U svijetu psihijatrije postoje poremećaji koji fasciniraju i zbunjuju istovremeno. Jedan od njih je Cotardov sindrom, rijedak i enigmatičan mentalni poremećaj koji nosi svojevrsnu tajanstvenost duha. Ovaj poremećaj, poznat i kao „sindrom mrtvih osoba”, prožima granice između stvarnosti i imaginacije na način koji je teško pojmiti i duboko je uznemirujuć.

Cotardov sindrom je prilično rijetko stanje deluzije koje je prvi opisao dr. Jules Cotard 1882. godine.  Karakteriše ga duboko ukorijenjeno uvjerenje osobe da je mrtva ili da joj neki vitalni organi nedostaju. Poremećaj se često javlja kao posljedica ozbiljnih depresivnih epizoda ili psihotičnih stanja, stvarajući jedinstvenu paradigmu unutar mentalnog pejzaža.

Jedan od najizraženijih simptoma Cotardovog sindroma je nihilističko uvjerenje da osoba više nije živa. Pacijenti opisuju osjećaj da su postali besmrtni duhovi ili lutajuće sjene među živima. Neki čak tvrde da im nedostaju organi ili dijelovi tijela, da im organi ne rade, stvarajući unikatnu senzaciju da su samo nepotpuni ostaci nekadašnje stvarnosti. 2008. je u pismu časopisu Psychiatry opisana studija slučaja pedesetogodišnje Filipinke koja je bila uvjerena da je mrtva i osjećala je da smrdi po trulom mesu.

Pitanje koje se postavlja jeste kako se ovaj poremećaj razvija i kako utiče na svakodnevni život pojedinca. Cotardov sindrom često proizlazi iz duboko ukorijenjenih depresivnih stanja, ali i psihotičnih epizoda. Pacijenti se suočavaju s izazovom diferenciranja stvarnosti od iluzije, često dovodeći do socijalne izolacije i gubitka veze sa stvarnim svijetom.

Naučnici istražuju neurobiološke i neurološke osnove Cotardovog sindroma kako bi bolje razumjeli uzroke ovog rijetkog poremećaja. Preliminarna istraživanja ukazuju na poremećaje u frontalnom korteksu i limbičkom sistemu, što implicira kompleksan odnos između emocionalnih i kognitivnih funkcija.

Važno je napomenuti da se Cotardov sindrom može pojaviti i kod drugih psihijatrijskih stanja, poput shizofrenije i bipolarnog poremećaja. Dijagnoza i tretman zahtijevaju multidisciplinarni pristup koji uključuje psihijatriju, psihologiju i neurologiju.

Ovaj misteriozni poremećaj otvara vrata razmišljanju o granicama ljudske percepcije i mozaičnoj prirodi uma. Kroz prizmu Cotardovog sindroma, istraživači se suočavaju s izazovom rasvjetljavanja tamnih kutova psihe i rastvaranja zagonetki koje nam mozak postavlja.

Cotardov sindrom ostaje jedna od najintrigantnijih zagonetki u svijetu mentalnog zdravlja. Dok nauka nastavlja otkrivati tajne uma, ovaj poremećaj ostaje podsjetnik na kompleksnost ljudske psihe i potrebu za suosjećanjem i razumijevanjem.

 

Reference:

  1. Grover S, Aneja J, Mahajan S, Varma S. Cotard's syndrome: Two case reports and a brief review of literature. J Neurosci Rural Pract. 2014 Nov;5(Suppl 1):S59-62. doi: 10.4103/0976-3147.145206. PMID: 25540544; PMCID: PMC4271387.
  2. Ruminjo A, Mekinulov B. A Case Report of Cotard's Syndrome. Psychiatry (Edgmont). 2008 Jun;5(6):28-9. PMID: 19727279; PMCID: PMC2695744.