Kako je repica spašavala Fukushima podrušje Japan…
Kada vam neko “ubode” poklon, onda znajte da vas zaista poznaje i voli. Uglavnom, meni su tako uboli poklon, Minamisoma uljnu kupku od Lusha (ne, ovaj tekst nije sponzorisao Lush), a ja sam kao svaki nerd morala da pogledam sastav. I u sastavu i priči o ovom proizvodu piše kako sadrži repičino ulje, koje je zapravo porijeklom iz mjesta Minamisoma u Japanu, a koje se nalazi u prefekturi Fukushima, oko 25km sjeverno od nuklearne elektrane Fukushima Daiichi I.
Minamisoma Lush uljana kupka, izvor: FB page Lush UK |
Većini nas je još svježe sjećanje na nesreću i oštećenje ove nuklearne elektrane koje je bilo posljedica Tohoku zemljotresa jačine 9 stepeni Rihterove skale i posljedičnog cunamija 11. marta 2011. Dio stanovnika mjesta će napustiti grad, a dio će ostati.
Utvrđeno je kako je područje Minamisome kontaminirano radioaktivnim cezijumom, Cs-137. Ovaj izotop je nađen u govedini iz Fukushima prefekture, ali i u biljkama, posebno visoke koncentracije su pronađene u lišajevima, gljivama i organizmima koji se hrane detritusom, ali su koncentracije bile nešto niže u biljojedima.
Prije izgradnje prvog nukelarnog reaktora na Zemlji, količine ovog izotopa na Zemlji su bile zanemarljivo male, tako da možemo reći kako se radi o antropogenom izotopu, s obzirom da nastaje pretežno u nuklearnoj fisiji plutonijuma ili urana. Raspada se, dajući radioaktivni barijum-137.
Prije izgradnje prvog nukelarnog reaktora na Zemlji, količine ovog izotopa na Zemlji su bile zanemarljivo male, tako da možemo reći kako se radi o antropogenom izotopu, s obzirom da nastaje pretežno u nuklearnoj fisiji plutonijuma ili urana. Raspada se, dajući radioaktivni barijum-137.
Stanovnici Minamisome su se prije zemljotresa bavili uzgojem riže. Međutim, nakon oštećenja Fukushima Daiichi postrojenja, njihovu rižu više niko nije htio, a slična je sudbina zatekla i druge proizvode iz Japana. 2012. neki stanovnici se vraćaju u Minamisomu i to je trenutak kada su oni morali pronaći modus operandi za svoje živote i opstanak gradića.
Radioaktivni cezijum se nakupljao u tlu, a problem je bio dodatno usložnjen činjenicom da je cezij, pa i ovaj izotop, topiv u vodi i daje cezijum-hidroksid, koji je onda lako unijeti u organizam.
Umjesto riže, jedna druga kultura počinje da se uzgaja u području Minamisome. Radi se o nečemu vrlo nejapanskom – uljanoj repici. Vjerovatno nam je polja uljane repice daleko lakše povezati sa Evropom nego sa Japanom. Međutim, još je nakon katastrofe u Černobilu utvrđeno kako je uljana repica kultura koja “ubija” radioaktivne nuklide i to čak tri puta više nego druge kulture, a veoma mali procenat radioaktivnih izotopa dođe u sjemenke od koji se pravi ulje. Čak je i taj mali procenat moguće ukloniti.
Ovo je pomalo čudno, s ozbirom da bi teški metali i njihovi izotopi zapravo istaložili proteine biljaka, ali repica ima mehanizme kako da se izbori sa radionuklidima. Još neke biljke imaju jaku sposobnost vezivanja radionuklida, recimo borovnica, ali i neki organizmi koji nisu biljke – poput gljiva i lišajeva.
2013. se počelo sa sjetvom uljane repice oko Minamisome, a glavni cilj uzgoja je bila proizvodnja metana prilikom kompostiranja stabljika uljane repice. Drugi proizvod uzgajanje repice je ulje, koje, treba naglasiti, ne sadrži radioaktivne izotope. Na ovaj način već godinama u Minamisomi se vrši remedijacija tla, a isto se radilo i sa tlom oko nuklearne centrale u Černobilu (tj. Černobilju, ali se kod nas uvriježio izgovor “Černobil”).
Od ulja iz ove repice pravi se majoneza, kozmetički proizvodi, poput balzama za usne, šampona, sapuna i uljanih kupki te jestivo ulje. Sve je 100% sigurno i bez reziduuma radionuklida cezijuma.