Deepwater Horizon
Nakon katastrofe na platformi Deepwater Horizon, u vlasništvu British Petrol (BP), koja se dogodila 20. aprila 2010. godine, naftna mrlja se širila gotovo tri mjeseca nakon potonuća platforme, sve do 15. jula 2010. U katastrofi se oko 650 miliona litara (4.2 miliona barela) sirove nafte izlilo u more. Oblaci sitnih kapljica sirove nafte su se formirali na 1500 m ispod nivoa mora, ali nije bilo jasno šta se dešava sa tim kapljicama.
Međutim, bakterije koje se hrane sirovom naftom su dobrim dijelom očistile Meksički zaljev od ovog zagađenja. Naime, neke bakterije se hrane raspadnutom organskom hranom, neke mogu vršiti fotosintezu, neke energiju dobivaju iz izvora poput željeznih ruda i uranijuma, a neke se hrane ugljikovodicima, organskim jedinjenjima ugljika i vodika, koji zapravo i čine sirovu naftu. Bakterije su evoluirale tako da koriste sve dostupne izvore energije. A nafta je prlično star izvor energije te je sigurno da su pojedine vrste bakterija milionima i milionima godina prije čovjeka koristile naftu koja je polako istjecala iz podvodnih pukotina kao izvor energije.
Čini se da su se pojedini rodovi bakterija specijalizirali za pojedine frakcije ugljikovodika. Tako bakterije Oceanospirillales jedu alkane, dok Cycloclasticus jede aromatske ugljikovodike, inače, gotovo po pravilu, veoma toksične molekule za većinu drugih organizama. Methylococcaceae je porodica bakterija koje vole metan, a rod Colwellia etan. Ove bakterije pripadaju klasama Gammaproteobacteria, Flavobacteria i Rhodobacteria.
Ipak, naučnici nisu bili sigurni da li bakterije zaista mogu očistiti naftne mrlje i kojom brzinom. Zatim, primijećeno je i da neke tvari bakterije brže razlažu, dok su neke druge molekule prevelike da bi ih bakterije razložile.
Kako bi ispitali šta se dešava, tim Garyja Andersena sa Lawrence Berkeley Nacionalne laboratorije u Kaliforniji je stvorio oblake raspršenih kapljica sirove nafte u morskoj vodi, sakupljenoj nedaleko od mjesta katastrofe, na dubini od 1200 m, te su pratili kako se razvija bakterijska flora. U suštini, napravili su prilično realnu in vivo simulaciju onoga što se dešava u području ove naftne mrlje. Uspjeli su identificirati sve vrste bakterija koje su koristile molekule u smjesi sirove nafte te gene koji su odgovorni da svakoj od pojedinačnih vrsta omoguće hranjenja ugljikovodicima nafte.
 |
| Gary Andersen, Credit: Roy Kaltschmidt/Berkeley Lab |
Rad ovog time je objavljen u Proceedings of National Academy of Sciences, pod naslovom “Simulation of Deepwater Horizonoil plume reveals substrate specialization within a complex community of hydrocarbon degraders”
Pokazalo se da su bakterije sposobne vrlo uspješno ukloniti sirovu naftu iz vode. Ovakva istraživanja i proučavanja bakterija koje mogu metabolizirati sirovu naftu vrlo su bitna za ekologiju mora i oceana kako bi se moglo reagovati na buduće ekološke katastrofe izlijevanja sirove nafte sa tankera i platformi.
