U svijetu u kojem je mentalno zdravlje postalo tržište brzih rješenja, viralnih „terapija“ i labavo definisanih wellness trendova, glas stručnjaka koji mogu jasno razlikovati nauku od pseudonauke nikada nije bio važniji. Dr. Jonathan N. Stea, klinički psiholog i vanredni docent na Univerzitetu  u Calgaryju, posvetio je svoju karijeru toj misiji – zaštiti javnosti od obmanjujućih pristupa u skrbi za mentalno zdravlje. Dvostruki dobitnik nagrade Univerziteta u Calgaryju za izvrsnost u kliničkom nadzoru i su-urednik knjige Investigating Clinical Psychology, također je široko priznati naučni komunikator koji redovito piše za Scientific America, Psychology Today, CBC, The Toronto Star i The National Post.

U svojoj knjizi Mind the Science (Pazite na nauku), dr. Stea se bavi sve bitnijim pitanjem: kako možemo prepoznati i odbaciti pseudonaučne tretmane koji se šire društvenim mrežama, wellness industrijom i popularnom kulturom? U ovom intervjuu razmišlja o osobnim motivacijama koje stoje iza njegovog zagovaranja, najčešćim obmanama s kojima se susreće u kliničkoj praksi i stvarnim opasnostima koje nastaju kada se ljudska ranjivost susretne s lošom znanošću. Njegova poruka je jasna – zaštita našeg mentalnog zdravlja počinje znanjem.

O knjizi Pazite na nauku i motivaciji za pisanje

Nauka govori: Koja su vas osobna ili profesionalna iskustva motivirala da napišete knjigu “Mind the Science” ?

Jonathan N Stea: Upustio sam se u ovu misiju jer sam vidio toliko ljudi koje je povrijedila pseudoznanost. Napisao sam ovu knjigu kako bih osnažio ljude da uzmu svoje mentalno zdravlje u vlastite ruke i da se zaštite od naleta lažnih tretmana i proizvoda za mentalno zdravlje koji su sve više preplavili društvene mreže, popularne medije i samu zdravstvenu njegu. Želio sam stvoriti resurs koji bi svako mogao razumjeti i koristiti te sam želio naučiti jezik pseudonaučnih prevara kako bi ljudi znali kada se o njima govori. Ovo je vrsta podrške mentalnom zdravlju koju ne mogu ­pružiti kao kliničar.

Psiholozi također imaju etičku dužnost i odgovornost prema društvu da promovišu i primjenjuju njegu pacijenata temeljenu na dokazima. Ta etička dužnost inspiracija je za moj rad na zagovaranju nauke i nužno uključuje osvjetljavanje štetnosti wellness industrije.

Nauka govori: Kako ste odabrali koje pseudonaučne prakse istaknuti u knjizi, s obzirom na to koliko je wellness industrija ogromna?

Jonathan N Stea: Odlučio sam istaknuti neke od najpopularnijih kategorija pseudoznanstvenih pristupa, poput modaliteta energetskog iscjeljivanja, naturopatije, kiropraktike i ajurvede prilikom ilustracije koncepata. Međutim, što je još važnije, pokušao sam naglasiti da razotkrivanje specifičnih pseudonaučnih praksi može djelovati kao igranje arkadne igre Whack-A-Mole, gdje nove stalno niču, zbog čega je za nas plodonosnije razumjeti i pozabaviti se temeljnim značajkama pseudonauke, kao i time kako procijeniti vjerodostojnost naučnih dokaza.

Kada se govori o pseudonauci, važno je definisati šta ona znači. Pitanje kako povući granicu između nauke i pseudonauke poznato je u istoriji i filozofiji nauke kao problem razgraničenja. Važno je razumjeti da ne postoji jedinstveni kriterij koji povlači granicu između nauke i pseudonauke – radije, identificiranje pseudonauke postaje stvar vjerovatnoće: što više znakova upozorenja vidimo, veća je vjerovatnost da se radi o pseudonauci. Neki znakovi upozorenja uključuju: pretjerano oslanjanje na anegdotalne dokaze; tvrdnje odvojene od šire naučne literature; preokretanje tereta dokazivanja; jezik koji zvuči naučno, ali je besmislen; fokus na potvrdi, a ne na opovrgavanju; objašnjavanje negativnih nalaza; izbjegavanje stručne recenzije; nedostatak samoispravke; i primjenu tvrdnji na beskonačan popis zdravstvenih stanja.

