Žene i muškarci su različiti i organizmi im ponešto različito reaguju. Stoga, ako nema ravnopravnosti učešća žena u kliničkim studijama naučnici ne mogu obezbijediti podatke i zaključke koji bolje odgovaraju stvarnosti, a i simptomi oboljenja kod žena ostaju manje zamijećeni.
Već duži niz godina regulatori pozivaju na jednaku zastupljenost žena i muškaraca u kliničkim studijama, kao, uostalom i na to da je potrebno obratiti više pažnje na zastupljenost različitih etničkih grupa. Zašto? Zato što neke osobine i kombinacije varijanti gena mogu imati utjecaja na različit ishod djelovanja lijekova i vakcina, na njihovu efikasnost, pa i na učestalost i ozbiljnost nuspojava.
Malo se zapravo zna i o ženskom tijelu, fiziologiji, endokrinologiji, endometrioza jedva da je dotaknuta, a ima i tek malo istraživanja perimenopauze i menopauze.
Diskriminacija i nedostatak žena u kliničkim studijama
Ako naučnici, odnosno kompanije, proizvođači lijekova i vakcina na obezbijede ovu jednaku (ili bar jednakiju) zastupljenost žena u studijama, propuštaju mogućnost detekcije nekih nuspojava i priliku da sagledaju efikasnost lijekova u situacijama koje nešto vjernije reprodukuju stvarni svijet. Jasno je da svi lijekovi i vakcine imaju određene nuspojave, ali se puštaju u promet onda kada se utvrdi da je korist veća od rizika. No, postoje slučajevi kada su se neke reakcije otkrivale nakon puštanja u promet.
Poseban izvještaj američkog Glavnog računovodstvenog ureda pokazalo je da je od deset lijekova uklonjenih s američkog tržišta između 1997. i 2000. godine, osam povučeno zbog nuspojava koje su se javljale samo ili uglavnom kod žena.
U tom izvještaju se navodi kako su u razdoblju od tri godine, od 1997. do 2000. godine, 8 od 10 lijekova za koje je američki regulator FDA (Food and Drug Administration) povukao odobrenje imali štetne nuspojave za žene. U 2013. godini, FDA je prepoznala da je aktivnom sastojku u Ambienu (lijek za nesanicu) potrebno više vremena da se kod žena preradi nego kod muškaraca, što bi moglo dovesti do toga da su žene ujutro umorne. Sada agencija preporučuje da žene uzimaju polovinu doze.
Cisaprid (Propulsid) je gastrointestinalno prokinetičko sredstvo – propulziv. U većini zemalja svijeta, izbačen je iz upotrebe zbog velike kardiotoksičnosti, koja se posebno odnosila na žene. Ista je priča s antihistamikom Seldane koji je povučen 1997. godine zbog određenih interakcija s drugim lijekovima koje su mogle izazvati nimalo blage abnormalnosti električnog impulsa i time srčanog ritma. Sjetimo se kako su pojave tromboza nakon adenovirusnih vakcina J&J i AstraZeneca Vaxzevria bile nešto češće kod žena, a pri tome ove nuspojave nisu detektovane u kliničkim studijama.
Analizirajući 50.000 miševa na britanskom institutu Wellcome Trust Sanger, istraživači su otkrili da razlike u biološkom spolu mogu utjecati na više od polovice njihovih eksperimenata. Razlike među spolovima uključuju koštanu masu, metabolizam i komponente krvi te, u manjoj mjeri, kvalitativne osobine poput oblika glave, dlake i šapa. Zaključak naučnika bio je da bi isto moglo vrijediti i za ljude.
Razlike u simptomima bolesti kod muškaraca i žena
Žene i muškarci prosto različito odgovaraju na stvari unesene u organizam, na lijekove, imaju različite rizike, različit okvir molekularnih signala, različit procenat koštane i mišićne mase, bazični metabolizam i hormone. Žene rjeđe imaju „klasične“ simptome srčanog udara, zbog čega se dešava da pogrešno interpretiraju da im se nešto događa u organizmu i potraže pomoć. Zašto? Zato što su „klasični simptomi infarkta“ zapravo opisani kod muškaraca. Kod žena simptomi uključuju i umor, malaksalost, bol između lopatica, nesvjesticu, povraćanje, mučninu… koje žene često zamijene s nekom iscrpljenošću zbog obaveza i odlože mogućnost dijagnosticiranja. Žene su u riziku od toga da imaju manje šanse za preživljavanje srčanog udara, naročito ako ih tretira muškarac-ljekar.
