Neobično drvo lepezastih listova, Ginkgo biloba, mnogi pamte na jedan od dva načina – kao nešto za šta su u školi učili da je “živi fosil” i kao sastojak tableta za poboljšanje memorije. 
 

Premda opis “živi fosil” nikada nije nikome bio previše jasan, jer je malo oksimoronski, ova vrsta jeste to – organizam koji primitivnijom građom i odlikama podsjeća na organizme koji su nekad naseljavali planetu, a izumrli su. Fosili biljaka srodnih ginku datiraju iz perma, od prije nekih 270 miliona godina. Ova vrsta je dugovječna i može živjeti čak preko 1000 godina, a naučnici su otkrili još nešto – ova vrsta je izgleda besmrtna, zahvaljujući svojim genima.

Rad objavljen sredinom januara u Proceedings of the National Academy of Sciences, pod naslovom “Multifeature Analyses of Vascular Cambial Cells Reveal Longevity Mechanisms in Old Ginkgo biloba Trees” pokazao je kako nema razlika u ekspresiji određenih gena u kambiju drveta kod starih i mladih primjeraka ove vrste.

Kambij je tkivo biljaka čije stanice imaju sposobnost dijeljenja, a nalazi se u korijenu i stablu. Dijeljenjem stanica u kambiju nastaju provodni elementi biljaka – ksilem i floem. Zapravo, ovo su matične stanice biljaka, jako važne za rast stabala.

 
Ispitujući prstenove rasta, tim Lija Wanga, molekularnog biologa sa Univerziteta Yangzhou u Kini, otkrio je da se rast stabala ginko ne usporava ni nakon stotina godina – u stvari, događa se čak da se rast ubrza. 

Da bi otkrili što se događa na genetičkom nivou, naučnici su uporedili ekspresiju gena u lišću i kambiju. Tim je sekvencionirao RNK stabala, analizirao proizvodnju hormona i pregledao miRNK – molekule koje mogu uključivati ​​i isključivati ​​određene gene – u stablima u dobi od 3 godine do 667 godina.

Ekspresija gena povezanih sa starenjem, je bila veća u lišću koje će uskoro otpasti. Ali, kada su naučnici ispitali ekspresiju istih gena u kambiju, nisu otkrili razliku između mladog i starog drveća. Ovo sugeriše da, iako organi poput lišća propadaju, sama stabla vjerojatno neće umrijeti od starosti. Vjerovatnije je da će stradati od vanjskih faktora, poput vjetra, biti posječena i slično. 
Međutim, ipak stabla dožive neke promjene kako stare. starija stabla imala su niže nivoe biljnog hormona rasta – indol-3-sirćetne kiseline i više razine hormona koji inhibira rast, apscisicinske kiseline. Stabla starija od 200 godina, imaju smanjenu ekspresiju gena povezanih sa staničnom diobom i diferencijacijom. To znači da se matične stanice kambija u starijim stablima ne dijele tako lako kao u mlađim stablima.