Vitamin D (holekalciferol i ergokalciferol forme) nije topiv u vodi i stoga se ne izlučuje višak putem mokraće. Ovo je i razlog što se ovakvi vitamini A, E i D ne smiju uzimati na svoju ruku i previše. Hipervitaminoze jesu rijetke, ali sada kada postoji toliki pristup suplementacije, postaju češće. Nedavno su mediji prenosili slučaj čovjeka koji se predozirao vitaminom D i završio u bolnici. Međutim, na stariji tekst koji sam pisala o opasnostima prekomjernog uzimanja vitamina D, pojavile su se osobe u komentarima koje su tvrdile da one uzimaju bez problema i 100 000 I.J. (internacionalne jedinice, IU – international units)  sedmično te da to što se pri satu sunčanja proizvede oko 10 000 I.J. vitamina D znači da se ne možemo predozirati. Spominje se i Coimbra protokol u ovom kontekstu a priučeni nutricionisti i fitness treneri daju savjete oko sumplementacije. Nije tačno da se ne možemo predozirati vitaminom D, zabilježeno je više slučajeva hipervitaminoze i ova razmišljanja su pogrešna.

Zašto se ne možemo predozirati vitaminom D koji nastaje od sunčanja?

Količina vitamina D koju koža sintetizira tokom sunčanja jako varira (tavisi od tipa kože, geografske širina, godišnjeg doba, doba dana, količina otkrivene kože), ali postoje dobro citirane procjene iz literature. Tamnija koža znači da je sporija sinteza. Zima ili kod veće geografske širine sinteza vitamina D je slaba.

Tačno je da i optimalnim uslovima (ljeto, oko podneva, izloženo ~25–50% tijela)10.000 – 20.000 I.J. vitamina D može se sintetizirati za oko 10–30 minuta izlaganja suncu. To bi značilo da se za sat vremena sintetizira 20 000 – 40 000 I.J. No, nije baš tako.

U praksi sinteza se smanjuje nakon početne faze (fotodegradacija), pa ne raste linearno. Nakon određene tačke, višak vitamina D se razgrađuje u koži. Ovo znači da se ne možete predozirati samo sunčanjem. Ali možete oralno uzetim suplementima. U praksi je zabilježeno više slučajeva oralnog predoziranja vitamin D, praćenog hiperkalcijemijom (povišene razine kalcijuma). Hipervitaminoza vitaminom D je praena oštećenjima bubrega. Ovi su slučajevi, doduše rijetki, ali se događaju.

Nekoliko zabilježenih slučajeva predoziranja vitaminom D i simptomi

2014. godine zabilježen je slučaj 53-godišnjaka sa diabetes mellitus koji je imao vitamin D intoksikaciju.
2020. slučaj hipervitaminoze vitaminom D 73-godišnjeg pacijenta .

2022. u BMJ je iznesen sljedeći slučaj: sredovječni muškarac upućen je u bolnicu od strane općeg ljekara nakon što se žalio na ponovljeno povraćanje, mučninu, bolove u stomaku, grčeve u nogama, zujanje u ušima (tinitus), suhoću usta, pojačanu žeđ, proliv i gubitak težine (28 lbs / 12,7 kg). Pacijent je imao ove simptome gotovo 3 mjeseca, a njihov početak je primijećen otprilike 1 mjesec nakon što je započeo terapiju vitaminima prema savjetu privatnog nutricioniste. Pacijent je dnevno uzimao sljedeće: vitamin D 150.000 IU.

2024. je objavljeno kako je šest pacijenata javilo se s glavnim simptomom raširene boli koja nije reagovala na analgetike. Iz detaljne anamneze utvrđeno je da su uzimali nekontrolisano vitamin D kontinuirano više od godinu dana, kupljen iz lokalnih prodavnica. Laboratorijske pretrage su pokazale da su sve vrijednosti unutar normalnih granica, osim povišenog nivoa kalcijuma u serumu (>11,2 mg/dL) i vitamina D (105–148 ng/mL).

2025. je objavljen izvještaj o tome kako su se tri člana jedne porodice u Indiji predozirala vitaminom D konzumirajući neko lokalo ulje za kuhanje. Većina slučajeva predoziranja vitaminom D je usljed suplementacije, naglašavaju autori, ali ovo je bilo usljed hrane.
Ovo su samo neki slučajevi.

Nutricionisti samoučke koji nemaju savjesti ni odgovornosti nego samo biznis plan

I kod nas sve češća postaje praksa privatnih, često priučenih i samoprozvanih nutricionista koji klijente stavljaju na velike doze vitamina D, makar one bile sedmične, a ne dnevne. Radi se o preko 20 000 jedinica. Ako bismo uzimali jednu tabletu od po 2000 I.J, to je najviše 14 000 sedmično, ali u šarlatanskim praksama se ide na visoke dnevne doze i doze od 100 000 I.J sedmično.
Često se to radi napamet, bez mjerenja stvarnog vitamin D u serumu i to se pravda postojanjem nekakvih genetičkih mutacija koje smanjuju apsorbciju vitamina D. Imamo pravnike, psihologe koji se bave nutricionizmom, prave planove suplementacije i prehrane. Ovo rade grifteri, varalice kojima je jedini cilj iscijediti novac iz očajnih ljudi, samoprozvani nutricionisti koji nemaju ni odgovornost ni savjest, ali imaju biznis plan i ubjedljivu priču.

Coimbra protokol: alternativne prakse

Postao je aktuelan i Coimbra protokol i to se naročito širi u alternativnoj zajednici.

Coimbra protokol je kontroverzan terapijski pristup koji koristi ultra-visoke doze vitamina D₃, često 50.000–100.000 IU dnevno, za liječenje autoimunih bolesti poput multiple skleroze, dijabetesa tip 1 ili lupusa. Protokol uključuje strogu dijetu, praćenje unosa kalcijuma i redovno laboratorijsko praćenje, a razvio ga je brazilski neurologa Cícero Galli Coimbra. Iako protokol tvrdi da može biti siguran uz nadzor, takve doze znatno premašuju standardne preporuke i nose rizik od hiperkalcemije, oštećenja bubrega, srčanih problema i drugih nuspojava.

Sa stanovišta nauke, Coimbra protokol nema široko prihvaćene dokaze iz randomizovanih kontrolisanih studija koje potvrđuju njegovu efikasnost i sigurnost, te ga većina medicinskih vodiča smatra eksperimentalnom ili alternativnom praksom. Standardna suplementacija vitaminom D u dozama 1.000–4.000 IU dnevno naročito zimi,  ostaje sigurna i naučno dokazana za održavanje optimalnog nivoa vitamina D, dok primjena ultra-visokih doza zahtijeva strogi medicinski nadzor i nije dio konvencionalne terapije autoimunih bolesti. Suplementacija vitaminom D, koji je ujedino i imunomodulator jeste korisna, ali treba biti razumna i ne treba od toga očekivati izlječenje od nekih teških bolesti poput raka.

Reference:

  1. Fraser DR. Physiological significance of vitamin D produced in skin compared with oral vitamin D. J Nutr Sci. 2022 Feb 21;11:e13. doi: 10.1017/jns.2022.11. PMID: 35291276; PMCID: PMC8889086.