkim ispitivanjima.

Brazilska studija polilamina za terapiju regeneracije kod povreda kičmene moždine

Međutim studija o kojoj sam raspravljala gore je američka, iz Kalifornije. Morala sam se mnogo više potruditi da nađem brazilsku studiju o kojoj govori, bez navođenja izvora, influenserica sa X-a.

Prije 25 godina, brazilski naučnici su objavili (2) kako je polimerizirana molekula zvana laminin – polilaminin, obećavajuća u terapiji povreda kičmene moždine kod životinja. Laminin je protein koji se nalazi u placenti. Nepolimeriziran oblik ovog proteina nije pokazao terapeutski učinak. U ovaj rad je bila uključena i brazilska naučnica Tatiana Coelho-Sampaio, koja će biti jedan od autora narednih faza istraživanja. 

Brazilski izvori izvještavaju o punom opravku pacijenata sa kvadriplegijom nakon terapije polilamininom te da je brazilska kompanija Cristália uložila 28 miliona brazilskih reala (oko 5.3. miliona američkih dolara) u razvoj terapije. U ostale izvore spadaju youtube videi brazilskog Nacionalnog centra za rak. Radi se o pres konferenciji i podkastu na ovu temu.

Niti jedan od ovih tekstova i videa ne navode kao izvor kliničke studije.

Našla sam studiju terapeutskog učinka na 5 pasa istog brazilskog tima (3) u kojoj sam konačno našla i referencu na pilot kliničke studije na ljudima, na šest osoba sa povredom kičmene moždine, ali ovaj rad je postavljen u februaru 2024. kao preprint na medXiv i pod tim naslovom u preprintu nisam mogla da ga nađem kao peer-reviewed rad, koji je neko iz oblasti pregledao i dao komentare.

U studiji na psima se pokazalo kako je polilaminin siguran, da je došlo do nekog poboljšanja motoričkih funkcija, ali naučnici nisu mogli sa sigurnošću reći da je to zbog polilaminina te upozoravaju kako je potrebno još istraživanja, posebno rigoroznih kliničkih ispitivanja. Objavljenih studija na ljudima, koliko vidim, nema.

Ova vijest se ne bazira na čvrstim kliničkim dokazima i argumentima, nego se vjerovatno radi o plaćenoj promociji i marketingu. Influenseri bi trebali imati odgovornost i bar prihvatiti da o nekim stvarima ne znaju baš mnogo te se ne upuštati u pisanje i dijeljenje kompleksnih sadržaja za koje nemaju znanje provjere vrlo osjetljivih informacija. To se neće nikad dogoditi, ali možemo stalno upozoravati na ovakve slučajeve.

Tačno je da nauka napreduje, ali i da dosta stvari iz pretkliničkih studija na kraju ne bude terapija.

Još nešto – ovo je primjer teksta koji ne može napisati umjetna inteligencija. Umjetna inteligencija može reformulisati već postojeći tekst, može čak biti konsultant za analizu naučnih radova, ali ne može odabrati temu, perspektivu i ne može se sama sjetiti da napiše članak na ovu temu i analizira manipulaciju u diskursu i nema sposobnost kritičkog mišljenja da pronađe argumente dokaze i uklopi reference. Sama ilustracija jeste urađena pomoću alata generativne umjetne inteligencije.

Reference:

  1. van Niekerk, E.A., de Freria, C.M., Mancarci, B.O. et al. Thiorphan reprograms neurons to promote functional recovery after spinal cord injury. Nature 648, 402–408 (2025). https://doi.org/10.1038/s41586-025-09647-y

  2. Menezes K, de Menezes JR, Nascimento MA, Santos Rde S, Coelho-Sampaio T. Polylaminin, a polymeric form of laminin, promotes regeneration after spinal cord injury. FASEB J. 2010 Nov;24(11):4513-22. doi: 10.1096/fj.10-157628. Epub 2010 Jul 19. PMID: 20643907.
  3. Chize CM, Vivas DG, Menezes K, Freire MN, Jiddu RFP, Graça-Souza AV, de Souza-Leite E, Louzada PR, Coelho-Sampaio T. A laminin-based therapy for dogs with chronic spinal cord injury: promising results of a longitudinal trial. Front Vet Sci. 2025 Aug 13;12:1592687. doi: 10.3389/fvets.2025.1592687. PMID: 40881640; PMCID: PMC12380836.