Često su umjetnički prikazi molekule DNK netačni –  turski naučnik Aziz Sandžar je jednom upozorio na upravo jednu takvu na novčanici od pet lira.  Kod nas su Pošte BiH izdale katastrofalno ružnu marku za godišnjicu 50 godina otkrića strukture DNK – umjetnički prestilizovana, neprepoznatljiva, bezobrazno netačna DNK izgledala je ovako:

 

 

Svaka čast umjetničkoj slobodi, ali ovo je previše. Vrijedno svakog prezira jer je prezrelo nauku.

Međutim, osim ovakvih očigledno loših prikaza DNK, kako prepoznati loše nacrtanu DNK?

1. Ono na šta je upozorio Aziz Sandžar, jedna je od najčešćih grešaka, a ujedino i jedna od onih koje je najteže prepoznati, jeste hiralnost molekule. Hiralnost je zapravo osobina nekih molekula, naročito onih organskih, da formiraju varijante koje se ponašaju kao predmet i lik u ogledalu. Kako bi lakše shvatili o čemu se radi, sjetite se da ne možete obući lijevu cipelu na desno stopalo. Hiralne molekule i predmeti se nikad ne mogu preklopiti. Da biste obukli lijevu rukavicu na desnu ruku, morali biste je okrenuti.

Aminokiseline, molekule koje izgrađuju proteine, također su hiralne – imaju lijevu (L) i desnu (D) formu. Međutim, iz nekog nepoznatog razloga, u živom svijetu preovladavaju L-forme aminokiselina. Sa DNK je drugačije: molekule DNK koje su zastupljene u živom svijetu su u D-formi. Evo kako bi shematski izgledale lijeva i desna DNK:

 

 

Postoji nekoliko pravila da se provjeri da li je nacrtana DNK L ili D, međutim, ja se držim jednog: zamislite da se spuštate niz nacrtanu spiralu, kao da su stepenice i to pratite desni polulanac. Da li se pri tome zaokrećete na desnu ili na lijevu stranu? Ako se zaokrenete na desnu stranu, radi se “desnoj”, pravoj, DNK. Jednom kada ukapirate kako ovo ide, shvatite da je većina nacrtanih DNK, ma kako lijepe bile, zapravo “lijeva”. Recimo ova je baš kako treba:

 

Ova je lijeva:

 
                       
 
 
I ova:
 
                         
 
Također:
 
                            

2. DNK ima previše ili premalo parova baza (bp, od engleskog base pairs)

Ovako izgleda jedna DNK sa previše parova baza:

 
                     
 
Jedna “očica” na prikazu molekule DNK bi trebala imati 4 “prečke” od heterocikličnih baza, a peta prečka bi se trebala vidjeti napola. Odnosno, jedan “zaokret”, navoj DNK (dvije “očice”), bi trebao imati 10 prečki. Ne 20. Ne 40. Tačka. Ovako:
 
Izvor: UCLA Chemistry Illustrated Glossary of Organic Chemistry
 

3. Mali i veliki navoji

Kad smo već kod navoja DNK, treba znati da ona ima velike i male navoje, kako gornja slika i pokazuje. Ne mogu se sve “očice” na DNK prikazati jedne širine, mora ići jedna malo šira, pa jedna uža. Dakle, ovo nije tačno (ali su ljudi priznali da je pojednostavljena shema):
 
Izvor: wikimediacommons
 
Ne valja ni ova:
 

Zaista, nacrtati DNK nije nimalo jednostavno. Ali, nije ni ok da se prikaže samo kao dvije sinusoide različitih ishodišnih tačaka.

Znam da sada djelujem kao neko ko traži dlaku u jajetu, ali vrijeme je da počnemo biti malo više naučno pismeni i počnemo poštovati naučne spoznaje, pa čak i u art rendering probati biti što vjerniji istini. Da se više ne bi događale onakve PTT marke.