Razumijevanje kako prepoznati i izbjeći pseudonauku ključno je za donošenje informisanih odluka o vlastitom mentalnom zdravlju.

Nauka govori: Jeste li tokom istraživanja naišli na neke iznenađujuće ili neočekivane „terapije“?

Teško je izdvojiti samo jednu neobičnu tvrdnju jer, iskreno, svakodnevno ih viđam na društvenim mrežama. Međutim, dolaze iz nekoliko izvora koji se međusobno ne isključuju. Pokret protiv vakcinacije i moderni pokret protiv psihijatrije pseudonaučni su napadi na javno zdravlje. Osim toga, industrije wellnessa i alternativne medicine finansijski iskorištavaju zdravlje ljudi i emocionalne ranjivosti komodificirajući pseudonaučne tretmane. Rezultat je da vidimo apsurdne tvrdnje poput poricanja postojanja klica i mentalnih bolesti, ali promicanja postojanja ljudskih energetskih polja, homeopatskog pamćenja vode i telekinetičkog savijanja kašike. Vidimo opasne tvrdnje da vakcine uzrokuju autizam i da su psihijatrijski lijekovi više štetni nego korisni te da je rješenje slijediti modnu dijetu ili kupiti nepotvrđene dodatke prehrani kako bi se riješio lažni „korijenski uzrok”.

O pseudonauci i šteti

Nauka govori: Zašto mislite da su pseudonaučni tretmani za mentalno zdravlje i dalje toliko privlačni ljudima, čak i kada dokazi pokazuju da ne djeluju?

Jonathan N Stea: Stvarnost je da ljudi nasjedaju na dezinformacije i pseudonauku zbog interakcije različitih faktora na individualnoj, društvenoj i sistemskoj razini. Na individualnoj razini, naučna pismenost, kritičko razmišljanje i inteligencija definitivno su važni kako bi se izbjeglo podlijeganje dezinformacijama, ali oni su samo dio slagalice. Čak i vrlo inteligentni ljudi mogu propustiti kritički razmišljati o informacijama, posebno kada nisu motivisani za to i vjeruju da su u pravu. Zapravo, neka istraživanja čak pokazuju da inteligentni ljudi mogu imati nešto veću slijepu tačku pristranosti od drugih, što znači da najpametniji ljudi mogu biti manje svjesni vlastitih pristranosti. Na ovoj individualnoj razini, mnoge druge varijable se spajaju i međusobno djeluju, što ljude dovodi u opasnost, poput njihove sklonosti mentalitetu zavjere, koliko visoko ocjenjuju određenu osobinu ličnosti poznatu kao otvorenost prema iskustvu, njihove sklonosti da vjeruju u pseudoozbiljne gluposti, oslanjanja na intuitivni stil razmišljanja, nedostatka intelektualne ­poniznosti i nepovjerenja prema institucijama i pružateljima zdravstvene zaštite. Na društvenoj i sistemskoj razini, prepušteni smo na milost i nemilost još većem broju faktora koji utječu na naše razmišljanje i vrstu informacija koje vidimo, poput algoritama društvenih mreža koji favoriziraju objave opterećene emocijama i previše pojednostavljene objave te loših aktera i organizacija koje nas eksplicitno ciljaju dezinformacijama u službi vlastitih interesa.

Nauka govori: U vašem kliničkom radu, koje ste najčešće štete primijetili kod pacijenata koji su se okrenuli pseudonaučnim ili alternativnim tretmanima? Vidite li razlike u načinu na koji se pseudoznanost širi u mentalnom zdravlju u poređenju s drugim područjima medicine?

