Johannes Molitoris de Monte Regio, ili Johannes Müller von Königsberg, odnosno Ivan, mlinarev sin iz Königsberga u Bavarskoj rođen je 6. lipnja 1436. godine. Kasnije je postao poznatim pod nadimkom Regiomontanus, koji su mu nadjenuli nekoliko desetljeća nakon smrti. Jedan je od najvećih europskih astronoma i matematičara.
Piše: Tomislav Matić
Već kao jedanaestogodišnjak studirao je na Sveučilištu u Leipzigu i iskazao se kao izvanredan matematičar. Prije trinaeste godine već je sastavljao prve astronomske tablice. Studij je nastavio na Sveučilištu u Beču, gdje ga je zamijetio Georg od Peuerbacha, tada jedan od vodećih europskih astronoma. Uposlio ga je kao svojeg asistenta i ponudio mu da useli u njegovu kuću. Zajedno su promatrali pomrčine Mjeseca i Sunca i sastavljali tablice s izračunima budućih pomrčina, a Peuerbach je svojeg mladog kolegu upoznao i s klasičnom latinskom književnošću.
Regiomontanus je jako brzo napredovao, a na bečkom su ga sveučilištu jedino propisi spriječavali da prije službene punoljetnosti postane profesorom. Tako je tek s napunjenom 21 godinom ušao u tamošnji profesorski kolegij. Osim astronomije, predavao je i o rimskoj poeziji. Suradnja s Peuerbachom, koji je radio kao astrolog za najistaknutije europske vladare, otvorila mu je pristup tadašnjim dvorovima. Mogao je računati strelovitom brzinom i izvanredno je dobro vladao algebrom, koja se tada tek razvijala. Među prvima je koristio matematičke simbole, kao što je x za nepoznanicu. Posebno je dobro vladao trigonometrijom sfere, koja je bila ključna za izračunavanje kretanja planeta. Bio je sposoban u vrlo kratkom vremenu sam izraditi trigonometrijske tablice koordinata planeta za tisuće godina unaprijed.
Peuerbacha je tada najistaknutiji europski učenjak, kardinal Bazilije Besarion, uposlio da izradi priručnik o ključnom Ptolomejevom djelu o astronomiji, zvanom Almagest. Međutim, budući da je Peuerbach umro 1461. godine prije nego što je uspio dovršiti djelo, Besarion je uposlio Regiomontanusa i poveo ga sa sobom u Italiju. Sljedećih nekoliko godina radio je kao kardinalov tajnik i kapelan, a Peuerbachovo je djelo dovršio i nazvao ga Epitom. U njemu je izložio interpretaciju koja izvrsno tumači sustav kretanja planeta prema tadašnjem razumijevanju. Bio je to geocentrični sustav, koji je pretpostavljao da se u središtu nalazi Zemlja, a da Sunce, planeti i zvijezde kruže oko njega. Regiomontanusu se nije sviđao i bilo mu je jasno da kod njega nešto ne valja. Prema nekima od njegovih zapisa, pretpostavljao je da se i Zemlja kreće.
Tadašnji su astronomi pretpostavljali da se planeti u stvarnosti ne kreću kako je Ptolomej opisao – štoviše, za neke od elemenata geocentričnog sustava otvoreno su tvrdili da ne postoje – ali su ga koristili jer su smatrali da (još) nema boljeg matematičkog modela da objasne njihovo kretanje. Regiomontanus je radio na takvom modelu, ali su ga stalne selidbe u Besarionovoj službi i, kasnije, promjene poslodavaca, spriječavale da mu se u potpunosti posveti. Naime, tadašnji su financijeri astronomije bili primarno zainteresirani za horoskope.
U Italiji je Regiomontanus predavao na sveučilištu u Padovi, otkrio je neke od zaboravljenih antičkih spisa o matematici i stekao pojedine crkvene službe. Međutim, kada je 1465. najavljeno otvaranje sveučilišta u Bratislavi, na poziv hrvatskih humanista, biskupa Jana Panonija i Ivana Viteza preselio se u Ugarsku i stupio u Vitezovu službu. Većina njegovih najvećih djela potječe iz razdoblja kada je boravio na Vitezovom nadbiskupskom dvoru u Ostrogonu. To su Tabula primi mobilis, Tabulae directionum et profectionum (za koje je izradio i jednu od prvih europskih tablica tangensa), zatim spisi o kompleksnim astronomskim napravama kao što je torquetum, i druga djela.
U svim svojim djelima Regiomontanus je isticao važnost promatranja, odnosno tvrdio je da uvijek treba početi od opažanja prirodnih fenomena. Kako tada još nije bilo teleskopa, izlazak, putanju i zalazak planeta moglo se pratiti jedino golim okom. Zapravo je čudo kako su uz sve poteškoće Regiomontanusovi izračuni bili toliko precizni. Zadivljujuće je i što je mogao toliko dugo i teško raditi. Štoviše, čini se da je bio pomalo opsesivan. Njegove su se tablice sinusa, koje je izračunao do sedme decimale, zbog svojeg opsega i preciznosti koristile stoljećima.
Kada je Ivan Vitez zapao u političke probleme, Regiomontanus je napustio Ugarsku i preselio se u Nürnberg, gdje je otvorio tiskaru. Najavio je tiskanje više desetaka djela o astronomiji, matematici i klasične rimske poezije, ali je uspio tiskati svega par. U tiskanim je djelima vlastoručno ispravljao tiskarske pogreške i bojao dijagrame. Među knjigama koje je tijekom tog razdoblja tiskao su Ephemerides, točne koordinate položaja Sunca, Mjeseca i tada vidljivih planeta za nekoliko desetljeća unaprijed, na skoro 900 stranica i s više od 300,000 matematičkih vrijednosti. Zamislite koliki je posao to izračunati samo papirom i tintom! (Ako vas zanima, možete ih vidjeti ovdje.)
Papa Siksto IV. čuo je za Regiomontanusovu slavu i pozvao ga je u Rim, da ondje radi na reformi kalendara. Regiomontanus je svoju zbirku knjiga povjerio svojem suradniku, Bernhardu Waltheru, i otputovao u Italiju. Ondje je, nažalost, umro nedugo nakon svojeg dolaska, 1476. godine, vjerojatno u epidemiji kuge koja je tada vladala u Rimu. Imao je tek 40 godina. Da je poživio, tko zna što bi još postigao. Međutim, njegovo je djelo inspiriralo jednog drugog srednjovjekovnog astronoma, Nikolu Kopernika, da izradi bolji sustav kretanja planeta. Regiomontanusove su pak Ephemerides i njegov način izračunavanja geografskih koordinata omogućili do tada nemoguće pothvate – primjerice, njih je na svojoj plovidbi koristio Kolumbo. Regiomontanusov rad zato je most između srednjeg i novog vijeka, a njegov je genij otvorio vrata do tada neslućenim otkrićima.
Ako vas zanima više o ovom nevjerojatnom čovjeku, njegovu biografiju napisao je Ernst Zinner, a dostupna je i u engleskom prijevodu pod naslovom Regiomontanus: His Life and Work.
