Do prije desetak godina, nije se puno pričalo o eteričnim uljima. Odjednom, ponajviše zahvaljujući hajpu oko uzgoja smilja, eterična ulja postaju česta tema. Ljudi ih vole kupovati, neki čisto zato što im se sviđa miris, neki da bi pravili domaće kozmetičke pripravke, poput ulja za masažu i sapuna, a neki da bi ih koristili u aromaterapiji. Ovdje se nećemo baviti aromaterapijom, za koju nema baš dokaza da pozitivno djeluje (iako je ugodna) i okarakterisana je kao pseudonauka, sa čak negativnim posljedicama (rast grudi kod dječaka usljed korištenja ulja lavande), nego dati informacije u eteričnim uljima te još nekim stvarima za koje ljudi misle da su eterična ulja.

Kao prvo, eterična ulja nisu baš ulja ili masti

Eterična ulja ili esencijalna ulja predstavljaju hidrofobni koncentrat volatilnih materija biljaka. Šta to znači? Jednostavno, znači da ove smjese nisu topive u vodi, “ne vole vodu”, “boje se vode”, što je doslovni prevod termina hidrofoban. Ove smjese se zbog toga ne otapaju najbolje u vodi, ali se lijepo otapaju u uljima i mastima, voskovima i etanolu i zato ih miješamo sa nekim osnovnim uljima, kao što je bademovo, sa alkoholom, kao u parfemima, a ne sa vodom.
Također, “volatilan” znači lako isparljiv. To su sve one tvari koje ispravaju iz biljaka na visokim temperaturama, na jakom suncu. Zato lavanda i smilje mirišu onako lijepo po vrelom danu. Ovo isto tako znači da te tvari možemo “iscijediti”, odvojiti od biljaka pomoću vodene pare, koja je vruća.

Esencijalna ulja imaju taj naziv jer predstavljaju “esenciju” neke biljke. Za neke aminokiseline i masne kiseline također kažemo da su esencijalne, ali to je potpuno drugačije značenje – ovdje to znači da ih organizam ne može sam proizvesti, nego ih mora unositi u prehrani. Također, ni naziv “eterična” nije baš najsretniji jer se ne radi o eterima.

Radi se o smjesama raznolikih organskih molekula. Ove molekule su obično male molekulske mase, te im to, uz “privrženost” mastima, – liofilnost, daje sposobnost da prolaze kroz kožu.

Dobar dio eteričnih ulja dobija se destilacijom vodenom parom – ulje smilja, lavande, mente, pačulija i to iz sirovog biljnog materijala, koji može biti lišće, cvjetovi, stabljike, kora… Nekada se dobijaju u jednom destiliranju, dok se neka ulja dobijaju frakcionom destilacijom, poput ulja ylang-ylang.

Tako se ova ulja nazivaju destilati.

Drugi načini ekstrakcije mirisnih komponenti iz biljaka

Neki drugi mirisni ekstrakti se dobijaju tiještenjem, poput ulja limunove kore, ili ekstrakcijom pomoću otapala ili ugljen dioksida. Ovo nisu destilati, a nisu i ne mogu se zvati ni eterična ulja. Ovi ekstrakti nose nazive prema načinu ekstrakcije – recimo CO2 ekstrakt.
Eteričnim uljima se smiju nazivati samo one smjese, ekstrakti dobijeni iz prirodnog materijala, dok se sintetički ekstrakti te smjese sintetičkih i prirodnih ekstrakata također ne smiju zvati eteričnim uljima. Nažalost, ponekad se nekvalitetni i vrlo jeftini ekstrakti, recimo oni za mirisne svijeće, prodaju kao “eterična ulja”.

Na bočicama eteričnih ulja, koja su obično od 10ml, mora pisati naziv vrste i latinski naziv tj. latinski naziv ulja, naprimjer aetheroleum mentae piperitae. Na ovim uljima je urađena analiza, pokazan postotak određenih tvari, a kod nekih ulja, naprimjer kod ulja ruzmarina, i hemotip. Također treba pisati i zemlja porijekla, lot, način dobijanja (destilacija vodenom parom), način uzgoja i toksikološka oznaka.