Međutim, uprkos navedenim fiziološkim i biohemijskim činjenicama, dešava se da žene čine manje od jedne trećine učesnika kliničkih ispitivanja. Spolna pristranost u kliničkim ispitivanjima može negativno utjecati i na muškarce i na žene stvaranjem rodnih jazova u podacima koji potom pokreću kliničku praksu. Davatelji zdravstvenih usluga ne shvataju uvijek simptome žena tako ozbiljno kao kod muškaraca, što znači da se možda ne smatraju dovoljno bolesnima da sudjeluju u kliničkom ispitivanju.
„Suptilnija implikacija podzastupljenosti žena u medicinskim istraživanjima o kojoj se rijetko raspravlja jest da bi muškarci također mogli imati koristi od inkluzivnijih medicinskih istraživanja“, navodi se u analizi američke Nacionalne akademije nauka iz 1994.
Studija, objavljena u JAMA 2021. koja je analizirala 20.020 kliničkih ispitivanja u SAD-u pokazala je da, iako su muškarci i žene imali sličnu zatupljenost u svim kliničkim ispitivanjima provedenim tokom posljednjih 20 godina, spolna pristranost u upisu u klinička ispitivanja i dalje postoji unutar medicinskih specijalnosti. Nekoliko prethodnih studija upoređivalo je spolnu zastupljenost u kliničkim ispitivanjima s teretom bolesti ili je analiziralo povezanost značajki kliničkih ispitivanja sa zastupljenošću žena u medicinskim specijalnostima. U poređenju s njihovim teretom bolesti, žene sudionice najniže su zastupljene u onkološkim kliničkim ispitivanjima, a muški sudionici najniže su zastupljeni u kliničkim ispitivanjima mišićno-koštanih poremećaja i trauma. Također, postoji i istorijska manja zastupljenost žena u kardiološkim istraživanjima.
Kako piše Quartz, Američka uprava za hranu i lijekove, koja odobrava farmaceutske proizvode, zahtijeva da žene budu uključene u istraživanje, ali ne zahtijeva da njihovo sudjelovanje bude proporcionalno teretu bolesti.
Trudnice se često ne uključuju u klinička ispitivanja, zbog straha od rizika potencijalne teratogenosti (štetnost po plod, u smislu oštećenja ploda) neke supstance koja se ispituje. Istovremeno, trudnice imaju zdravstvene probleme koje je potrebno tretirati, ali bez podataka o efikasnosti i nuspojavama, to je mnogo teže. Čini se da su zapravo najistraženiji medicinski preparati za trudnice vakcine, posebno mRNA COVID-19 vakcine za koje ima najviše dokaza da nisu štetne u trudnoći. Međutim, kod lijekova protiv kovida, stvar je drugačija – postoji manje podataka. To znači i da će ljekarima biti teže ubijediti trudne osobe da uzmu neki lijek.
Problem nedovoljne zastupljenosti žena u kliničkim studijama nije isključivo zasnovan na tome da se žene „zaobilaze“ u ispitivanjima. Naime, ovaj problem ističe i društvene barijere za žene – mnoge od njih koje bi zapravo željele učestvovati u ispitivanjima nisu u mogućnosti iz vrlo praktičnih razloga. Žene su često one koje se brinu o drugima, primjerice o djeci ili o starijim osobama i čest dolazak/odlazak na mjesto ispitivanja predstavlja poremećaj za druge obaveze koje imaju. Ili prosto nemaju vozilo kojim bi brže i sigurnije došle na mjesto ispitivanja. Prosto im nije „na ruku“. Organizatori ispitivanja bi trebali na neki način omogućiti ženama da im je dolazak i odlazak na ispitivanje lakši, recimo obezbijediti prevoz, možda za neka ispitivanja i dnevni boravak s djecom.
Također, postoji i mogućnost da su žene manje svjesne važnosti učestovanja u kliničkim ispitivanjima, barem u nekim zemljama, pa se manje odazivaju.
Kako bi se prevazišli ovi problemi, potrebno je mijenjati pravila regulatora – da nije dovoljno da žena ima u ispitivanjima, nego da se procijeni i koliko trebaju biti zastupljene, te raditi na svijesti žena o važnosti sudjelovanja u kliničkim ispitivanjima i olakšati im samo učestvovanje.
Ostali eseji iz serije “Nauka, politika i demokratija”:
Nauka između konzervativnih i liberalnih, lijevih i desnih opcija političkog spektra
Položaj žena u naučnoj zajednici: manjak, nevidljivost, seksualno uznemiravanje i mobbing
Žensko tijelo i reproduktivna prava između nauke i politike
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH i European Endowment for Democracy.
