Afera STAP je završena 2015. i ishod ovog slučaja naučnog nepoštenja je bio tragičan.

Već sam radila neke stvari koje su objašnjavale ovu akademsku aferu, za one koji nisu upućeni, radi se o mladoj japanskoj naučnici Haruko Obokata sa RIKEN centra u Kobeu, koja je u prestižnom časopisu (radilo se o Nature) objavila dva rada kako je potapanjem izdiferenciranih, “odraslih” stanica u blagu kiselinu dobila nediferencirane, matične stanice. Ta metoda je nazvana STAP (stimulus-triggered acquisition of pluripotency). Ovakav jednostavan način dobivanja matičnih stanica bi u mnogome olakšao (i pojeftinio) terapije mnogih oboljenja za čije liječenje se matične stanice mogu koristiti. Domaći mediji su objavili vijest o otkriću, ali se nikad, od objave rada prije dvije godine, do danas, nisu potrudili da isprate ovu vijest do kraja, sa cijelim skandalom koji je uz ove radove povezan.

Japanski nobelovac Shinya Yamanaka je nešto prije ovog rada pokazao kako je moguće odrasle, izdiferencirane stanice reprogramirati u matične, uz pomoć niza signalnih molekula. Tako dobivene matične stanice nazivamo inducirane pluripotentne stanice – iPS. Međutim, protokol koji je uspostavio Yamanaka mnogo je složeniji od ovog za koji je Haruko Obokata tvrdila da je moguć.
>Kome je lakše gledati, evo i kratkog videa (ponovo) o tome:

Javnost – mediji i akademska zajednica je pozdravila ovo otkriće. Bilo je to slavljenje mladosti, pobjeda mladosti nad iskustvom. Ipak, dosta ljudi u akademskoj zajednici je ostalo skeptično jer, premda u se u nauci obično najjednostavnija rješenja pokažu najboljim i najelegantnijim, ovdje, u slučaju Obokata, nešto je tuknulo. Znanja u nauci su provjerljiva i ponovljiva, tako da su se skeptici uhvatili posla da ponove rezultate Haruku Obokata.
Pokazalo se da Obokatini rezultati STAP metode nisu ponovljivi i provjerljivi te da je manipulisala slikama koje je priložila uz rad.

U septembru 2015. Waseda univerzitet, na kojem je Obokata odbranila doktorat 2011. opozvao je njen doktorat. Obokata je izgubila titulu PhD. U objašnjenju, iz Waseda univerziteta su naveli kako je “Obokata dobila doktorat služeći se nepriličnim sredstvima”.
Nije sad na nama da ocjenjujemo ovu odluku. Ja čak mislim da je ova mlada žena stekla doktorat pošteno, ali da univerzitet u jednoj zemlji koja visoko cijeni kodekse časti, nije mogao podnijeti da bude alma mater osobi koja je izazvala jedan strašan skandal na svjetskoj akademskoj sceni. Obokata je kolateralna šteta odluke da se konačno “nauči lekcija” sve one koji su manipulisali u svojim naučnim radovima i opomena svima onima koji bi pomislili da nešto tako urade.
Obokata je razapeta na stub srama i izabrana da bude žrtveno janje. Međutim, i prije ovog njenog slučaja i u Japanu i širom svijeta bilo je slučajeva manipulisanja u naučnim radovima, namještanja i šminkanja rezultata, manipulisanja slikama. Podsjetiću na slučajeve Shoukhrata Mitalipova i još jedne afere sa matičnim stanicama te japanskog naučnika Shigeaki Kato čiji su radovi povučeni u periodu 2012.-2014. jer je ukazano na neprovjerljivost rezultata opisanih u ovim radovima.
I dok je šteta u slučaju Shigeaki Kato bila limitirana samo na članove njegove grupe, šteta se, u slučaju Haruko Obokata, proširila na cijeli RIKEN centar. Naravno da je Obokata učinila nešto strašno, nedozvoljeno – kompromitovala je ne samo sebe, ne samo istraživački centar na kojem je radila, ne samo institucije sa kojima je sarađivala (bila je post-doc na Harvardu) nego i cijelu nauku, njen smisao i relevantnost. Javnost se zapitala šta je to znanje, ako se mogu objaviti izmanipulisani i lažirani rezultati.

Ovaj skandal nije mogao ostati zataškan u kuloarima akademske zajednice jer se ticao jedne oblasti koja je medijima veoma interesantna – matične stanice. Sa matičnim stanicama i njihovoj potencijalnoj primjeni u medicini mediji uvijek imaju “sigurnicu” – priču koja će se čitati i gledati. Da se radilo o lažiranju rada iz oblasti biosistematike tardigrada ili onkologije pantljičara, ne bi bilo toliko medijske pompe.

Haruko Obokata je u jednom trenutku bila heriona japanske nauke, koja umjesto laboratorijskog mantila nosi tradicionalni kappogi svoje bake – pregaču, odjeću “za kuhinje” u tradicionalnom Japanu, a u drugom trenutku je postala salemska vještica.
Ipak, nije njena sudbina toliko vrijedna oplakivanja. Čovjek koji je istinski tragični heroj ove sage jeste Yoshiki Sasai, Obokatin mentor i PI (Principal Investigator) koji nije mogao podnijeti sramotu svega toga što se dogodilo i izvršio je samoubistvo 5.8.2014.

 

Yoshiki Sasai

 

Sasai je, kažu oni koji su ga poznavali, bio izuzetno častan i pošten čovjek i naučnik. Nakon skandala sa STAP, Sasai nije mogao podnijeti teret nerazrješivog konflikta – da je previdio činjenicu kako njegova štićenica manipuliše radom koji je objavljen u high-profile, top-notch časopisu. Očigledno je Sasai vjerovao Obokati da joj je dao dosta nezavisnosti u radu. Prije nego što će se sve ovo dogoditi, Sasai se zalagao da RIKEN centar mladim istraživačima da veću mjeru nezavisnosti, što je do tada, u Japanu bilo praktično nezamislivo. Njegova borba za veći stepen akademske slobode, za demokratiju i vjera u ljude ga je uništila. Nadam se da je našao svoj mir.

Pravda je stigla Obokatu. Biti mladi naučnik je teško i osjećam empatiju prema ovoj mladoj ženi koja je, zbog pritisaka tog akademskog svijeta, želje da se dokaže na ovom polju koje je izuzetno kompetitivno i surovo, uradila ono što se ne smije. Taj strah da ste naučnik i da do kraja života nećete otkriti ništa značajno, da će vam se ime zagubiti – ne znam da li to razumijete. To je kao da tražite grumen zlata u ogromnom, mračnom rudniku i tek poneki kopač izađe na svjetlo sa nekim grumenčićem. Nagrade su jako male, a ulozi veliki. Uloženo vrijeme u školovanje i istraživanje nepovratno.

Nemojmo osuđivati Haruko Obokata. Živimo u svijetu u kojem je plemenita spoznaja svijeta i čovjekovog mjesta u tom svijetu svedena na industriju, a Sasai i Obokata su žrtve tog i takvog poimanja.