Chien-Shiung Wu je kinesko-američka eksperimentalna fizičarka koja je dala veliki doprinos nuklearnoj fizici i bila kontributor u Manhattan projektu, u kojem je razvila metodu odvajanja uranijuma 235 i uranijuma 238.
Rođena je u gradu Liuhe, provincija Jiangsu u Kini, 31. maja 1912. Inače, njeno ime znači “hrabri heroj”.
Njen otac je bio aktivista za prava žena u Kini i osnovao je prvu školu za djevojke u njihovom gradu, školu Ming De, koju je pohađala i Chien-Shiung Wu. Uvijek je imala podršku porodice, čak i kada je odlučila da 1923. preseli u drugi grad. Onda, 1936. godine seli u SAD, nakon studija fizike u Nanjingu. U toku studija u Kini bila je i politički aktivna i vodila je proteste ispred Predsjedničke palate u Nanjingu, kada su studenti sreli Chang Kai-sheka.
U SAD je bilo mjesto na doktorskom studiju na Univerzitetu Michigan, a njen ujak je obezbijedio sredstva za to. Nakon odlaska za SAD, više nikad nije vidjela roditelje žive. Međutim, ispostavilo se kako postoji jedan problem s tim univerzitetom…
Brod kojim je išla pristao je u San Francisco, te su ona i njena prijateljica Dong Ruo-Fen iskoristile nešto vremena da upoznaju Kaliforniju. Na kraju, Chein-Shiung mijenja svoje planove i odlučuje da na doktorski studij ide na Berkeley, gdje će i doktorirati 1940. Naime, načula je kako Univerzitet Michigen zapravo ne prima žene čak ni na ulazna vrata… Njen mentor na doktorskoj tezi bio je nobelovac Ernest Lawrence.
Nakon doktoriranja, postaje profesor na Princetonu i Smith College. Postala je čuvena kao zahtjevan profesor koji je od svojih studenata tražio najbolje i najviše.
Međutim, onda počinje Drugi svjetski rat. Wu nije bila zadovoljna svojom pozicijom samo profesora – željela je biti u istraživačkom radu, pa na kraju postaje instruktor pri Princetonu za pomorske oficire.
1944. se pridružuje Manhattan projektu, kao kadar Univerziteta Columbia u kojem je pomogla razvoju metode obogaćivanja uranijuma i proizvodnje potrebnih izotopa. Također je razvila detektore radijacije za ovaj projekat. Inače, kada su je pozvali za razgovor oko pristupanja projektu, iako je bio tajan, već je znala na čemu rade – pogledala je formulu koja je bila ispisana na tabli.
Nakon rata, Wu odlučuje ostati na Univerzitetu Columbija i posvećuje se istraživanju beta-raspada. Teoriju o ovom raspadu postavio je Enrico Fermi, i on pretpostavlja raspad neutrona u proton, uz zračenje elektrona i antineutrina.
Ona se bavila zakonom očuvanja pariteta, koji predviđa da se atomi radioaktivnih izotopa raspadaju simetrično. 1956. provodi eksperiment kako bi ispitala čvrstoću ovog pravila, “Wu eksperiment”. Eksperiment je pokazao kako ipak postoji narušavanje ove simetrije i da čestica koju danas znamo kao kaon (a koja je mezon, sastoji se od kvarka i antikvarka) ne podliježe pravilu simetrije raspada. Njen rezultat je bio toliko neobičan da je morala raditi i danju i noću, ponavljati eksperiment, raditi i vikendima kako bi dokazala da su rezultati tačni.
Wu je primila brojne nagrade i priznanja za svoja postignuća, uključujući prestižnu Nacionalnu medalju za nauku u SAD-u. Uprkos tome, ponekad je Wu bila zanemarena kada su dodjeljivane Nobelove nagrade. Primjerice, odigrala je ključnu ulogu u eksperimentu koji je doveo do dodjele Nobelove nagrade za fiziku 1957. Yangu i Leeju, ali nagrada joj nije dodijeljena.
Njeni rezultati su promijenili fiziku čestica zauvijek – oborila je jedan zakon koji je do tada bilo neupitan u fizici čestica. Za ovo otkriće i njen rad u akademskoj zajednici, dobila je niz priznanja, poput Wolf Prize, Nacionalne medalje za nauku, nagrade Tom W. Bonner te niza počasnih doktorata i članstava u veoma značajnim društvima. Bila je prva žena izabrana u Američko društvo fizičara.
Preminula je 16. februara 1997. u New Yorku, u 84. godini.
