Znate onu izreku kako se pas veže za čovjeka, a mačka za kuću? Pa onda sve te teorije o tome kako mačke nisu privržene čovjeku, ne vole nas, nego nas samo koriste… e pa nisu tačne. 
 
Prema novom istraživanju, objavljenom u Current Biology, pod naslovom “Attachment bonds between domestic cats and humans“, i mačke se itetako mogu vezati za svoje ljude. Naravno, mačkoljupci to već znaju: mačke na različite načine pokazuju odanost i ljubav, od žmirkanja očima, preko poturanja glave (i guze), do različitih drugih ponašanja, kao sjedenje u krilu, spavanje sa vlasnikom. Mačke itetako mogu pokazati nervozu, tugu i indisponiranost ako vlasnik nije s njima, recimo ako odemo na put. 
 
Također, mačke imaju različite stilove vezivanja, a nas shvataju kao izvor sigurnosti i koriste nas kao izvor sigurnosti ukoliko se nađemo u novom okruženju.
 
Krystin Vitale sa Oregon State University i njene kolegice Alexandra C. Behnke i Monique A. R. Udell, proučavale su ponašanje mačaka u novoj sredini i način na koji one odgovaraju svom vlasniku. Prethodni eksperimenti na rhesus majmunima i psima su pokazali kako vezivanje može biti sigurno i nesigurno. Kod sigurnog vezivanja, životinja, dovedena u novu sredinu (recimo, neka nova prostorija), će se, nakon što se pojavi vlasnik, opustiti i nastaviti istraživati. Kod nesigurnog vezivanja, životinja će pokazati stresno ponašanje i, ili će se previše držati vlasnika, ili će se udaljiti od njega, izbjegavajući ga.
 
Naučnici su testirali ove vidove vezivanja na 79 mačića i 38 odraslih mačaka.
 
Izvor: K. VITALE/OREGON STATE UNIVERSITY
 
 
Najprije su mačić ili mačka i njihov vlasnik bili smješteni zajedno u sobu u kojoj je čovjek sjedio u označenom krugu. Ako je mačka ušla u krug, vlasnik bi mogao komunicirati s njom. Nakon dvije minute, vlasnik bi otišao, a mačku je ostavio na miru. Nakon još dvije minute, vlasnik bi se vratio u sobu, da opet sjedne u krug.
 
Čitav test snimljen je, a naučnici su analizirali video kako bi klasificirali vrstu vezivanja mačaka.
 
Odrasle mačke testirane su samo jednom u testu, ali mačići su testirani dva puta – jednom u početku, a opet dva mjeseca kasnije, nakon što je 39 mačića prošlo šest sedmica kursa obuke i socijalizacije. Ostalih 31 djelovalo je kao kontrolna skupina.
 
Među mačićima je njih 9 završilo kao neprikladno, ali od preostale skupine 64,3% je svrstano u sigurno vezane, a 35,7% u nesigurno vezane. Čim se uspostavi stil privrženosti, čini se da će takav vjerovatno i ostati do kraja života. Odrasle mačke pokazale su slične rezultate: 65,8% pokazuje sigurnu privrženost, dok je 34,2 % nesigurno. Mačići čak više vole da se igraju sa ljudima nego sa igračkama i samo ne vole kada se prema njima ponašate baš kao šupci. 
 
Interesatno je da su procenti stilova vezivanja slični i kod ljudi – oko 65% beba se vezuje sigurnim vezivanjem.