Na samom početku pandemije COVID-19, smatralo se kako samo starije osobe i osobe koje su hronični bolesnici imaju visok rizik obolijevanja i smrtnog ishoda usljed infekcije novim koronavirusom, SARS-CoV-2. Tvrdilo se kako djeca ne mogu oboljeti, što je utjecalo na to da neke zemlje, poput Srbije, odugovlače s mjerom zatvaranja škola i vrtića. U BiH i Hrvatskoj se vrlo rano počelo s obustavom nastave i prelaskom na online nastavu, prije svega zbog mišljenja da su škole i vrtići kolektivi, u kojima se u zatvorenom prostoru nalazi mnogo osoba, što povećava rizik zaraze respiratornom infekcijom. Vrlo brzo su i one zemlje koje nisu obustavile nastavu prešle na taj režim.
Zatim je postalo jasno kako djeca, pa čak i mala djeca i novorođenčad ipak mogu oboljeti, a sa shvatanjem kako postoje osobe koje mogu biti asimptomatski nosioci virusa, naučnici su smatrali kako upravo djeca mogu biti u ovog grupi. Pokazan je i transplacentalni prenos ovog virusa, odnosno, prenos s oboljele trudnice na plod. I ne samo to – javili su se i slučajevi infekcije u kojoj su djeca dobijala simptome nalik na Kawasakijev sindrom, koji se očituje kroz nekoliko simptoma od kojih je najznačajniji teška upala krvnih sudova, kao posljedicu infekcije novim koronavirusom.
Danas, naučnici ovaj sindrom kod djece koji nastaje kao posljedica infekcije virusom SARS-CoV-2 zovu multi-sistemski inflamatorni sindrom (MIS-C). Za razliku od odraslih, samo oko trećine djece s COVID-19 su imala respiratorne simptome. Ovi simptomi uključuju:
- letargiju;
- visoku temperaturu;
- povraćanje i/ili proliv;
- oticanje limfnih čvorova;
- osip po koži;
- konjuktivitis;
- srčane probleme.
Ipak, prema podacima iz Kine, Italije i SAD, tek nešto oko 2% slučajeva COVID-19 čine osobe mlađe od 18 godina. S druge strane, jedna studija koja je proučavala domaćinstva u kineskom gradu Shenzhen, objavljena u Lancet krajem aprila pokazala je kako djeca mlađa od 10 godina imaju iste šanse kao i odrasli da obole od COVID-19, ali da su im simptomi mnogo lakši. Podaci o oboljelima iz Švicarske pokazuju kako su djeca ipak nešto manje obolijevala. Dakle imamo puno studija, puno primjera koji pokazuju čak kontradiktorne stvari te će se sve ove studije i podaci morati sravniti kako bismo bolje shvatili šta se dešava.
Generalno se u serološkim ispitivanjima vidi kako djeca manje obolijevaju, ako uzmemo nalaz antitijela na ovaj virus kao jedini dokaz. Kako asimptomatski slučajevi razviju slabija antitijela koja brže nestanu, možda serološki nalazi i nisu najbolji za davanje konačnih zaključaka.
Ono što postaje jasnije s COVID-19 je da je to zapravo epitelna bolest tj. virus napada i uništava sve one stanice koje imaju odgovarajuće receptore kroz koje virus može ući. Istraživanja su pokazala da tih receptora ima manje u sluznici nosa djece, pa bi ona bila zaštićenija, manje sklona infekciji. Međutim, nisu samo stanice respiratornog epitela na meti ovog virusa, nego i ostala mjesta gdje ima epitela. Recimo, ove stanice se nalaze i na unutrašnjosti krvnih sudova, oblažu ih kao endotel. Upravo zato ovaj virus izaziva haos i u krvožilnom sistemu. Krvne žile kod djece su zdravije, pa ih i to čini nešto otpornijim, ali moramo imati na umu da ni djeca nisu imuna na ovaj virus.
Također, zabilježeno je kako djeca – konkretno, slučaj jednog devetogodišnjaka iz klastera povezanog sa skijalištem u francuskim Alpama mogu pokazivati simptome, ali da ne šire signifikatno infekciju. U ovom slučaju, dijete nije posebno širilo infekciju ni u školi. Smanjen rizik transmisije se može povezati i sa načinom života u modernim „zapadnjačkim“ porodicama, pogotovo u ekonomski imućnijim, gdje se obično ne događa da u jednom domaćinstvu na nekoliko desetaka kvadratnih metara živi veći broj ljudi, različitih generacija.
Djeca mogu biti asimptomatski prenosioci. Danas, sve više prevaže mišljenje da i osobe bez izraženih simptoma mogu širiti COVID-19, ali da je to širenje nešto manje. Naime, osobe s respiratornim simptomima kašljanja izbacuju mnogo više virusnih čestica i tako je veća mogućnost da se zaraze oni oko njih. Postoje i dokazi o aerosolnom prenosu, posebno fekalnom aerosolnom prenosu.
Prema ECDC, djeca sa simptomima COVID-19 jednako mogu širiti virus kao i odrasli. Isto tako, na istom izvoru se može naći kako je stav ECDC o školama taj da zatvaranje škola kao jedina mjera nije efikasno. Vjerovatno je to znak da će se ići na to da samo djeca koja imaju respiratorne simptoma ne idu u školu dok traje infekcija, te da će se u školama strožije voditi računa o primarnim epidemiološkim mjerama.
Opasnost od COVID-19 kod djece se ne treba podcjenjivati
Uzroci multisistemskog inflamatornog sindroma kod djece s COVID-19
Dio ovog teksta je tekst koji sam u junu objavila za Glas Amerike, a dio je ažuriran novim podacima, mišljenjima i stavovima zvaničnih institucija o ovom problemu.