Apsoluti

Apsoluti u mirisnoj industriji su visoko koncentrirani, aromatični ekstrakti dobiveni iz biljaka pomoću specijaliziranih metoda ekstrakcije. Oni su intenzivniji i kompleksniji od esencijalnih ulja te se često koriste u parfemskoj industriji zbog svoje bogate i prirodne arome.

Apsoluti se najčešće ekstrahiraju iz osjetljivih cvjetova poput jasmina, ruže, tuberoze i narcisa, koji su previše delikatni za parnu destilaciju.

Oni se ekstrahiraju tako što se biljni materijal (cvjetovi, lišće ili smole) potapa se u organsko otapalo (npr. heksan ili petroleter, u nekim slulajevima kako kod starog načina proizvodnje ružinog ili jasminovog apsoluta – u slojeve svinjske masti). Otapalo rastvara aromatične spojeve, voskove i pigmente.

 

Macerati

Ono što je posebno važno, jeste naglasiti da nije sve ono što se prodaje kao eterično ulje zapravo eterično ulje. Često se kao eterična ulja prodaju macerati. To su smjese dobijene  dobijene potapanjem biljnih dijelova, sjeckanih dijelova, u “noseća” biljna ulja, poput bademovog, maslinovog i sličnih ulja.

Iz biljnih stanica onda eterična ulja prelaze u noseće neutralno ulje. Međutim, ovo nisu eterična ulja i naročito nisu destilati, jer se ne dobijaju destilacijom. Ova ulja mogu biti korisna u njezi kože, ali ne znamo koliko u njima ima eteričnog ulja, što znamo pri razblaživanju nekog eteričnog ulja neutralnim uljem. Destlilati, te ulja dobijana prešanjem i pomoću otapala, puno su vrednija i skuplja od macerata.

Još jedna stvar ima veze sa mirisima i eteričnim uljima. Radi se o hidrolatima. 

Hidrolati su sjajna stvar jer u njima ima malo molekula eteričnog ulja, a one su raspršene u vodi. Zašto je to dobro? Stvar je u tome što je većina eteričnih-esencijalnih ulja zapravo vrlo nezgodna za kožu i izaziva iritacije. J

edno od rijetkih eteričnih ulja koje neće izazvati iritaciju čak i ako ga nanesemo samo na kožu jeste ulje prave lavande (Lavandula angustifolia), a kod većine ljudi to vrijedi i za ulje smilja (Helichrysum italicum) Međutim, nemojte nikada nanijeti ulje cimeta ili kličića čisto, kao ni ulje metvice. Hidrolati mirišu ugodno, ali ne izazivaju iritacije na koži, te se često koriste kao neki vid tonika za kožu.

Hidrolati nastaju kao nusprodukt destilacije eteričnih ulja. Naime, vodena para koja “povuče” lako hlapljive molekule iz biljnog materijala u sebi zadrži nešto malo tih molekula. Kada se na kraju ulje nakon destilacije prikupi i kada se ispusti destilirana voda, onda nije obična, nego miriše. Kako ju je šteta baciti i zaista ima neka jako ugodna svojstva, tako su se proizvođači dosjetili da je pakuju i prodaju.
Pošto je u pitanju destilirana voda, to neki ove hidrolate koriste i kao vodu za pegle. Također, hidrolati su zgodni za sve oni koji nalaze da im je miris eteričnih ulja prejak ili im koža teško podnosi eterična ulja.
Kako god, destilati, macerati i hidrolati dio su hemijsko-kozmetičke fascinacije biljkama i predstavljaju neke od najstarijih kozmetičkih pripravaka u istoriji čovječanstva. Jedna od najstarijih upotreba eteričnih ulja ipak nije bila u kozmetičke svrhe, bar ne na živim ljudima – prvobitno su se koristila za balzamovanje.
 

O mirisima i parfemima možete još više pročitati u tekstu ovdje, a o eteričnim uljima i hidrolatima na blogu Plantagea.hr.

Napomena: ovo nije tekst o aromaterapiji. Nauka govori ne promoviše pseudonaučne prakse – za aromaterapiju ne postoje ili postoje vrlo slabi i nekoherentni dokazi da pomaže u nekim slučajevima. Eterična ulja ne liječe rak, kao ni druge teške bolesti, a dokazi da nas eterična ulja mogu opustiti su ograničeni. Eterična ulja su odlična za proizvodnju parfema i higijenskih potrepština, ali nisu medicinska sredstva.