Noć vještica nije strašna. Strašan je i degradirajuć, ponižavajuć povratak na doba Hladnog rata. Nuklearna testiranja su opet u modi u igri nadmudrivanja i prevage moći u kojoj se nadamo da sve strane imaju dovoljno pameti da ne ispale nijedan projektil. Ovaj put imamo još jednog igrača, pa je hladnoratovska retorika trilateralna – SAD, Rusija i Kina.
Predsjednik SAD-a Donald Trump je 30/31. oktobar 2025. naložio Ministarstvu odbrane/rata SAD-a da odmah započne ponovna testiranja nuklearnog oružja, što bi bilo prvo takvo testiranje u SAD od 1992. godine, javio je Reuters. Ovu odluku objavio je na svojoj mreži Truth Social tokom posjete Južnoj Koreji, navodeći jačanje nuklearnih programa drugih zemalja kao razlog i naglašavajući da SAD imaju najveći nuklearni arsenal. Inače, Ministarstvo odbrane – Ministarstvo rata nije nadležno za nuklearne testove u SAD, nego Ministarstvo energije.
Prema izvještaju, kompanije koje bi mogle profitirati od ovog poteza uključuju Honeywell International, BWX Technologies i Mele Associates – firme koje se bave upravljanjem nuklearnim testnim lokacijama, nuklearnim materijalima i sigurnošću skladišta nuklearnog oružja. Potencijalno bi mogle dobiti milijarde dolara kroz nove ugovore vezane za testiranja. Spisak potencijalnih kompanija koje bi mogle imati korist od ovog resetiranja vrijednosti je i puno duži.
Ovo nije došlo nakon ničega, iz vedra neba – ruski predsjednik Vladimir Putin se već hvalio nuklearnim torpedima Posejdon i krstarećim raketama Burevjestnik, a i Kina također ulaže novac u platforme za nuklearno naoružanje. Ali, kako je do sada poznato, ni Rusija niti Kina nisu provodile nuklearne testove od devedesetih. Rusija je zadnji test imala 1990. SAD 1992. a Kina 1996.
SAD su potpisale, ali nikad nisu ratificirale Sveobohvatni ugovor o zabrani nuklearnih testova – CTBT i to još u vrijeme Klintonove administracije. Do danas je ovaj sporazum potpisalo 186 zemalja, a ratificiralo 177. Međutim, 44 specifične zemlje nositeljice nuklearne tehnologije moraju potpisati i ratificirati prije nego što CTBT može stupiti na snagu kao međunarodno pravo. Još uvijek je potrebna ratifikacija osam od ovih takozvanih država iz Aneksa 2: Kine, Egipta, Indije, Irana, Izraela, Sjeverne Koreje, Pakistana i Sjedinjenih Američkih Država. Od njih, Indija, Sjeverna Koreja i Pakistan tek trebaju potpisati Ugovor.
Ovo znači da je nevršenje nuklearnih testova u SAD-u sve ovo vrijeme bio tek znak dobre volje i da ništa ne sprječava SAD da vrše nuklearne testove. Za sada, sada rade samo takozvane subkritične eksperimente, u kojima hemijski eksplozivi stvaraju visoke pritiske koji se primjenjuju na materijale za nuklearno oružje, poput plutonija. Konfiguracija i količine eksploziva i nuklearnih materijala su takve da neće doći do nuklearne eksplozije.
Najviše koristi od američkog ponovnog započinjanja nuklearnih testova bi mogla imati Kina, koja bi mirne duše onda mogla raditi svoje testove. Izjave američkog predsjednika i ohrabrivanje, odnosno javno zagovaranje nastavka testova, dodavanje je ulja na vatru. Jednog dana predsjednik mira, drugog dana zagovarač nuklearnih testova – sve ovo čini čitavu stvar vrlo nepredvidivom i ko zna kakav će se stav sutra zauzeti.
Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBT) zabranjuje sve nuklearne eksplozije. Njegov Međunarodni sistem praćenja (IMS) može i hoće otkriti bilo kakvu eksploziju nuklearnog oružja bilo gdje na planeti i uspješno je otkrio svih šest prijavljenih nuklearnih pokusa provedenih u ovom vijeku.
„Svaki test eksplozivnog nuklearnog oružja bilo koje države bio bi štetan i destabilizirajući za globalne napore neširenja nuklearnog oružja te za međunarodni mir i sigurnost. Sistem praćenja CTBTO-a spreman je otkriti svaki takav test i dostaviti podatke državama potpisnicama CTBT-a. Poput drugih, u ovom složenom i izazovnom trenutku vidim priliku za svjetske čelnike da istupe i rade zajedno, na ravnopravnoj osnovi, prema ratifikaciji CTBT-a i zajedničkom cilju svijeta bez testiranja nuklearnog oružja“, izjavio je povodom ove situacije izvršni direktor CTBTO-a Robert Floyd.
Međutim, u današnje doba, parafraziraću Vesnu Pusić, Međunarodno pravo pa i ovakvi međunarodni polusporazumi i sporazumi, koji trebaju zaštititi male i srednje države, očito padaju u vodu, multilateralni sporazumi su obezvrijeđeni i ponovo je sve igra super velikih. Kao što je, očito uvijek i bila.