Jonathan N Stea: Pseudonauka je štetna na najmanje 3 načina: može izravno uzrokovati štetu, neizravno može lišiti vrijeme i resurse tretmana temeljenih na dokazima i može narušiti naučne temelje profesija i institucija koje promiču njezinu upotrebu. Pacijenti zaslužuju sigurnu, etičnu i kompetentnu skrb – a ne potencijalnu štetu i neetičke prevare koje vidimo u wellness industriji.

Postoji preko 600 vrsta psihoterapije, a taj broj raste. Mnoge nisu testirane pa ne znamo djeluju li; a mnoge su pseudonaučne i mogle bi biti štetne. Općenito, mnoge pseudonaučne tretmane također neetički promovišu u wellness industriji ljudi bez ikakvog stručnog znanja ili kvalifikacija, koristeći pravno nezaštićene nazive (ovisno o pojedinim zemljama i jurisdikcijama), poput „terapeuta“, „savjetnika“ i „wellness trenera“ ili „trenera“.

O wellness industriji

Nauka govori: Industrija wellnessa vrijedi bilione dolara. Mislite li da je moguće da bilo koji dio ove industrije koegzistira sa skrbi temeljenom na dokazima ili je ona inherentno eksploatatorska? Kakvu ulogu marketing igra u uvjeravanju ranjivih ljudi da kupe pseudonaučne „tretmane“ mentalnog zdravlja?

Jonathan N Stea: Sama wellness industrija postala je zemlja čuda oslobođena ograničenja naučne provjere, a kroz njezino srce teče pseudonauka. To je komercijalni dom industrije alternativne medicine. Jedna poruka koju pokušavam razjasniti u knjizi jest da je komodificirana alternativna medicina ideologija. To nije samo skup nepotvrđenih i pseudonaučnih zdravstvenih praksi koje napreduju na granicama zdravstvene skrbi utemeljene na dokazima. Umjesto toga, u alternativnu medicinu ugrađeni su moralizirajući stavovi preneseni iz ranog razvoja wellness industrije. Ima vlastite trope (tj. ponavljajuće ideje ili teme) za širenje nepovjerenja u glavnu ­zdravstvenu skrb i vlastite zablude za nagovaranje publike, a također mijenja oblik svog imena kako bi prokrijumčarila pseudonauku u zdravstveni sistem općenito. Alternativna medicina inherentno uzdiže pseudonauku u svom komercijalnom obliku kao dio wellness industrije i ona je paravan za prodaju plodova lažne nauke. Da bi uspjela, potrebna je polarizirajuća naracija kako bi se ovjekovječilo nepovjerenje u zdravstvenu skrb koja nikad ne izlazi iz mode.

Nauka govori: Šta smatrate trenutno najopasnijim trendom u području wellnessa ili alternativne medicine u vezi s mentalnim zdravljem?

Jonathan N Stea: Iako je nauka proces bez granica, ona svakako može postati politizirana. Isto tako i pseudoznanost, kojoj sada iz prve ruke svjedočimo usponom RFK Jr. na mjesto američkog ministra zdravstva i pokreta Make America Healthy Again (MAHA). Ova prijetnja proteže se daleko izvan mentalnog zdravlja na globalno javno zdravstvo. Zatvaranje američkih potpora i istraživačkih programa te otpuštanje znanstvenika nanosi ogromnu štetu ne samo naučnoj zajednici, već će dugoročno pogoršati i zdravstvene ishode globalno. Već vidimo negativne posljedice u SAD-u s izbijanjima ospica koje su rezultat zastrašivanja i propagande koju promovira antivakcinalni pokret (RFK Jr. decenijama je vodeći antivakcinalni aktivist). Antivakcinalni pokret ima stalnu ljubavnu aferu s wellness industrijom koja datira više od vijeka.

O rješenjima i koraku naprijed

Nauka govori: Kako prosječna osoba, bez naučne pozadine, može kritički procijeniti je li terapija mentalnog zdravlja utemeljena na dokazima?

