Postoji više načina da se nauke podijele. Jedna je podjela na prirodne i društvene. Međutim, mnogo se manje spominje, jedna vrlo važna podjela prirodnih nauka – na bazične nauke (fundamentalne), primijenjene i razvojne. Ovo nije baš nešto što spominjemo u školi, ne uči se i mnogo ljudi ostane zatečeno kada im neko kaže “bazične nauke”. Nerazumijevanje ovih pojmova često dovodi i do nerazumijevanja svrhe nauke u ljudskom društvu.
Sjećam se kako su prilikom prezentacije dostignuća jednog projekta iz oblasti teorijske fizike naučnici koja je objašnjavala projekat krenule graške znoja od muke kada ju je novinar upitao “a koja je to praktična primjena njenog istraživanja”. Ovo je vjerovatno za naučnike iz bazičnih istraživanja pitanje koje izaziva najviše frustracija i zaista je veoma ponižavajuće. Nauka nije i ne mora biti tu samo da stvara nešto korisno i primjenjivo. To nije imperativ bazičnih istraživanja iako rezultati bazičnih istraživanja mogu dati i jako važne i primjenjive stvari.
Bazične (temeljne, fundamentalne) nauke/znanosti definisane su kao naučne discipline matematike, fizike, kemije i biologije. Nazivaju se bazičnim naukama jer pružaju temeljno razumijevanje prirodnih pojava i procesa kojima se prirodni resursi transformiraju. Bazične nauke su fokusirane na razvoj naučnih teorija, zakona i objašnjenja fenomena u prirodi.
Primjer bazičnog istraživanja je otkriće kako neke bakterije, arhee, imaju sistem da izrežu virusnu DNK iz svog genoma kao jednu vrstu imunološkog sistema. Da je postojao zakon kojim se zabranjuju sva naučna istraživanja za koja se ne vidi praktična primjena i da su istraživanja ovog mehanizma kod bakterija bila zabranjena, nikad ne bismo dobili CRISPR tehnologiju uređivanja genoma.
Primijenjene nauke su one koje koriste naučne teorije, naučnu metodu i rezultate za interveniranje i promjenu prirodnih pojava. Primijenjene nauke teže postizanju nekih praktičnih ciljeva – recimo liječenju bolesti, boljim prinosima. Neke od primijenjenih nauka su medicina, veterina, poljoprivreda, inženjerstvo, robotika, statika.
Postoje i razvojne nauke, koje teže ka unapređenju već postojećih tehnologija. U suštini, razvojne nauke su oblik primijenjenih nauka kada nešto već postoji, ali postoji i mogućnost da se unaprijedi, učini efikasnijim, bržim jeftinijim.
Granice između njih nisu stroge. Recimo, imaju grane fizike koje spadaju u primijenjenu nauku poput nanotehnologije, ili biologije – kakva je genetičko inženjerstvo i biotehnologija. Fundamentalna fizika je kozmologija, a fundamentalna biologija genetika.
