Mjesto dodira vode iz rijeke Misisipi i Atlantskog oceana – mrtva zona Meksičkog zaljeva

 

 

Naučnici iz Nacionalne oceanske i atmosferske administracije (National Oceanic and Atmospheric Administration, NOAA) su objavili podatke o stanju mrtve zone u Meksičkom zaljevu, ekološki praktično mrtvog područja Atlantskog oceana. Mrtve zone su ekološki termin za područja u morima, oceanima i jezerima u kojima su nivoi kisika veoma mali te se može govoriti o ekološkoj hipoksiji i anoksiji. Praktično, svi organizmi, osim anaerobnih bakterija u zahvaćenom području ugibaju. Od ovih područja treba razlikovati područja u oceanima u kojima prirodno obitava jako malo organizama. 

 
Sedamdesetih godina prošlog vijeka, naučnici su počeli primjećivati pojavu ovih zona uz jako naseljene obale. Pojava “mrtvih zona” vezana je za zagađenje usljed povećane koncentracije nutrijenata tj. đubriva koji sa poljoprivrednih površina dospijevaju u rijeke. U konkretnom slučaju Meksičkog zaljeva, ove tvari dospijevaju u rijeku Misisipi, a odatle u ocean. Porast koncentracije hranljivih tvari, u prvom redu nitrogena i fosfora, dovodi do cvjetanja algi, koje naposlijetku umiru i tonu na dno oceana. Međutim, u procesu raspadanja, ova ogromna količina organske materije praktično iz oceana isiše kisik.
 
Naučnici sa Loisiana University Marine Consortium su na odabrane lokacije ovog područja ubacili senzore za mjerenje koncentracije kisika u vodi, te je pomoću izmjerenih podataka procijenjeno koliko će kvadratnih kilometara mrtva zona iznositi ove godine. Ispostavilo se da će iznositi rekordnih 22 730 km2. Pojava ovakvih zona nanosi štetu ribarstvu jer ono ekonomiji Meksičkog zaljeva doprinosi sa otprilike 10 milijardi dolara godišnje.
 

Međutim, mrtva zona Meksičkog zaljeva nije jedina mrtva zona u svijetu: procjenjuje se da na našoj planeti postoji 146 ovakvih zona, od kojih su neke veoma male i zauzimaju površinu od svega jednog kvadratnog kilometra, dok neke iznose čudovišnih 70 000 km2. Mrtva zona Baltičkog mora već oko 40 godina iznosi u prosjeku 49 000 km2, a treba spomenuti i estuarije rijeka Elizabeth (Virdžinija), Saint-Laurent (Sen-Loren, Rijeka sv. Lovrijenca, Kanada i SAD, pretežno Ontario), Cape Perpetua područje oregonske obale te jezero Erie (Velika jezera, SAD)

 

Mrtve zone, izvor NASA Earth Obsrevatory