Jonathan N Stea: Kako bismo ojačali naše detektore prijevara, moramo naučiti znakove upozorenja pseudonauke na koje sam ranije aludirao u intervjuu i moramo se dobro upoznati s taktikama i tropima propagande alternativne medicine. U svojoj knjizi, Mind the Science/Pazi na nauku, navodim popise tih znakova upozorenja, taktika i tropa te ih detaljno objašnjavam. Snažno potičem ljude da se upoznaju s njima, pa čak i da ih zapamte ako mogu. Što više znakova upozorenja, taktika i tropa ljudi vide i čuju u vezi s određenim tretmanom ili praksom mentalnog zdravlja, to je vjerovatnije da se promovira medijska pompa, a ne dokazi ili tačnost.

Prilikom pretraživanja kvalitetnih informacija o mentalnom zdravlju na internetu, jednako je važno prepoznati šta treba izbjegavati kao i znati šta tražiti. Prvi korak je odlučiti kakvu vrstu materijala tražite, što može uključivati načine za samostalno poboljšanje mentalnog zdravlja ili opće informacije o prirodi i liječenju mentalnih poremećaja ili pomoć lokalnih stručnjaka za mentalno zdravlje. U potonjem slučaju, može biti korisno imati neka pitanja pri ruci i biti spremni za prvi poziv s potencijalnim praktičarom ili čak za prvih nekoliko pregleda. Važno je pitati o raznim temama kao što su njihove kvalifikacije; vrste problema mentalnog zdravlja za koje su specijalizirani; vrste problema mentalnog zdravlja koje su izvan njihovog opsega prakse; njihovo kliničko iskustvo; dužina vremena koliko imaju licencu i rade; njihovo poznavanje tretmana temeljenih na dokazima i nauka koja stoji iza njih; te praktične stvari poput broja sesija, naknada i politike dolaska. Suosjećam s frustracijom zbog potrebe za trudom u pronalaženju efikasne ­skrbi kada se netko osjeća najslabije i najranjivije. I istovremeno, svijet zaštite mentalnog zdravlja je vrlo oprezan kupac: kupac, budi oprezan. I vaše mentalno zdravlje je u pitanju.

Nauka govori: Kakvu bi ulogu vlade, regulatori i profesionalne organizacije trebali imati u zaštiti javnosti od predatorske pseudoznanosti? Po vašem mišljenju, kako naučna i medicinska zajednica mogu učinkovitije komunicirati kako bi se suprotstavila dezinformacijama? Šta vam daje nadu da se skrb za mentalno zdravlje temeljena na dokazima može suprotstaviti masovnoj industriji pseudonauke?

Jonathan N Stea: Iako je mandat regulatornih tijela raznih zdravstvenih struka zaštititi javnost od štete, moja poruka je možda kontraintuitivna lekcija: Ne možemo se oslanjati samo na pružatelje skrbi i regulatorna tijela da zaštite naše mentalno zdravlje. Također je na nama da se osnažimo znanjem, tako da se možemo zaštititi od prevara u vezi s mentalnim zdravljem, šarlatanstva i loših ili pogrešno ­vođenih zdravstvenih praksi.

Istina je da nemam nikakvih čarobnih metaka koje bih mogao ponuditi kao rješenja na strukturnoj i sistemskoj razini. Nisam stručnjak za politiku javnog zdravstva, niti sam novinar, sociolog, politolog ili ekonomist. Kao takav, izvan je mog djelokruga duboko se baviti ovim problemima i odbijam glumiti stručnost. Ali iz perspektive kliničkog psihologa s punim radnim vremenom i akademskim iskustvom koji radi na razini pojedinca, najbolje što mogu ponuditi su smjernice o tome kako se zaštititi od pseudonaučnih prevara i pronaći najbolju skrb za mentalno zdravlje koja je pod vašom kontrolom.

S ljudske strane

Nauka govori: Mnogi ljudi traže alternativne terapije jer se osjećaju neviđeno ili požureno u tradicionalnom zdravstvenom sustavu. U našem  dijelu svijeta (Zapadni Balkan, op. a), to je obično povezano s korupcijom u zdravstvenom sistemu (ljudi ponekad moraju davati novac ili poklone za određene intervencije, kako bi se „brinuli” za ljekare i medicinske sestre) i opštom korupcijom u sistemu, kao i slabostima u javnom zdravstvu (nedovoljno ljekara, ponekad su zdravstveni radnici nedovoljno plaćeni, zdravstveno osiguranje za neke terapije ili njegov nedostatak). Kako skrb temeljena na dokazima može odgovoriti na ovaj jaz u empatiji i vremenu?

Jonathan N Stea: Zavodljivost pseudonauke duboko se proteže do psiholoških, društvenih i kulturnih leća kroz koje gledamo na naš svijet. Nažalost, stvarnost je da ne djeluju svi legitimni tretmani za svakoga, pa čak ni neki od naših najboljih tretmana temeljenih na dokazima neće biti korisni mnogim ljudima. Bilo bi apsurdno kriviti nekoga za traženje alternativa. Istovremeno, istraživanja sugerišu da je za tražitelje alternativne medicine još važnije od nezadovoljstva uobičajenom zdravstvenom skrbi pronaći pseudonaučne prakse koje su više u skladu s njihovim vlastitim vrijednostima, uvjerenjima i filozofskim orijentacijama. Ako jednostavno pitamo ljude zašto koriste alternativnu medicinu, reći će nam. Reći će da su prirodni tretmani bolji od hemijskih, da stručnjaci iz uobičajenog zdravstva ne provode dovoljno vremena s njima, da ih se ne promatra kao cjelovitu osobu, da žele izbjeći nuspojave lijekova, farmaceutska industrija je isključivo vođena profitom, između ostalih vrlo opravdanih i razumljivih razloga. Također smo očarani lažnim naučnim vijestima iz drugih psiholoških i društvenih razloga, poput toga što smo žrtve vlastitih kognitivnih pristranosti, strukture online društvenih mreža te što smo žrtve dezinformacija i propagande od strane prevaranata i organizacija. Štaviše, nemaju svi pristup efikasnom liječenju, a široko rasprostranjene sistemske barijere u redovnoj zdravstvenoj skrbi također igraju važnu ulogu u trijumfu pseudonauke, što dovodi do nedostatka lakog pristupa kvalitetnoj skrbi, posebno među manjinskim i ugroženim skupinama. To omogućuje prodavačima pseudonauke da se ušuljaju i otvore posao – a reći da je wellness industrija, vrijedna 5,6 biliona dolara, unosna bilo bi podcjenjivanje.

Uz sve to rečeno, praznine u zdravstvu signaliziraju poziv da se te praznine popune etičkom, pravednom ­i kompetentnom naukom te brigom o pacijentima. Praznine u zdravstvu ne opravdavaju popunjavanje tih praznina iskorištavanjem i pseudonaukom maskiranom pod zastavom wellnessa i alternativne medicine.

Nauka govori: Kad bi neko vama blizak razmatrao pseudoznanstvene tretmane za svoje mentalno zdravlje, šta biste mu rekli?

Jonathan N Stea: U kliničkoj praksi, stručnjaci za mentalno zdravlje moraju biti spremni snalaziti se s dezinformacijama na način koji se pridržava prakse utemeljene na dokazima, poštuje autonomiju pacijenta, osigurava sigurnost i empatično održava terapijske odnose. Ovaj delikatni ples nije lak, ali je nužan, a dobri kliničari su obučeni za to.

Može biti frustrirajuće kada se dezinformacije pojave u osobnim odnosima. Prilikom suočavanja s dezinformacijama izvan kliničke prakse s onima do kojih vam je stalo, način na koji se angažirate ovisiće o vašoj namjeri – je li vaš cilj promijeniti mišljenje ili sačuvati odnose? Način na koji se angažirate ovisi i o jedinstvenoj interpersonalnoj dinamici – ili načinu interakcije – koju imate s tom osobom. Ponekad može biti korisno dati vjerodostojne informacije o temi utemeljene na dokazima, a važno je komunicirati na načine koji izražavaju empatiju, zabrinutost i brigu.


Ovaj članak je izrađen u okviru projekta Evropske unije „Podizanje svijesti i znanja o naučnoj pismenosti u BiH”. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.